Aktualno

Budući predsjednik Vrhovnog suda borac je protiv objave imovinskih kartica sudaca

foto HINA/Lana SLIVAR DOMINIĆ/lsd

Saborski Odbor za pravosuđe odgodio je za četvrtak glasanje o imenovanju Đure Sesse predsjednikom Vrhovnog suda. Dogovoreno je da se sjednica ponovi nakon što se od Državnog sudbenog vijeća na uvid dobiju Sessine imovinske kartice. Đuro Sessa jedini je kandidat kojeg je na tu dužnost predložila predsjednica Republike.

Predočenje imovine zatražio je Peđa Grbin koji je konstatirao kako ne može dići ruku za imenovanje novog predsjednika Vrhovnog suda dok se ne razjasne nedoumice o njegovoj imovini, odnosno priče koje se godinama vrte u javnosti – da nije u imovinsku karticu prijavio pola milijuna kuna koje je dobio od nekretnine u Dubrovniku. Kako je izvijestio Večernji list, riječ je o prostoru bivše tvornice Radeljević u centru Dubrovnika te zemljištu u Loznici na kojima je Sessa imao četvrtinu vlasništva.

„Nije bilo nikakve prodaje, samo smo stavili zabilježbu da vodimo postupak povrata. 2003. godine nam je Agrokor ponudio da to otkupi i mi smo mu prepustili naša prava, iako sam ja bio protiv, ali ostali članovi obitelji su to htjeli. Kad je isplata izvršena, nije bilo obveze izmjene imovinske kartice, a ja sam to uplatio za stan u Zagrebu. Kad mi je stan predan, unio sam to u imovinsku karticu“, objasnio je Sessa te dodao kako nije prekršio nikakvu povredu dužnosti prijavljivanja imovinske kartice jer u imovinskoj kartici nije bilo niti sada ima rubrike – potraživanja.

Podaci samo preko DSV-a

Odgoda odluke zbog pitanja imovinske kartice, ako u njoj i nema ništa što bi bilo toliko sporno da diskvalificira jedinog predsjedničinog kandidata, zanimljiva je u svjetlu činjenice da se upravo Sessa kao predsjednik Udruge hrvatskih sudaca godinama ustrajno bori protiv objavljivanja imovinskih kartica sudaca. Na inzistiranje te udruge, postojeći Zakon o državnom sudbenom vijeću  ne predviđa objavu podataka o imovini sudaca na način kako je ona predviđena za  državne dužnosnike, već je pronađeno kompromisno rješenje koje predviđa da se ona može zatražiti i dobiti na uvid preko DSV-a.

Članak 87. tako navodi da su suci obavezni u roku od 30 dana od dana prvog stupanja na dužnost podnijeti Državnom sudbenom vijeću izvješće o svojoj imovini, stalnim prihodima te imovini svoga bračnog druga i maloljetne djece sa stanjem na taj dan, a ako je tijekom obnašanja dužnosti došlo do bitne promjene, istekom godine u kojoj je promjena nastala. Suci su obavezni podnijeti podatke i o novčanoj štednji ako ona premašuje jednogodišnji iznos neto prihoda sudaca. U istom se članku konstatira i kako „javnost ima pravo uvida u prijavu o imovini“ te je „Državno sudbeno vijeće dužno, u skladu s posebnim zakonima, omogućiti uvid u prijavu o imovini u roku od osam dana od dana podnošenja pisanog zahtjeva“

Takve su odredbe prihvaćene iako su za drugačije rješenje bili i tadašnji ministar pravosuđa Orsat Miljenić i premijer Zoran Milanović – koji su obojica smatrali da bi podatke sudaca trebalo objaviti na isti način kako se oni objavljuju za državne dužnosnike. Podsjetimo kako su se rasprave i najave o objavi imovinskih kartica sudaca vodile i godinama prije Milanovićeve vlade.

Suci moraju biti školovani, a za svoj rad ne odgovaraju biračima

I bivši ministar pravosuđa iz redova MOST-a Ante Šprlje je u sklopu izmjene niza zakona imao namjeru mijenjati i Zakon o Državnom sudbenom vijeću – a dok je MOST bio dio Vlade izmjena tog zakona predviđala se u prvom kvartalu 2017. Nacrt zakona nikad nije objavljen, a nakon odlaska MOST-ovih ministara nejasno je i gdje je zaustavljen u proceduri. Moguće je, međutim, pronaći reakciju Udruge hrvatskih sudaca na Nacrt koji je njima bio predočen. U sklopu ostalih primjedbi, suci su bili kritični prema novom planu da se podaci o imovini sudaca objavljuju na mrežnim stranicama DSV-a, ali bez navođenja identifikacijskih podataka poput adrese sudaca.

Suci navode kako nemaju ništa protiv sadašnje prakse da podaci o njihovoj imovini idu na zahtjev preko DSV-a, ali se protive objavi na internetu.

„Sukladno nacrtu Zakona primjećuje se da je intencija predlagača izjednačiti zakonska rješenja o izvještajima o imovini koja se odnose na državne dužnosnike i na pravosudne dužnosnike“, pišu suci, ali kao svoje argumente navode „općepoznate razlike između državnih dužnosnika i sudaca“.

