Što je Karamarku važnije – prijatelj Jozo Petrović ili koalicija s MOST-om?

Petar Vidov

“Mislim da se ovdje mnogo toga vrti oko Ine”, kazao je vidno iziritirani Božo Petrov kada se u utorak poslijepodne obratio javnosti (Televizija N1). Još je dodao da se “stvari koje su se pokušale napraviti s Inom neće dogoditi”, da će “zakočiti bilo kakvu rasprodaju nacionalnih interesa”, a spominjao je i “interesne grupacije” za koje, kako tvrdi, zna da postoje u pozadini političkog sustava.

Nešto otvoreniji bio je par sati kasnije, kada ga je Zoran Šprajc ugostio u RTL Direktu. Upitan na kakve je interesne grupacije mislio, Petrov odgovara: “Mislio sam na određene ljude koji se javno hvale kako su u dobrim odnosima s određenim ljudima koji su danas u Vladi. Mogu otvoreno reći, to je gospodin Petrović”.

Ekipa iz sudnice

Za pretpostaviti je da se Petrov prije izlaska pred novinare inspirirao ovotjednom naslovnicom Nacionala, koji tvrdi da Josip Petrović, prijatelj Tomislava Karamarka i nekadašnji bliski suradnik Ive Sanadera, u Hrvatskoj za mađarski Mol odrađuje političku špijunažu. Tvrdnju s naslovnice Nacional je potkrijepio dokumentom koji je sastavni dio spisa arbitražnog procesa kojeg je Hrvatska pred UN-ovim sudskim tijelom u Londonu pokrenula protiv Mola, odnosno transkriptom svjedočenja Ilone Fodor, zaposlenice Mola koja je sudjelovala kako u privatizaciji Ine, tako i u pregovorima o izmjeni međudioničarskog ugovora u Ini između Vlade RH i Mola. Na ovom mjestu nije nebitno podsjetiti da je Mol u sklopu arbitraže za svjedoke pozvao i dva hrvatska državljanina – Sanadera i Petrovića.

Pred arbitražnim sudom Fodor je, kako prenosi Nacional, izjavila da MOL koristi Petrovićeve konzultantske usluge u Hrvatskoj, između ostalog i zbog njegovih političkih veza. I nije time otkrila nikakvu dobro čuvanu tajnu; sam Petrović je 2012. godine pred Županijskim sudom u Zagrebu, u sklopu procesa koji se protiv Sanadera vodio zbog afera Hypo i Ina-Mol, posvjedočio da je mađarska naftna kompanija među klijentima njegove konzultantske firme Peritus savjetovanje d.o.o. (Index.hr) Radi se o još jednom sudskom procesu koji povezuje spomenute aktere; Sanader je sjedio na optuženičkoj klupi, a Petrović i Fodor pozvani su kao svjedoci obrane (Vecernji.hr).

Sve to Petrov vjerojatno ima u vidu kada u intervjuu za RTL Karamarka uvijenim riječima optužuje da otvorenim prijateljevanjem s Petrovićem balansira na rubu izdaje nacionalnih interesa. Ali prvi potpredsjednik Vlade i šef HDZ-a se od Petrovića zbog toga nema namjeru distancirati.

“S gospodinom Jozom Petrovićem sam u košarkaškom klubu Zagreb još od 1991. godine, prema tome ja sad da se odričem ljudi zato jer svjedoče negdje – pitanje je i kako će svjedočit, ja sam čuo da će svjedočit u korist Republike Hrvatske, koliko sam upoznat… Ali ovo je pitanje deplasirano, ja vaše urednike ne pitam tko su im prijatelji i na koji način se s njima ponašaju”, izjavio je Karamarko dan prije nego što ga je Petrov krenuo napadati (Hina/Tportal).

Vjeruju mu i Sanader i Karamarko

Sve to skupa ukazuje na potrebu da se malo opširnije pozabavimo likom i djelom čovjeka zbog kojeg bi, kako sada stvari stoje, mogla i puknuti vladajuća koalicija.

