Sabor greškom objavio povjerljive dokumente o Barišićevom plagijatu

Petar Vidov

Na web stranici saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, kao što je Faktograf već pisao, trenutno su javnosti dostupna samo dva dokumenta: priopćenja za medije od 27. listopada 2016. i 16. siječnja 2017. godine. U potonjem priopćenju, koje potpisuje aktualni predsjednik Odbora Ivica Vilibić, eksplicitno je navedeno da će “sukladno odredbama Poslovnika o radu te praksi prethodnog saziva, Odbor objavljivati mišljenja o riješenim predmetima na mrežnim stranicama Agencije za znanost i visoko obrazovanje” (AZVO).

Zbog čega na stranicama AZVO-a? Zato što su oni, kako su i sami naveli u priopćenju od 10. siječnja ove godine, zaduženi za pružanje administrativne podrške radu Odbora. AZVO je tako 22. veljače ove godine uputila dopis Agenciji za zaštitu osobnih podataka (AZOP). U dopisu su konstatirali da bi Odbor želio svoja mišljenja objavljivati na internetu, te od AZOP-a tražili očitovanje. Dobili su odgovor kojeg potpisuje ravnatelj AZOP-a Anto Rajkovača, a koji je Faktograf dobio na uvid. Citiramo zadnja dva odlomka:

“Uzimajući u obzir navedeno, važno je naglasiti da u postojećim posebnim propisima ne nalazimo pravnu osnovu za objavu na internetu mišljenja vezana za postupak koji se odnosi na fizičke osobe pri tome imajući u vidu da je internet globalni medij dostupan svima te bi takvom objavom bila narušena privatnost pojedinaca o čijim postupcima je OEZVO-a razmatrao.

Zaključno, skrećemo pozornost da objava mišljenja na internetu, a koja sadrže osobne podatke pojedinaca – osoba o čijim je postupcima OEZVO razmatrao može imati dalekosežne posljedice na njihov daljnji profesionalni rad i privatan život”.

Pravo na privatnost važnije od prava na pristup informacijama?

AZOP-u smo poslali upit kojim smo tražili pojašnjenje ovakve odluke. Zanimalo nas je, između ostalog, kako bi Odbor trebao prokazivati neetične radnje u znanosti ako nema pravo o svojim odlukama informirati javnost, te smatraju li da je pravo na privatnost osoba ulovljenih u plagiranju znanstvenih radova važnije od prava javnosti na pristup informacijama. Iz AZOP-a tvrde kako oni nisu naložili Odboru da ne objavljuje svoja mišljenja, već su izložili i obrazložili postojeći zakonski okvir. Pozvali su se pritom na Zakon o zaštiti osobnih podataka, kao i na Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

“Sa aspekta zaštite osobnih podataka javna objava mišljenja Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (uključivo i na Internet stranicama), imajući na umu sve naprijed navedene propise, bila bi sporna i nesukladna odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka ukoliko bi sadržavala osobne podatke fizičkih osoba u prekomjernom opsegu i sadržaju koji nije nužan za ostvarenje zakonite svrhe u koju se obrađuju i za koji ne postoji odgovarajući pravni temelj”, zaključuje se u odgovoru na Faktografov upis, koji također potpisuje ravnatelj AZOP-a Rajkovača.

Sabor greškom objavio povjerljive dokumente

A što onda znači da bi zbog kršenja dva citirana zakona u konačnici trebao odgovarati – Hrvatski sabor. Saboru su, naime, zajedno s izvješćem o radu Odbora za 2016. godinu poslani i zapisnici sa svih prošlogodišnjih sjednica. U izvješću je, pod točkom 3.1., jasno navedeno da su zapisnici i dnevni redovi sjednica Odbora povjerljivi podaci, te se kao takvi ne bi trebali objavljivati. No, na stranicama Sabora su ipak, vjerojatno greškom, osvanuli svi dokumenti koje im je Odbor poslao. U trenutku objave ovog teksta, i dalje se mogu preuzeti na ovom linku.

Zahvaljujući neopreznosti saborskih službi, na web stranicama hrvatskog parlamenta tako se mogu doznati detalji svih slučajeva o kojima je Odbor prošle godine odlučivao. Mi ćemo se na ovom mjestu baviti samo onim zahvaljujući kojem je šira javnost i doznala za postojanje saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju – plagijatom resornog ministra Pave Barišića.

Barišićev državni tajnik došao stisnuti Odbor

Na dnevnom redu Odbora Barišićev se plagijat prvi put našao 27. listopada, na njihovoj 20. sjednici. Rasprave, međutim, nije bilo već je Odbor odlučio da će najprije zauzeti stav o zaostalim predmetima iz razdoblja od 2011. do 2014. godine, koji nikad nisu raspravljeni jer Odbor nije funkcionirao. Među tim predmetima bile su i prijave koju su Tomislav Bracanović, Pavel Gregorić, Tomislav Janović i Davor Pećnjak podnijeli protiv Barišića, ali i njemu bliskih pripadnika akademske zajednice Mislava Kukoča, Ante Čovića, Line Veljaka i Branka Despota. Protuprijavama su odgovorili Kukoč i Barišić, koji su četvero svojih prijavitelja optužili za “pronošenje neistinitih tvrdnji”.

Nakon što je Odbor odlučio da će otvoriti “slučaj Barišić”, krenuli su i pritisci na njihov rad. Sveučilište u Zagrebu od Ustavnog suda je tražilo da im ograniči ovlasti, što se u međuvremenu i dogodilo, a na sjednici im se pojavio i Matko Glunčić, državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, koji se u vladi Andreja Plenkovića isprofilirao kao Barišićeva desna ruka (Novosti).

Iz zapisnika je vidljivo da je Glunčić pokušavao sabotirati rad Odbora, optužujući tadašnjeg predsjednika Odbora Vlatka Silobrčića za sukob interesa. Glunčić je na sjednici također pokušao uvjeriti članove Odbora da rasprava o prijavi protiv Barišića, kao i o ostalim prijavama koje bivši saziv Odbora zbog nefunkcionalnosti nije raspravio, uopće nije u njihovoj nadležnosti.

Unatoč željama Barišićevog državnog tajnika, Odbor je odlučio napisati mišljenje u kojem će konstatirati da su u radu ministra obrazovanja i znanosti pronađeni elementi plagiranja. Ali i da je i sama prijava protiv Barišića bila neetična, s obzirom da je poslana na velik broj adresa s ciljem kreiranja neprijateljskog radnog okruženja. Takvo mišljenje jednoglasno je doneseno na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici Odbora.


Iz kategorije "Analize"