Pod povećalom

Stierova paradigma

Hina/ Tomislav Pavlek/ tp

„Mislim da nitko u Hrvatskoj nije ugrožen pa tako ni gospodin Pupovac. A ako je, neka ode onamo gdje neće biti ugrožen“ – tako je 8.ožujka tadašnji glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić komentirao izvješće „Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015.

„Radimo na način da ne rušimo, nego da stvaramo i gradimo međusobno povjerenje. Njega možemo graditi samo bespoštednim radom i zajedništvom. HDZ je državotvorna stranka i pod njenim vodstvom je stvorena hrvatska država. Prošli smo teška vremena, ali sada smo punopravna članica euroatlantskog saveza, nastavimo u tom smjeru. Idemo našim programom, radom, inventivnošću nametnuti se kao izbor, ali ne na način da napadamo druge političke stranke.“ – tako sada govori v.d. predsjednika HDZ-a Milijan Brkić.

Od prve do druge Brkićeve tvrdnje prošlo je nešto više od tri mjeseca. U ta se tri mjeseca nije promijenila samo Brkićeva funkcija, već se i ideologija HDZ-a zarotirala od obračuna s neprijateljima, s čim su išli u prošle izbore i nastojali očuvati vlast proteklih šest mjeseci, do današnjeg poziva na svehrvatsko zajedništvo.

Od Karamarka do Plenkovića u par tjedana

Takva „okupljajuća“ stranka na svom bi čelu, sva je prilika, trebala imati umjerenog europarlamentarca Andreja Plenkovića kojem uz bok, u svojstvu glasnogovornika, stoji njegov kolega iz EP Davor Ivo Stier.

Stier je još u prosincu, podsjetimo, važio za svojevrsnog HDZ-ova disidenta jer se usudio objaviti djelo u kojem se zalaže za stvaranje nove paradigme koja bi se temeljila na zajedništvu političkih snaga u zemlji, umjesto podjela na prijatelje i neprijatelje. Ono što ga je tada činilo suspektnim vrhu HDZ-a bio je Stierov poziv za što jaču unutarstranačku demokraciju. Da stvar bude sumnjivija, knjigu mu je predstavljao pa i pogovor napisao jedan esdepeovac, Tonino Picula, s kojim je Stier i inače imao nekoliko zajedničkih inicijativa u EP-u.

U međuvremenu se svašta promijenilo – Tomislav Karamarko i njegova čvrsta ruka makli su se s vrha HDZ-a, a Milijan Brkić stranku je odlučio držati na okupu novim pristupom pa sada zagovara ono što je tada zagovarao Stier. Dobro, nije baš sve kako je Stier zamislio kad je riječ o unutarstranačkoj demokraciji, ali ovo je (ponovo) hitna situacija u kojoj će demokracija (opet) malo biti pospremljena u zapećak dok se stvari ne razmrse, HDZ ne konsolidira oko jednog kandidata i s njim krene u prijevremene izbore.

Suradnja političkih opcija

Temeljna teza Stierove knjige „Nova hrvatska paradigma: ogled o društvenoj integraciji i razvoju“ jest da je Hrvatska danas siromašna zemlja koja se nalazi na samom dnu Europske unije, da je riječ o društvu u raspadanju kojem čak prijete i međusobni obračuni neistomišljenika. Razlog za takvo stanje, po Stieru, je nedostatak nove razvojne paradigme oko koje bi se društvo okupljalo. Takvu novu paradigmu ne može ponuditi samo jedna politička opcija, već je trebaju prihvatiti sve relevantne političke stranke.

„Time se ne umanjuje važnost punktualnih promjena koje se mogu ostvariti na izborima, već se ukazuje na nužnost da se nakon izbora pokrene inkluzivan proces definiranja novog razvojnog okvira koji će za dulje vrijeme odrediti smjer kretanja hrvatskog društva“, navodi Stier.

