Tko su ključni konzervativci u EU i kakva je njihova veza s Hrvatskom

Sanja Despot

„Kao što znate, mi prihvaćamo ono što kaže znanost 21. stoljeća, a to je da život počinje začećem. Kao kršćanski demokrati također prihvaćamo da živimo u jednom demokratskom pluralnom društvu i da mnogi građani ne prihvaćaju takvu činjenicu. Dakle, moramo se usredotočiti i na to da bude što veća i što bolja edukacija i kroz to zaštititi život od začeća“. Tako je odluku Ustavnog suda o zakonu o pobačaju komentirao Davor Ivo Stier, ministar vanjskih i europskih poslova i ključni čovjek za ljudska prava Vlade RH.

Ako će Sabor prilikom izglasavanja novog zakona o pobačaju voditi računa o preporukama Ustavnog suda, Hrvatska bi trebala ostati među zemljama koje omogućavaju pobačaj na zahtjev. Bez obzira na takvu domaću regulaciju, hrvatska diplomacija, u skladu s uvjerenjem ministra Stiera da život počinje začećem, u međunarodnim će se forumima boriti protiv dostupnosti pobačaja za sve žene koje ga trebaju, ne vodeći računa o smrtima žena u nerazvijenim zemljama koje bi takve odluke mogle prouzročiti.

Zašto će Hrvatska u međunarodnim forumima istupati protivno onome što ima kod kuće, odnosno je li se Hrvatska svrstala uz Poljsku i Mađarsku da bi bila predvodnica ultrakonzervativne struje u Vijeću za ljudska prava UN-a pokušali smo saznati iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova, ali njihovo obrazloženje ni nakon višednevnog čekanja nismo dobili.

Uloga Vatikana

Obitelj je temeljna jedinica društva, a pravo na život zahtijeva zaštitu od trenutka začeća. Zalažemo se za vjerske slobode i slobodu govora. Reproduktivna prava i pravo na nediskriminaciju na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta ne spadaju u definicije ljudskih prava kako ih propisuju međunarodne konvencije. One zbog toga moraju biti etablirane kao „nova prava“, a čije je definiranje u domeni pojedinih država.

Iako ovaj odlomak podsjeća na primjedbe koje je Hrvatska imala na Zaključke Europskog vijeća o prioritetima u tijelima UN-a za 2017., on u stvari opisuje naputke Katoličke crkve iz 1994. godine, kada je Vatikan, predvodeći koaliciju u kojoj su uz njega bile još i  Argentina, Gvatemala, Nikaragva, Malta te Iran i Libija krenuo u protuudar na ženska i reproduktivna prava koja su se do devedesetih godina prošlog stoljeća u tijelima UN-a i Europskoj uniji smatrala izborenima. Vatikan je tada bio jedini snažni faktor koji se takvom konceptu ljudskih prava protivio, crpeći snagu iz svog statusa posebnog promatrača pri UN-u.

Konzervativna revolucija

Iako je devedesetih borba za rodnu jednakost, reproduktivna prava i slobodnu seksualnu orijentaciju izgledala dobivenom, za vrijeme vladavine Georga W. Busha osniva se ili jača niz neokonzervativnih američkih nevladinih organizacija i think-tankova povezanih s „New Christian Right“ koji zahtijevaju „povratak na tradicionalne vrijednosti“, a usko su povezani, iako ne nužno institucionalno, s evangelističkom ili katoličkom crkvom, odnosno mormonima. One 2000-ih lobiranjem pri UN-u počinju izvoziti svoju konzervativnu kontrarevoluciju.

S vremenom se razvio i niz lobističkih organizacija koje djeluju u Europskoj uniji, bilo kao ekspozitura američkih organizacija (Sjeverna i Južna Amerika), bilo „autentičnih“ europskih. U Europi je identificirano oko 500 takvih pokreta i organizacija.

