Vigilare i poremećaji u tumačenju medicinskih pojmova

A.B.

“Sam genderizam predstavlja jedan društveni eksperiment i poguban je za ljudsku narav i identitet, stoga je neprihvatljivo da se u ovom obliku usvaja. Činjenica je da postoji samo spol, a svi pokušaji definiranja spola kao nekog društvenog konstrukta su zapravo rodna disforija – poremećaj spolnog identiteta”, kazao je voditelj ureda Udruge Vigilare Ivan Mihanović na konferenciji za novinare ispred zgrade Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, izražavajući protivljenje potvrđivanju Istanbulske konvencije (N1).

Vigilare u svom istupu daje na znanje da je razlikovanje spola i roda samo po sebi – poremećaj. Međutim, očigledno je da pritom nisu upoznati ili nisu voljni uvažiti DSM-5, naširoko u znanosti prihvaćeni Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge. Peto izdanje priručnika datira iz 2013. godine i koristi se u gotovo svim zemljama u kojima postoji službena psihijatrija, te uključuje, kako navode hrvatski izdavači, mnoštvo promjena koje su osmislili vodeći svjetski stručnjaci u području duševnih poremećaja, a koje su potkrijepljene mišljenjem neovisnih stručnih recenzenata.

Hrvatska je Istanbulsku konvenciju potpisala baš te 2013. godine, ali je ona postala sporna udrugama i strankama poput U ime obitelji i HRAST-a zbog njihovog pogrešnog shvaćanja da se tek njome uvodi pojam „roda“ u hrvatsko zakonodavstvo, koji se slobodno koristi u medicini.

Skidanje s liste poremećaja – promjena ravna onoj koju je homoseksualnost prošla 1973. godine

Jedna od važnijih promjena DSM-a iz 2013. godine odnosi se na nesklad između roda i prirođenog spola, koja je prošla kroz promjene usporedive s onima za homoseksualnost 1973. godine u istom priručniku, kada je privlačnost prema istome spolu uklonjena s liste poremećaja.

Dijagnoza poremećaja rodnog identiteta (GID; gender identity disorder) 2013. godine u DSM-5 dobiva novo ime, rodne disforije. I GID i rodna disforija opisuju stanje nesklada identiteta s biološkim spolom te snažnu identifikaciju sa suprotnim spolom, koji želi osoba želi imati, ali DSM-5 stavlja naglasak na psihološku patnju, odnosno tugu i teško emocionalno stanje – disforiju, suprotnu od euforije – vezano za nesklad roda i spola.

To znači da, sam po sebi, “nesklad između roda po rođenju i onoga po identitetu ne mora nužno biti patološki, ako ne prouzrokuje patnju pojedincu“. Klinička psihologinja Robin Rosenberg objašnjava ovu promjenu brojnim transrodnim osobama, koje istovremeno ne pate zbog identifikacije s rodom suprotnim od dobivenog rođenjem i navodi da im se zato ne bi trebala dijagnosticirati rodna disforija.

Patnja kao posljedica društvene represije

Patnja, naime, nije inherentna transrodnosti i po tome se transrodnost razlikuje od poremećaja navedenih u DSM-u, kao što je, primjerice, depresija. Naprotiv; Rosenberg navodi da se patnja koja prati spolnu disforiju pojavljuje kao rezultat kulture koja stigmatizira ljude koji se ne žele pokoriti rodnim normama. Upravo u ovom smislu, promjena nalikuje eliminaciji homoseksualnosti iz DSM-a 40 godina ranije.

“Koncept koji je prethodio eliminaciji homoseksualnosti iz DSM-a je bio prepoznavanje da vi možete biti homoseksualni i psihološki zdravi ili biti homoseksualni i psihološki loše. Činjenica da ste homoseksualni nije morala biti vaš problem”, objasnila je Rosenborg.

DSM-5 također je odvojio dijagnoze rodne disforije za djecu od onih kod adolescenata i odraslih, jer brojna djeca godinama “prerastu” svoje nesklad s rodom dobivenim rođenjem.

Ista Američka psihijatrijska udruga jasno odvaja “rod”, kao javnu i uobičajeno pravno prepoznatu ulogu djevojčice ili dječaka, muškarca ili žene, gdje su biološki faktori kombinirani s društvenim i psihološkim te zajedno doprinose rodnom razvoj, od “prirođenog roda”. On se, pak, odnosi na inicijalno prepoznavanje pri rođenju, koje se temelji na dječjim genitalijama i vidljivim fizičkim karakteristikama spola. Za kraj navedimo i komplikacije i izazove, koje psihijatrijsko društvo navodi vezano za transrodne osobe i one kojima njihov nesklad s rodom dobivenim rođenjem uzrokuje patnju:

“Rodna disforija je povezana s visokim razinama stigmatizacije, diskriminacije i viktimizacije, koje doprinose negativnom poimanju samoga sebe te povećava učestalost mentalnih poremećaja. Transrodne osobe žive u većem rizik od viktimizacije i zločina iz mržnje od opće populacije. Adolescenti i odrasle osobe s rodnom disforijom u većem su riziku za počinjenje samoubojstva. Kod adolescenata i odraslih osoba zaokupljenost pitanjima vezanim za rod može narušiti dnevne aktivnosti i uzrokovati probleme u vezama ili pri funkcioniranju u školi ili na poslu. Djeca s rodnom disforijom često doživljavaju zadirkivanje i napastovanje u školi ili pritisak da se oblače više u sklad s prirođenim rodom. Djeca s rodno disforijom su većem riziku od emocionalnih i bihevioralnih problema, uključujući anksioznost i depresiju. Transrodne osobe također se susreću s izazovima u pristupanju primjerenoj zdravstvenoj njezi i zdravstvenom osiguranju.”

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr.

Iz kategorije "Aktualno"