“Bez konzultiranja građana nećete mijenjati imena ulica i trgova kako vam padne na pamet”, poručio je SDP-ovac Peđa Grbin zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću i skupštinarima s Nezavisne liste Brune Esih, koji uvjetuju formiranje Gradske skupštine upravo promjenom imena Trga maršala Tita (N1).
Grbin se ovdje, poput njegovog kolege Arsena Bauka prije dvije godine, kada je u Šibeniku uslišena želja Hrastovaca pa je Poljana maršala Tita preimenovana u Poljanu (HRT), poziva na odluku Ustavnoga suda o promjeni imena naselja Gvozd u Vrginmost iz 2006. godine.
“Naime, naš Ustavni sud kaže: ‘U postupku izmjene imena naselja, ulica i trgova, građanima s područja na kojem se izmjena obavlja mora biti omogućeno izjašnjavanje o prijedlozima takvih izmjena, kroz oblik mjesne samouprave koji omogućuje odredba članka 133. stavka 4. Ustava. … Propust pribavljanja mišljenja građana koji prebivaju na području … kojem se … predlaže promijeniti ime, bila bi osobito teška povreda prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu zajamčenu člankom 132. Ustava”, naveo je Grbin, a nakon što je ovu temu prvi otvorio portal Forum.tm.
Pribaviti mišljenje nije isto što i poslušati mišljenje
Nadalje, odluka Ustavnog suda iz 2006. navodi da bi nepribavljanje tog mišljenja odluku o promjeni imena činio nesuglasnom s odredbama članka 19. stavka 1. Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi i članka 9. stavka 1. Zakona o naseljima.
No, važno je istaknuti da se ovdje radi samo o načelnom mišljenju Ustavnog suda, koji se citiranom odlukom za slučaj preimenovanja Gvozda u Vrginmost zapravo proglasio nenadležnim. Promjena imena u međuvremenu je ipak provedena, pa se sjedište Općine Gvozd danas nalazi u naselju Vrginmost, i to na adresi Trg dr. Franje Tuđmana 6, 44 410 Vrginmost.
Je li, dakle, izmjena imena Trga maršala Tita u Zagrebu ustavna i zakonita, ako znamo da referenduma neće biti, ali i da sporni trg spada u gradsku četvrt Donji grad gdje većinu u Vijeću gradske četvrti na zadnjim lokalnim izborima osvojili SDP i Zagreb je naš, koji se javno protive izmjeni imena trga i zauzimaju predsjedničko i potpredsjedničko mjesto u Vijeću? Odnosno – znači li “pribavljanje mišljenja” automatski da se to mišljenje mora i poslušati? Mišljenje, naime, nije suglasnost.
Ustavna stručnjakinja Sanja Barić za Faktograf navodi da je zakon nedorečen i da traženje mišljenja ne znači istovremeno i njegovo uvažavanje. Ipak, kaže i sljedeće: “Ne nalazim da je došlo do ikakve relevantne promjene u propisima te mi se stoga čini da se ovo mišljenje Ustavnog suda ima primijeniti i na Trg maršala Tita u Zagrebu”.
Tko su ti građani?
Ivan Koprić, profesor upravne znanosti na Pravnom fakultetu, smještenom na Trgu maršala Tita, naglasak stavlja na dio odluke u kojemu se spominje mišljenje građana.
“Vijeće gradskih četvrti i mjesni odbori nisu građani, već mjesna samouprava, a u odluci kod pribavljanja mišljenja ne piše da se traži mišljenje predstavnika građana, već baš građana. Treba, dakle, provesti oblik prikupljanja mišljenja baš građana, a je li to savjetodavni referendum, anketa ili fokus grupa, ne znam. Različite metode mogu doći u obzir, ali nije korektno pitati predstavnike, koji imaju prilično slab legitimitet”, ističe na početku.
Smatra da se takve stvari tiču svih građana Zagreba, a ne samo onih s prebivalištem u kvartu.
“Iako ne živim ondje, smatram da se to ime tiče i mene, jer tamo mi je adresa fakulteta. Što je sa svima na Likovnoj akademiji, glumaca iz Hrvatskog narodnog kazališta, to se njih ne tiče? Trgovi nisu u vlasništvu onih koji tamo žive, već je to i pitanje identiteta. Jasno je da se to ne može uspoređivati sa situacijom kada se u nekoj maloj općini mijenja ime ulice za koju nitko ne zna, u kojoj nitko nije studirao. To je tada pitanje ljudi s prebivalištem u toj ulici. Ali ovdje su generacije ljudi studirale, išle u školu i kazalište. Može li se to svesti samo na prebivalište i popis birača u tom dijelu grada? Po meni je to užasna birokratska redukcija”, kaže Koprić.
“Kad bih ja bio netko”, zaključuje po tom pitanju, “raspisao bih savjetodavni referendum i pitao sve građane Grada Zagreba”.
Što kaže Ustav?
Važeći Ustav RH ostavlja, međutim, i mogućnosti drugačijeg tumačenja. Članak 133. Ustava građanima jamči pravo na lokalnu i regionalnu samoupravu, ali propisuje i da se “pravo na samoupravu ostvaruje preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava”.
Istim člankom Ustava propisano je i da “građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom”.
Nakon poštivanja procedure nema sankcija – samo političke posljedice
Pravno gledano, ističe Koprić, mišljenje Ustavnog suda o Gvozdu i Vrginmostu nikog ne obvezuje i pravno nema snagu, osim kada govorimo o proceduri koja se mora poštivati.