Receptura je uvijek ista i vrlo slična onoj koju je zapisao Vatikan sredinom 90-ih. Iako se bez iznimke predstavljaju kao „grass-root“ organizacije spontano iznikle iz većinskog naroda (kao npr. U ime obitelji), riječ je zapravo o globalnoj mreži koja se bori protiv feminizma, rodne ravnopravnosti (i samog korištenja termina „rod“), reproduktivnih prava – što uključuje borbu protiv kontracepcije, pobačaja i seksualne edukacije, prava pripadnika LGBT zajednice, civilnog partnerstva i braka pripadnika istog spola.

“Rodna ideologija”

Sva ta „zla novog doba“ strpali su pod zajednički kišobran kojeg nazivaju „rodna ideologija“. Neokonzervativne udruge ili organizacije predstavljaju se kao glas naroda u obrani tradicionalnih vrijednosti od kolonijalnih napada sa Zapada ili od strane međunarodnih organizacija. U prijevodu, kad je riječ o Europskoj uniji treba svakako inzistirati na načelu supsidijarnosti, kao što je to na primjer ministar Stier spomenuo u svom pojašnjenju zašto smo prema Europskom vijeću u veljači poslali konzervativne stavove kakve do sada nijedna hrvatska Vlada nije zastupala.

U iscrpnoj studiji Elene Zacharenko Study for policy makers on opposition to sexual and reproductive health and rights in Europe“ konstatira se kako se spomenuta borba protiv „rodne ideologije“ ne iscrpljuje samo na gore spomenutim ciljevima, već oni predstavljaju zajednički nazivnik po kojem mogu djelovati raznorazni desničarski pokreti koji u svijetlu ekonomske krize rade na potkopavanju europskih liberalnih demokracija.

Hrvatska umjesto Rusije

Kad je riječ o lobiranju pri UN-u, spomenute organizacije djeluju i u New Yorku i pri Vijeću za ljudska prava UN-a u Ženevi. I dok su se Sjedinjene Države povremeno uključivale pa isključivale iz rada Vijeća za ljudska prava UN-a (u vrijeme Busha su se zbog osuda Izraela povukle iz Vijeća, da bi se pod Obamom vratile, a sada nova Trumpova administracija ponovo zbog Izraela prijeti povlačenjem) u zadnjim se godinama upravo Rusija nametnula kao glavni propagator povratka na tradicionalne vrijednosti, odnosno povratku žena u kuhinju, a pripadnika LGBT zajednice u ormar.

Rusija  je bila predvodnica bloka u kojem su bile neke azijske, afričke i latinoameričke države, a prošle godine joj se pridružila i Poljska. Nasuprot njima bile su zapadnoeuropske zemlje, SAD i Kanada. Rusija je na kraju prošle godine izgubila mjesto u Vijeću, a ušle su – Hrvatska i Mađarska.

Hrvatska, Mađarska i Poljska udružile su napore te pokušale promijeniti politiku EU. Za Europsko vijeće iznjedrile su slična stajališta vezana uz reproduktivna prava. Sve tri zemlje tvrde kako ne postoje jasne definicije što ta prava uključuju, a Hrvatska je imala dodatnu potrebu naglasiti kako će „posebnu pozornost posvetiti promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji, utemeljene na braku koji je definiran kao zajednica žene i muškarca, prirodna i temeljna jedinica društva“.

Ono što je izazvalo manje pažnje u javnosti, a zorno pokazuje kako se Hrvatska pozicionirala, primjedbe su oko mandata nezavisnog eksperta za prava LGBT osoba.

„EU će nastaviti promovirati načelo jednakosti i nediskriminacije, snažno se protiveći diskriminaciji na bilo kojem polju ili statusu. U tom kontekstu, u Vijeću za ljudska prava i Općoj skupštini, EU će se angažirati u relevantnim procedurama, uključujući pomoć novom nezavisnom ekspertu za zaštitu protiv nasilja i diskriminacije bazirane na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu i ohrabriti države da budu otvorene za dijalog i omoguće pristup“, stoji u zaključcima Europskog vijeća. Hrvatskoj takav stav nije odgovarao te je primijetila: “Smatramo da nema potrebe za odabirom bilo kojeg mandatara za posebne postupke, s obzirom na to da svi oni obavljaju posao u svojim pojedinačnim područjima zaštite ljudskih prava“. Slične su primjedbe imale i Mađarska i Poljska. Stvar je posebno zanimljiva kada se uzme u obzir da je u studenom 2016. koalicija afričkih zemalja pokušala povući mandat imenovanom Vititu Muntarbhornu, ali pokušaj su blokirali EU i SAD.