„Suvremena i samostalna Hrvatska stvorena je nakon promjene istrošene paradigme jugoslavenskog bratstva i jedinstva, a na temelju koncepta hrvatske nacionalne pomirbe koji je artikulirao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Njegovo se državotvorna misao pretvorila u paradigmu kada su je početkom devedesetih godina kao temeljnu vrednotu prihvatili svi relevantni društveni čimbenici. Naslijedila ju je euroatlantska paradigma koja je u drugom desetljeću hrvatske demokracije predstavljala razvojni okvir za društvo i državu. I prije ulaska u Europsku uniju, međutim, euroatlantska je paradigma počela ubrzano erodirati, a nijedna je druga paradigma u međuvremenu nije zamijenila“, pojašnjava svoje stavove Stier. U toj praznini, u Hrvatskoj su se počeli pojavljivati simptomi društvene dezintegracije koji se mogu opasno radikalizirati, čak do nasilnih obračuna na liniji „prijatelj-neprijatelj“.

Jačanje civilnog društva

Stier ne nudi gotov recept u kojem bi pobrojao sastojke te nove paradigme. U njenoj je osnovi otvaranje političkih, pa uz to i ekonomskih institucija najširim slojevima građana koji trenutačno ne participiraju ni u kakvoj podjeli moći. Zatvorenost elita Stier, u skladu sa svojim svjetonazorom, vidi kao posljedicu starog socijalističkog sistema, odnosno presvlačenja tadašnje elite u tehnomenadžere koji nisu izgubili svoju moć. Zatvoren sustav socijalističkih institucija nakon sloma komunizma poprima oblik klijentelističkog kapitalizma, onemogućava održiv razvoj zato što sustavno guši napredak sposobnih i inovativnih, a potencira uspjeh poslušnih i kompromitiranih. U sustavu zatvorenih institucija, veza je važnija od sposobnosti, a slijepa poslušnost od kreativnosti. Rezultat je društvena stagnacija i marginalizacija većine građana , zaključuje.

Zanimljivo je da Stier u svom ogledu zaziva demokratske intervencije građana i jačanje civilnog društva koje u suvremenom svijetu preuzima čitav spektar socijalnih zadaća koje je prije obavljala država (za nadati se je da misli šire od udruge U ime obitelji u čijem je Hodu za život sudjelovao). Međusobna borba političkih stranaka trebala bi se sastojati u nadmetanju u konkretnim politikama kako provesti društvenu integraciju o kojoj postoji međusobna suglasnost najjačih stranaka – HDZ-a, koji svoj nauk treba temeljiti na demokršćanstvu i SDP-a, koji se treba bazirati na tekovinama socijaldemokracije.

 Demokratizacija stranaka

Preduvjet za to je jačanje demokracije u samom strankama.

„Ne postoji jedinstvena formula za takav proces demokratizacije, ali bitno je da reforme koje se predlažu budu usmjerene k većoj participaciji članstva u donošenju odluka, širenju prostora slobodnog izražavanja misli i sučeljavanja ideja unutar stranaka te povećanju transparentnosti i odgovornosti prema članstvu i široj javnosti u vođenju stranačkih struktura“, navodi Stier koji se zalaže da se na izbor svih dužnosnika stranke primjeni pravilo neposrednih izbora po sistemu „jedan član – jedan glas“, kao i da se razmotri mogućnost da osim članova na odluku mogu utjecati i simpatizeri stranke, kao što to postoji u nekim zapadnim zemljama.

Međutim, svjestan je Stier, sama primjena načela “jedan član – jedan glas” ne mora nužno biti jamstvo demokratičnosti.

„Bez jasno artikulirane političke volje i dosljedne provedbe, stječe se dojam da su odredbe o modelu ‘jedan član – jedan glas’ nužno zlo ili svojevrsni ustupci koje vladajuća elita čini u trenutku javnog pritiska kako bi stvorila dojam spremnosti na provedbu reformni, bez istinske namjere da promijeni stanje stvari“, napisao je Stier.

Kao da ilustrira situaciju u kojoj smo se našli danas kada se fingiraju izbori po tom načelu, a da se zapravo članstvu nije ponudio izbor između više jakih kandidata, već će se, po svoj prilici, sve svesti na aklamaciju članstva predsjedničkom kandidatu kojeg mu je najmoćniji dio partije ponudio.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.