Josip Petrović, za prijatelje Jozo, 2010. godine osnovao je konzultantsku firmu Peritus, kojoj je i direktor te jedan od samo troje zaposlenih. Petrovićeva firma 2014. godine je, prema informacijama iz baze podataka Poslovna Hrvatska, imala 2,16 milijuna kuna prihoda i 1,16 milijuna kuna dobiti. Prije nego se bacio u konzultantske vode, Petrović je niz godina držao visoke funkcije u Ini: bio je član uprave (od 2004. do 2011.) i predsjednik nadzornog odbora Inine tvrtke-kćeri Prirodni plin (od 2008. do 2013. godine). Sjedio je i u nadzornim odborima Konzuma (od 1995. do 2005.) i Zagrebačke banke (tijekom 1995. godine).

Ako je vjerovati medijskim izvještajima (Večernji list), nije slučajnost što je Petrović u upravu Ine imenovan nedugo nakon što je Sanader 2003. godine po prvi put postao premijer. Njihov je odnos karakteriziralo uzajamno povjerenje, o čemu svjedoči i činjenica da je Petrović sa Sanaderom, uz Miomira Žužula i Željka Čovića, putovao na famoznu premijeru opere “Cavalleria Rusticana” u Veroni, gdje je navodno dogovorena prodaja Plive američkoj farmaceutskoj kompaniji Barr. Petrovićeve veze sa Sanaderom bile su tema tijekom čak dva sudska procesa protiv bivšeg premijera: na suđenju za aferu Ina-Mol Petrovića je nekadašnji direktor Plinacroa Branko Radošević optužio da je vršio na njega pritisak oko izdvajanja plinskog biznisa iz Ine (Index.hr), što je tužiteljstvo okarakteriziralo kao direktno narušavanje hrvatskih nacionalnih interesa, a u slučaju Fimi-media je bivši direktor Ininih korporativnih komunikacija Tomislav Štengl svjedočio kako mu je Petrović naredio da angažira marketinšku agenciju koja je u međuvremenu postala simbolom političke korupcije (Večernji list).

Nakon Sanaderovog konačnog pada, problema sa zakonom imao je i sam Petrović. Godine 2013. uhićen je, ali nakon ispitivanja odmah i pušten, u sklopu akcije usmjerene prvenstveno protiv policajaca koji su trgovali povjerljivim informacijama iz istraga o organiziranom kriminalu i korupcijskim aferama. Petrović je osumnjičen da je bio korisnik njihovih “usluga” (Hina/Tportal).

Misterija MOL-ovog mita

Imajući na umu sve te informacije, potrebno se vratiti u 2009. godinu, kada su Sanadera – samo par mjeseci prije nego je podnio ostavku – u Banskim dvorima posjetili Petrović i predsjednik uprave Mola Zsolt Hernadi. Neupitno je utvrđeno da se taj sastanak dogodio, ali ne i o čemu se točno razgovaralo. Krunski svjedok Robert Ježić na suđenju je tvrdio da je tema bila dogovaranje 10 milijuna eura mita koje je Sanader prema optužnici primio od Mola, kako bi Mađarima zauzvrat prepustio upravljačka prava u Ini. Petrović je u svom svjedočenju to demantirao, a Sanaderova obrana tvrdila da Ježić laže kako bi zamaglio činjenicu da je novac završio na njegovom računu i da se bivšeg premijera s navodnim podmićivanjem nikako ne može povezati.

Sudac Ivan Turudić je, međutim, Ježićev iskaz u cijelosti prihvatio kao istinit, te ga u studenom 2012. proglasio krivim i osudio na deset godina zatvora. Presudu je u lipnju 2014., ali uz umanjenu kaznu zatvora, potvrdio i Vrhovni sud, da bi Ustavni sud odlukom iz srpnja 2015. cijeli proces vratio na početak, zaključivši kako nije dokazano da je Sanader od Mađara primio mito.