Sjedinjene Države pod Trumpom okreću kurs, a Hrvatska, Mađarska i Poljska, za sada neuspješno, pokušavaju promijeniti i pozicije Europske Unije.

Lobisti pri Europskoj uniji

Pri Europskoj uniji djeluje dvadesetak organiziranih ultrakonzervativnih lobističkih grupa, instituta, think-tankova i platformi koji su svi međusobno premreženi i pokušavaju utjecati na europske politike i zakonodavstvo te na odluke Vijeća Europe i Europskog suda za ljudska prava. Trude se utjecati na jezik i sadržaj rezolucija Europskog parlamenta i Europskog vijeća vezano uz reproduktivna prava i razvojnu pomoć.

Popis utjecajnih grupa i mreža može se pogledati u spomenutoj studiji, kao i u iscrpnoj studiji CESI-ja. Prema toj studiji, hrvatska udruga “U ime obitelji” nastala je kao kopija francuske “La Manif Pour Tous” (imaju i sličan logotip), pokreta koji se zalaže za brak žena i muškaraca te protiv medicinski potpomognute oplodnje i seksualne edukacije u školama.

Ono što je naročito značajno je da su s njima povezani ili njihove stavove dijeli barem stotinjak zastupnika u Europskom parlamentu (sedmina ukupnog broja) u strankama krajnje desnice, ali u značajnom dijelu i u Europskoj pučkoj stranci, najvećoj i najmoćnijoj grupaciji u Parlamentu. Prema spomenutoj studiji Elene Zacharenko, najmanje petina od 221 zastupnika EPP-a povezana je s tzv. „pro-life“ grupama ili zagovara njihovu agendu, uključujući i novog predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija (Forca Italia).

Tajani je potpisnik Zakletve talijanske Zaklade Novae Terrae u kojoj se promovira pravo na život od začeća do prirodne smrti i podupire Europsku građanska inicijativa „One od us“ koja je prikupljanjem potpisa pokušala zaustaviti financiranje „destrukcije ljudskih embrija u istraživanjima, razvojnoj pomoći i javnom zdravstvu“. Nakon što su od Europske komisije dobili odbijenicu, organizirali su se kao federacija europskih anti-choice aktera pa okupljaju vrlo široku paletu simpatizera – većina lobističkih organizacija i „udruga“ na terenu podupire „One of Us“.

Zakletvom Novae Terrae od potpisnika se traži zaštita tradicionalne obitelji, sloboda vjere te „princip supsidijarnosti“  kao fundamentalni princip u antidiskriminacijskim standardima koji poštuje „autonomiju i povijesne i religijske korijene država članica“. Kad je riječ o obrazovanju, naglašava se uloga roditelja koji djecu trebaju educirati „u skladu sa svojim moralnim i religijskim vrijednostima“, a kad je riječ o zdravstvenim uslugama naglašava se pravo na prigovor savjesti liječnika. Među promotorima Zakletve nalazi se četrdesetak organizacija iz cijele Europe, a među potpisnicima diči se i ime Ladislava Ilčića u ime Hrasta. Hrast je povezan i s Federacijom katoličkih obiteljskih udruženja (FAFCE) koja blisko surađuje s Papinskim vijećem za obitelj, a učlanjen je i u Europski kršćanski politički pokret (ECPM).

Osnivač fundacije Zaklade Novae Terrae talijanski je EPP-ovac Luca Volonte, koji je ujedno i čelnik think-tanka Dignitatis Humanae Institute i član uprave španjolske platforme CitizenGo na kojoj se prikupljaju potpisi za „građanske inicijative“. Volonte je prošle jeseni gostovao na konferenciji udruge “U ime obitelji” s predavanjem „Štetnost uvođenja rodne ideologije u škole“.

