Hrvatski sabor u srijedu je ekspresno raspravio, a zatim u četvrtak s 93 glasa “za”, 1 “protiv” i 7 “suzdržanih” i prihvatio prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti od buke, još jednog kojeg je Vlada RH poslala u hitnu proceduru. Razlog zbog kojeg je zakon, prema tvrdnjama Vlade, trebalo donijeti po hitnom postupku je žurno usklađivanje s europskom pravnom stečevinom, konkretno s Direktivom 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća koja je donesena još 2002. godine.
Radi se dakle tek o tehničkim usklađivanjima, kojima se u zakonu ništa suštinski ne mijenja i koja ni po čemu zapravo ne bi ni bila vrijedna spomena da nije još jednom propuštena prilika da se olakša agonija građana koji zbog vrlo specifičnog oblika legalizirane buke ovaj zakon pokušavaju promijeniti još od 2009. godine, kada je i donesen. Tada je, naime, u 1. članak Zakona o zaštiti od buke unesena odredba koja glasi:
“Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na buku koju izaziva sama izložena osoba, buku svakodnevnih kućanskih aktivnosti, buku unutar vozila, buku iz stambenih prostora, buku na radnom mjestu, buku od vojnih aktivnosti u strogo određenim vojnim područjima te na zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima na/iz vjerskih objekata i buku od uporabnih predmeta koji predstavljaju kulturno dobro sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara”.
Crkva izlobirala novi zakon
Prije 20. veljače 2009. godine, kada je predmetni zakon donesen, na snazi je bila znatno drugačija verzija Zakona o zaštiti od buke, prema kojem se crkvena zvona nisu mogla neograničeno oglašavati od 0-24, i to bez obzira na razinu decibela. Odnosno, to im je bilo dozvoljeno samo na dane vjerskih blagdana.
“Zabranjeno je obavljati radove, djelatnosti i druge aktivnosti na način da se bukom ometa i mir i odmor ljudi u zatvorenim ili otvorenim boravišnim prostorima.
U naseljenim mjestima dopušta se zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima od 7 do 19 sati.
Iznimku od odredbe stavka 2. ovoga članka čine oglašavanja zvona, odnosno elektroakustičkih uređaja za vjerske obrede na dane vjerskih blagdana”, stajalo je u članku 17. Zakona o zaštiti od buke koji donesen 29. siječnja 2003. godine, a stavljen je van snage zahvaljujući novom zakonu kojeg je početkom 2009. vlada Ive Sanadera donijela pod snažnim lobističkim utjecajem Katoličke crkve.
“Zbog povijesnih i drugih razloga zatražili smo izmjenu toga zakona”, tumačio je u listopadu 2008. u razgovoru za Jutarnji list glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić, objašnjavajući kako je “posve nelogično da su crkvena zvona stavljena u rang buke”.
Nije pritom nebitno spomenuti ni činjenicu da Sanaderova vlada prilikom donošenja spornog zakona ni na koji način nije obrazložila zbog čega su crkvena zvona od njegovih odredbi u potpunosti izuzeta. Zasmetalo je to tada i HDZ-ovoj Ani Lovrin, članici saborskog Odbora za zakonodavstvo (Hina/Tportal), ali njeno mišljenje nije bilo dovoljno da se sporna zakonska odredba modificira.
Buka dokazano oštećuje zdravlje
Rezultiralo je to brojnim problemima za građane koje žive u blizini vjerskih objekata, a čija iskustva je moguće pročitati na raznim forumima (npr. ovdje, ovdje ili ovdje) pa čak i na onima koji primarno okupljaju katolike (npr. ovdje). Facebook stranica Protiv buke crkvenih zvona koja okuplja gotovo 7500 ljudi također redovno donosi iskustva uznemirenih građana, a neke među njima crkvena zvona redovito bude već u 5 sati ujutro. Buka crkvenih zvona, koja dosežu glasnoću i od 100 decibela, u više je navrata bila predmetom i medijskih napisa (Večernji list, Slobodna Dalmacija, KAportal, Novi list, Vjesnik), ali nijedna Vlada od 2009. naovamo za ovaj problem nije imala sluha, usprkos podacima koji sugeriraju da tolika razina buke ugrožava zdravlje građana koji su joj izloženi.