Mađarska strana, shvaćajući implikacije Turudićeve presude, nije imala strpljenja da pričeka pravosudni rasplet slučaja, već je u studenom 2013. u Washingtonu pokrenula arbitražu kojom traži da im Hrvatska nadoknadi dvije milijarde kuna štete, za koju tvrde da je nastala zbog nepoštivanja odredbi ugovora o izdvajanju plinskog poslovanja potpisanog 2009. godine. Vlada Zorana Milanovića odgovorila je vlastitim arbitražnim postupkom, pokrenutim u siječnju 2014. godine (dok je presuda protiv Sanadera još bila nepravomoćna, op.a.), a kojim su zatražili da se ugovori koje je Sanaderova vlada 2009. godine potpisala s Molom zbog primanja mita proglase ništetnima. Upravo u sklopu ovog procesa je Sanader u Londonu svjedočio u korist mađarske kompanije, a u istom je arbitražnom postupku Mol za svjedoka pozvao i Petrovića.

Vrijedi podsjetiti i pod kakvim je okolnostima Sanader otputovao u London: istog mu je dana trebala biti izrečena presuda za aferu Planinska, što bi vjerojatno značilo njegov povratak u pritvor. U tom slučaju ne bi mogao dati iskaz pred arbitražnim sudom u Londonu. No, umjesto toga je Županijski sud u Zagrebu, pod čudnim okolnostima, izricanje presude odlučio odgoditi do daljnjega, uz objašnjenje da im je potrebno još jedno vještačenje (Slobodna Dalmacija).

Prodaja Ine na dnevnom redu

I tako se opet vraćamo na ovotjedna zbivanja, na izjave Bože Petrova koji tvrdi da stoji na braniku nacionalnih interesa jer neće dozvoliti prodaju Ine i koji Karamarku sugerira da se distancira od svog prijatelja Petrovića. Nije nebitno spomenuti ni da je ovim izjavama prethodila jedna od brojnih trzavica na relaciji HDZ-a i MOST-a (Jutarnji list), koji se nisu mogli dogovoriti treba li hrvatskim članovima uprave Ine Niki Daliću, Ivanu Krešiću i Davoru Mayeru – postavljenima tijekom mandata vlade Jadranke Kosor – produljiti mandat ili ih zamijeniti novim kadrovima. Na kraju je kao privremeni pobjednik iz ovoga sukoba izašao MOST; Daliću, Krešiću i Mayeru je mandat produljen za godinu dana. Poslovanje Ine dio je resora MOST-ovog ministra gospodarstva Tomislava Panenića.

Petrovu očigledno nije promaklo ni da su dolazak HDZ-a na vlast pratile glasine o mogućoj prodaji Vladinih dionica u Ini, odnosno o potpunom prepuštanju hrvatske naftne kompanije Mađarima (Poslovni dnevnik, Jutarnji list). Trenutno se to nekome možda i može činiti kao dobar poslovni potez, s obzirom da financijska bilanca Ine trenutno ne izgleda sjajno: u 2015. godini prihodi su pali za 21 posto, a neto dobit za čak 83 posto. No, to bi se u skoroj budućnosti moglo promijeniti, zahvaljujući prvenstveno bivšem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću, koji je kod Bašara al-Asada izlobirao povratak Ine na naftna polja u Siriji (Večernji list). I sama je Ina u priopćenju u kojem su izvijestili o rezultatima za 2015. godinu istaknula sirijsku krizu kao jedan od većih problema u poslovanju. Također, zanimljivo je kako su informacije iz Sirije o Mesićevim zaslugama stigle netom nakon što je Vlada RH odlučila ukinuti financiranje za ured bivšeg predsjednika.

Iako je javni istup lidera MOST-a iza sebe ostavio brojna otvorena pitanja, samo jedno je zapravo ključno: vjeruje li Petrov da Jozo Petrović koristi svoj navodni utjecaj na Karamarka kako bi izlobirao prepuštanje preostalih Vladinih dionica MOL-u, te time direktno naštetio interesima RH? Da ga se upravo za to optužuje prepoznao je i sam Petrović, koji se oglasio priopćenjem. U njemu priznaje da je angažiran kao konzultant MOL-a i da ga s Karamarkom veže, kako tvrdi, “poznanstvo iz sportskih dana”, ali isto tako napominje da s prvim potpredsjednikom Vlade nije nikad “razgovarao o ovim temama” (Tportal).


Iz kategorije "Analize"