Predsjednik Kluba EPP-a u Europskom parlamentu Manfred Weber (CSU) povezuje se s moćnom lobističkom grupom European Dignity Watch. I Tajani i Weber su, podsjetimo, došli podržati Andreja Plenkovića u predizbornoj kampanji, a naš premijer se voli hvaliti da s njima ima iznimno dobre odnose.

Marijana Petir najaktivnija u Parlamentu

Među najaktivnijim EPP-ovcima su Slovaci Miroslav Mikolasik i Anna Zaborska koji vode EPP-ovu radnu skupinu za bioetiku, organiziraju događaje ADF Internationala i federacije “One od Us” te sjede u Europskom institutu za bioetiku.

ADF International jedna je od najvećih kršćanskih zagovaračkih organizacija (grana američke Aliance Defending Freedom) koja ima sjedište u Beču, ali i ured u Bruxellesu i najjača je takva lobistička organizacija koja djeluje u Europi. Jedan od vodećih ljudi organizacije je Roger Kiska, koji je ujedno i član odbora inicijative “Mama, tata i djeca”  koja se zalaže da se na međunarodnoj razini propiše da je brak zajednica muškarca i žene. Jedna od članica tog sedmočlanog odbora je i Željka Markić. Hrvatska i inače ima sjajnu suradnju s ADF-om. Ključna zagovarateljica europskog ADF-a Sophie Kuby (ujedno i članica lobističke organizacije European Dignity Watch) više je puta gostovala  u Hrvatskoj na poziv Stjepe Bartulice i  Vice Johna Batarela – 2012. je bila na ljetnoj školi za mlade katolike u Splitu gdje je držala predavanja i radionice u društvu s Marijanom Petir, Božom Skokom, don Damirom Stojićem Ladislavom Ilčićem, Krešimirom Miletićem i aktivistima iz udruženja World Youth Alliance, a u ljeto 2013. je s Kiskom bila na konferenciji u Zadru. U Hrvatskoj je 2013. bila i njena majka, katolička autorica Gabriele Cuby koja je predstavila svoju knjigu „Svjetska seksualna revolucija“.

Među našim EPP-ovcima koji su najbliskiji ADF-u, European Dignity Watchu i FAFCE-u je Marijana Petir. Sa spomenutim Slovakom Miroslavom Mikolašikom, Čehinjom Michaelom Šojdrovom te Alojzom Peterleom, Petir je u suradnji s ADF-om 2015. u Europskom parlamentu priredila skup protiv Federacije Planned Parenthood na kojem je sudjelovala i američka 28-godišnja aktivistica Lila Rose koja u Americi predvodi napade na klinike u kojima se održavaju pobačaji. Lila Rose je na poziv Vigilarea 2014. boravila i u Hrvatskoj te održala predavanje u kojem se zalagala za zabranu abortusa.

Petir je bila i jedna od dvadesetak europarlamentaraca koji su prošle godine stavili svoj potpis na ADF-ovu Deklaraciju za promicanje prigovora savjesti liječnika. U srpnju je na skupu EPP-a u Splitu ugostila i Roberta Clarka, direktora europskog dijela ADF-a, a skupu je prisustvovala i Željka Markić.

U društvu Marijane Petir Mikolašik je prije mjesec dana gostovao na molitvenom doručku Sisačke biskupije, družeći se s biskupom  Vladom Košićem te županom Sisačko-moslavačke županije Ivom Žinićem.

Slovačka eurozastupnica Ana Zaborska  sudjelovala je u pripremi posjeta Željke Markić Europskom parlamentu 2013. kada joj je, između ostalih, domaćin bio tadašnji hrvatski europarlamentarac Davor Ivo Stier.