„Državni dužnosnici se biraju/imenuju na određeno vrijeme (najčešće  4 godine) dok su suci na svoju dužnost imenovani trajno. Objava imovinskih kartica državnih dužnosnika služi i tome da osim nadležnog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i javnost može pratiti da li je tijekom ili na kraju mandata došlo do neobjašnjivog bogaćenja.

Izbor državnih dužnosnika ovisi isključivo o volji birača kojima i odgovaraju za svoj rad putem reizbora, dok imenovanja ostalih dužnosnika ovise o političkoj volji pobjedničke opcije na izborima.

Suce u Republici Hrvatskoj se ne bira na izborima niti ih postavljaju političke stranke te oni ne odgovaraju biračima ni političkim strankama za svoj rad.

Pri kandidacijskim listama za izbore ne postoje ograničenja u pogledu obrazovanja i iskustva kandidata te se svi građani mogu kandidirati na izborima, dok za suca može biti imenovana samo osoba koja udovoljava izričitim zakonskim uvjetima u pogledu obrazovanja i radnog iskustva.

Institut izuzeća suca je detaljno uređen u procesnim zakonima i na njega osim suca, koji je dužan sam zatražiti izuzeće u predmetu ukoliko za to postoje razlozi, pozorno paze i stranke u postupku. Zahtjevi za izuzeće se u praksi primjenjuju vrlo često. Mogućnost nastanka sukoba interesa suca je na taj način svedena na minimum, dok državni dužnosnici trebaju javno obznaniti svoje interese kako bi najšira javnosti i birači mogli pratiti da li se pri donošenju odluka povode privatnim interesom.

Državni dužnosnici u pretežnom dijelu donose pravila koja se odnose na veći broj neodređenih adresata. Suci donose odluke u predmetima koji se odnose na točno određene pravne i fizičke osobe te je posao suca svakodnevno povezan s konfliktima. Stranke u postupku često pokušavaju oslabiti položaj suca i javno predočavanje detalja iz privatnog života suca im može samo pomoći u tom“.

Objava imovinskih kartica pogoduje korupciji?

Obrazlažu potom: „Iako su plaće sudaca više od hrvatskog prosjeka, fama je da suci u imovinskim karticama kriju bogatstva za koja javnost mora znati. Plaće sudaca u RH su niže od kolega u zemljama Europske Unije, pa čak i izvan EU (npr. godišnja plaća suca prvog stupnja u Gruziji je 17500 EUR). Pri umrežavanju baza podataka Porezne uprave s DSV-om (kao i što predviđa nacrt Zakona), vrlo je jednostavno DSV-u  doznati da li je sudac istinito prikazao svoje imovno stanje, a i bez da se strankama u postupku daje mogućnost da tijekom postupka „seciraju“ imovno stanje suca“.

Suci tvrde i kako objavljivanje kartica na internetu može pogodovati i nastanku korupcijskih rizika – „pri detaljnom uvidu u imovinu suca lakše je pronaći slabe točke i prilagoditi korupcijsku ponudu (npr. uvidom u imovinsku karticu sazna da je sudac opterećen kreditima i da uzdržava djecu i bračnog druga)“.

Dodaju i kako to nije međunarodni standard jer prema podacima GRECO-a u 14 zemalja suci uopće ne podnose financijska izvješća, a od preostalih 14, njih 6 ih objavljuje online (Bugarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska, Slovačka).

Priznaju ipak da objava na internetu postoji i u nekim europskim zemljama koje nisu u EU – Crna Gora, Srbija, Albanija, Moldavija, Makedonija, ali konstatiraju kako „nije poznato da li je javna objava imovinskih izvješća sudaca u tim zemljama doprinijela učinkovitijem pravosuđu niti jačanju povjerenja javnosti u pravosuđe“.

Kartice nisu za voajere

U jednoj javnoj reakciji poslanoj Globusu u siječnju Sessa je bio još eksplicitniji: „Čitav niz ministara pravosuđa dobio je naše argumente protiv objave imovinskih kartica sudaca na internetu. Bilo bi dobro da se iz arhive povuče ta argumentacija prije nego što se učini nepopravljiva šteta. Ukratko, imovinske kartice sudaca ne postoje da bi voajeri zadovoljavali svoju znatiželju iako medijsko prikazivanje imovine pojedinih sudaca dokazuje suprotno. Imovinske kartice služe da bi se spriječio moguć sukob interesa, a sadašnji sustav to omogućuje.“ Te dodaje da bi „opće dostupno čeprkanje po imovini sudaca bez valjanog razloga samo oslabjelo poziciju sudaca u sudskom postupku jer u našoj stvarnosti impregniranom površnošću i općim zluradim nepovjerenjem to će biti kočnica u učinkovitom sudovanju i dodatni alat podrivanja vjerodostojnosti sudaca“.

Sličan je stav vjerojatni budući predsjednik Vrhovnog suda zastupao i u nedavnom intervjuu Telegramu.

 

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.