“Pribavljanje mišljenja je proceduralni korak kojeg treba poduzeti, ali oni koji su ovlašteni mogu ga uvažiti, djelomično uvažiti i neuvažiti; to je na političku volju i to nosi samo političke posljedice – pravno ih se ne može sankcionirati”, kaže nam Koprić. U zakonu je, naime, propisano da se od Vijeća gradske četvrti treba tražiti mišljenje, ne suglasnost.
Ipak, vjeruje da su ljudi koji traže izmjenu imena Trga dovoljno informirani i da nisu “ušli u to kao grlom u jagode”. Osim toga, gradske vlasti, kako kaže, imaju izvrsne pravnike, možda i najbolje u državi, pa Koprić ne očekuje proceduralna iznenađenja, u slučaju kojih bi se i od Ministarstva uprave mogla zatražiti kontrola rada Skupštine.
Ima li osnove za ustavnu tužbu?
No, je li izrazito protivljenje mjesnih odbora, gradske četvrti i/ili negativan odgovor kod ispitivanja mišljenja građana, dovoljna osnova za ustavnu tužbu, upitali smo Koprića. Odgovara da Ustavni sud može tumačiti stvari – kreativno.
“Uobičajeno je da se gleda što piše u odredbi pojedinog zakona, ali taj se sud mora voditi čitavim nizom načela; može odabrati hoće li ili neće, primjerice, uzeti preambulu Ustava u obzir”, kaže Koprić. Zato je teško predvidjeti čemu će se suci prikloniti. A pitanje je i tko bi u ovom slučaju podnio ustavnu tužbu.
“To može biti vijeće gradske četvrti i MO, no to je nejasno, jer je riječ o zakonu iz 1988. godine. Naravno, mogao bi i bilo koji građanin podnijeti inicijativu, ali to manje obvezuje Ustavni sud na razmatranje pitanja”, navodi on. Svakako bi, po njemu, bilo dobro da se to riješi bez Ustavnog suda, a to se može tako da se pita građane.
“U zakonu ne piše da je referendum obvezujuć, pa je to, dakle, relativno mali rizik za one koji žele promijeniti ime”, navodi on. Podsjeća i da je sama politika zapravo isprobavanje – ako se protivnik impresionira i povuče prvi puta kada zagalamite na njega, naravno da ćete provesti svoju odluku, jer političar radi ono što može.
Predsjednik Ustavnog suda: Ne mogu komentirati predmete koji bi nam mogli doći na stol
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, kazao nam je da mu je vrlo zanimljiva paralela između ova dva slučaja, međutim nije htio kazati smatra li da bi se Ustavni sud ponio na isti način u oba slučaja, odnosno je li logika Vrginmosta primjenjiva na Trg maršala Tita. Također nije htio komentirati metodu prikupljanja tog “mišljenja građana”, odnosno što znači kada se MO i vijeće gradske četvrti izrazito protivi izmjeni naziva.
“Ne mogu ni u svoje ime, a kamoli u ime Ustavnoga suda, prejudicirati i komentirati predmete koji bi se mogli naći pred Ustavnim sudom”, kazao je Šeparović za Faktograf.
2011. godine građani nisu upitani, jer promjene nije bilo
O ovom pitanju smo razgovarali s SDP-ovim Marinom Knezovićem, bivšim predsjednikom Odbora Gradske skupštine za imenovanja naselja, ulica i trgova, koji je u prosincu 2011. godine odbio prijedlog za preimenovanje Trga maršala Tita. Prijedlog je tada stigao od inicijative Krug za trg, Hrvatskog helsinškog odbora i Rektorata Zagrebačkog sveučilišta. Članovi odbora se nisu u raspravi pozvali na konzultacije s vijećem gradske četvrti, već na anketu provedenu na jednom portalu i lokalnoj televiziji. Knezović nam objašnjava da ta anketa nipošto nije bila u središtu rasprave, već je spomenuta usput. Vijeće gradske četvrti, kao ni građani, tada nisu bili konzultirani zato što Odbor prijedlog nije ni slao u proceduru u Skuptšinu.
“Zamislite kako bi to izgledalo kad bismo svaki prijedlog koji nam je stizao slali po vijećima gradskih četvrti na izjašnjavanje! Dakle, to se čini samo kad odbor donese odluku o preimenovanju, a ne kada ime ostaje isto. Izmjena imena se u principu izbjegava zbog troškova koji nastaju za građane zbog promjene dokumentacije, da ne spominjem troškove poduzeća koja to moraju rješavati na Trgovačkom sudu”, objašnjava Knezović.
“Odlukom svjesno idete protiv volje lokalne zajednice”
U obrazloženju su članovi Odbora tad napisali da bi izmjena imena Trga bila neprimjerena s obzirom na Titov doprinos u svrstavanju Hrvatske na pobjedničku stranu u borbi protiv fašizma, a pozvali su se donošenje Ustava SFRJ iz 1974., kojim su stvoreni temelji uspostave samostalne hrvatske države.
Knezović Zakon o naseljima tumači na način da smatra da vijeće gradske četvrti i MO-i moraju dati svoje mišljenje o izmjeni trga – u skladu s tim, ukoliko se mišljenje ne zatraži, odluka se može osporavati. No, i on sumnja da će doći do ovog propusta, ponajprije zato što mišljenje ne obvezuje Skupštinu.
“Skupština će odlučiti po svome. Poznavajući situaciju u mjesnim odborima i vijeću gradske četvrti, nemoguće je da dobiju pozitivan odgovor. Činjenica da idu protiv njihove volje će im otežati odluku, jer to mišljenje ima određenu moralnu težinu – odlukom, dakle, vi svjesno idete protiv volje i mišljenja lokalne zajednice”, zaključuje Knezović.