Promjene u politici ljudskih prava

Da nije riječ samo o rubnim skupinama, već da se nešto značajno promijenilo u europskoj politici ljudskih prava do izražaja je došlo u prosincu 2013. kada je u Europskom parlamentu odbačen Estrela Report, neobavezujući izvještaj u kojem se, između ostalog, zagovarao spolni odgoj u školama, reproduktivna prava i slobodan pristup pobačaju. Izvještaj je prošao odbore i trebao je biti rutinski prihvaćen, a onda je elektroničku poštu zastupnika zasipala poplava mailova dirigirana s platforme CitizenGo. Zastupnici su na kraju odbili to izvješće, a izglasana je alternativna varijanta u kojoj se naglašava kako svaka zemlja ta pitanja treba regulirati sama za sebe. Za drugu verziju izvještaja bili su i hrvatski pučani, a zastupnik Stier posebno se istakao svojim apelima da se u obzir uzme prigovor savjesti medicinskog osoblja.

Nekoliko mjeseci kasnije ista je sudbina snašla i Zuber Report, široki izvještaj o položaju žena koji je također pao zbog pobačaja. Zanimljivost kod ovog izvještaja je u tome što je izglasavanje bilo vrlo tijesno i bez hrvatskih EPP-ovaca izvještaj ne bi bio srušen.

Nas i Poljaka…

Dodatni zamah konzervativizmu u Europskoj uniji od lani su promjene u politici Poljske gdje je na vlast došla konzervativna desnica sa svojim tumačenjem ljudskih prava. Naročito je stoga zanimljivo primijetiti kako su poljski desničari postali rado viđeni gosti u Hrvatskoj, a i neki pripadnici hrvatskog Vigilarea rado putuju u Poljsku. Na jesenjem Tradfestu u organizaciji udruge Vigilare – na kojoj je gostovao i ministar Davor Ivo Stier, uz američkog kardinala Raymonda Lea Burkea koji predvodi kampanju protiv pape Franje gostovali su i Slawomir Okjeniczak s poljskog Instituta Piotr Skarga te Aleksander Stepkowski, predsjednik Ordo Iuris Poljska, katoličkog instituta koji upravo provodi hajku na Olivera Frljića u Poljskoj. Stepkowski se također sa Željkom Markić nalazi u inicijativi “Mama, tata i djeca”.

Ordo luris je pravni institut sa sjedištem u Varšavi, a upravo je od tamo 2016. krenula inicijativa za kompletnom zabranom pobačaja u Poljskoj. Cilj Instituta je promicanje tradicionalnih vrijednosti i „prirodnog poretka“ preko davanja pravnih savjeta i održavanja seminara, a svojom „ekspertizom“ nastoje utjecati na europske politike. Zanimljiva je sličnost grba te organizacije i grba Vigilarea, odnosno vizualne poveznice s ultrakonzervativnim TFP pokretom koji porijeklo vuče iz Latinske Amerike, a zalaže se za tradiciju, obitelj i vlasništvo, odnosno konzervativnu kontrarevoluciju.

U Europskom parlamentu TFP vrijednosti promiče Federation Pro Europa Christiana u kojem glavnu riječ ima Paul Herzog von Oldenburg koji je povezan s njemačkom ultradesničarkom iz AFD-a Beatrix van Stroch. Iz izbornog manifesta AFD-a vidljivo je koliko je mali korak od „zaštite tradicionalnih vrijednosti“ do zaštite nacističkih vrijednosti – stranka se zalaže za uskratu financijske pomoći samohranim majkama, ali i mentalnim bolesnicima “koji se trebaju staviti pod ključ” te hendikepiranoj djeci koja se moraju skloniti da ne smetaju napretku zdrave djece.

 

 

Ovaj članak nastao je uz financijsku potporu Europske unije – IPA 2012 “Organizacije civilnoga društva – Mehanizmi unutarnje kontrole za očuvanje standarda EU”, projekt “Protiv rasizma i ksenofobije: za izbjegličku i etničku jednakost” i ne odražava u potpunosti stavove Europske unije.

Aktivnost je sufinancirana sredstvima Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Stajališta izražena u ovom materijalu isključiva su odgovornost provoditelja projekta.


Iz kategorije "Analize"