Udruga za zaštitu okoliša od zvučnog onečišćena “Želim miran život” na svojoj internetskoj stranici posvećenoj upravo crkvenim zvonima donosi podatak da buka glasnija od 45 decibela remeti spavanje, a već buka koja je 10 decibela glasnija od okoline remeti koncentraciju. Takva razina buke također izaziva stres, na nju se nije moguće priviknuti, a štetni utjecaj uočava se tek nakon duljeg vremena.
Toga su, uostalom, svjesni i hrvatski zakonodavci. U važećem Zakonu o zaštiti od buke, konkretno u njegovom 17. članku, stoji da su sanitarni inspektori ovlašteni djelovati već kod prekoračenja razine buke veće od 5 decibela. Osim ako takvu buku izazivaju crkvena zvona, koja vrlo često ostvaruju glasnoću od 70 ili više decibela.
“Buka na čovjeka djeluje izravno i neizravno oštećujući njegovo zdravlje, izazivajući umor i smanjenje radne sposobnosti, ometa sporazumijevanje, koncentraciju, odmor i san. Treba napomenuti da postoje individualne razlike reakcije na buku te ovisno o razini i frekvenciji buke te dužini izloženosti one mogu biti od blagih i prolaznih do trajnih oštećenja”, navodi se na stranici udruge “Želim miran život”.
Također ističu kako buka na čovjeku odmah izaziva nekoliko promjena, koje u slučaju učestale izloženosti mogu i ostati ireverzibilne. Između ostalog radi se o proširenju zjenica, lupanju srca, reakcijama mišića, lučenju adrenalina, pojačanoj peristaltici želuca i crijeva, sužavanju krvnih žila, povišenom krvnom tlaku… Buka djeluje i na centralni živčani sustav pa može uzrokovati i teškoće u psihomotornim reakcijama, smanjenje efektivnosti rada, poremećaje ponašanja, te pojavu nesanice, straha i apatije.
Ustavni sud protiv Vatikanskih ugovora
Zbog čega onda nije moguće izmijeniti zakon i na taj način vjerskim zajednicama barem ponovo uvesti ograničenje o zvonjenju od 7 do 19 sati, koje je bilo na snazi između 2003. i 2009. godine? Razlog nije spomenuta europska Direktiva, koja kod zaštite od buke ne predviđa nikakvo izuzeće za vjerske objekte. No, iz crkvenih krugova dolazi tumačenje prema kojem buku koju stvaraju crkvena zvona nije moguće ograničiti temeljem tzv. Vatikanskih ugovora, odnosno Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima. Člankom 7. tog međunarodnog ugovora propisano je da RH jamči Katoličkoj crkvi slobodu obavljanja bogoštovlja i nepovredivost mjesta za bogoštovlje.
Građanima kojima buka crkvenih zvona otežava normalno svakodnevno funkcioniranje u njihovoj borbi nije uspjela pomoći čak ni odluka Ustavnog suda. Najviše sudsko tijelo u Hrvatskoj je, naime, još 2003. godine donijelo odluku prema kojoj “sloboda vjerskih zajednica da obavljaju vjerske obrede u smislu odredbe članka 41. stavka 2. Ustava ne znači apsolutnu slobodu koja ni na koji način ne može biti ograničena”.
I to uz sljedeći dodatak: “Polazeći od činjenice da je zakonskim ograničenjem obuhvaćen samo jedan segment ustavne slobode vjerskih zajednica, kao i činjenice da se ograničenje odnosi na razdoblje od 19 sati do 7 sati (dakle, na razdoblje u kojemu se vjerski obredi, u pravilu ne obavljaju), te imajući u vidu cilj ograničenja, Ustavni sud ocjenjuje da navedeno ograničenje nije u suprotnosti s odredbama članka 16. Ustava, te da je ono razmjerno naravi potrebe zbog koje je propisano”.
