Brkić: U ratnom putu HOS-a nema ni najmanje mrlje

S.D.

Činjenica je da je spomen ploča HOS-a postavljena zakonito, a ne na silu i činjenica je da je na njoj ratni grb legalne postrojbe iz Domovinskog rata koja u svom ratnom putu nema ni najmanje mrlje“, konstatirao je Milijan Brkić, zamjenik predsjednika HDZ-a za Večernji list.

U ovom se tekstu nećemo baviti nespornom činjenicom da je na ploči koja je u spomen 11 poginulih i nestalih boraca HOS-a postavljena u Jasenovcu ratni grb legalne postrojbe iz Domovinskog rata jer je općepoznati podatak da je HOS registriran s grbom u kojem je upisan pozdrav „Za dom spremni“, a za kojeg je Ustavni sud u nekoliko nedavnih presuda potvrdio da predstavlja izražavanje, odnosno poticanje na mržnju.

Ta ploča, također, nije na silu postavljena na zgradu dječjeg vrtića u Jasenovcu, na lokaciji gdje se tijekom Drugog svjetskog rata nalazio ustaški ratni štab Maksa Luburića. Ivan Friščić, predsjednik udruge UDHOS koja je postavila obilježje za Novi list je rekao  kako su „od općinskih vlasti u Jasenovcu zatražili dopuštenje za postavljanje ploče i oni su odlučili da to bude na dječjem vrtiću“. Na otvaranju spomen ploče u studenom bila je i Marija Mačković, HDZ-ova načelnica općine Jasenovac koja je medijima izjavila kako u tom činu ne vidi ništa sporno.

Ubijena djeca u Cerni

Potpuno je, međutim, netočan podatak da u ratnom putu HOS-a nema ni najmanje mrlje.

U postrojbe koje je Hrvatska stranka prava osnovala u lipnju 1991. godine primali su se dobrovoljci bez većih kontrola, a te su postrojbe u Hrvatsku vojsku integrirane tek 1992. godine. Njihova pozicija u BiH te odnos s HVO-om i Armijom BiH bio je još složeniji. Neosporno je, međutim, da je među pripadnicima HOS-a bilo onih koji su počinili teška kršenja ratnih pravila te da su sudovi u Hrvatskoj i BiH, ali i u Skandinaviji procesuirali neke od tih zločina.

Među dobro dokumentiranim „mrljama“ svakako treba istaknuti ubojstvo obitelji Olujić u Cerni kraj Županje. Zbog tog zločina nad civilnim stanovništvom Županijski sud u Vukovaru osudio je 2008. godine Tomislava Madija na 20 godina zatvora, Marija Jurića na 12 godina zatvora, Zorana Poštića na osam godina, Davora Lazića na sedam godina, a Miju Starčevića na 10 godina zatvora. Odlukom Vrhovnog suda iz 2009. godine Juriću i Laziću kazna je potvrđena, a ostalima je smanjena – Madiju na 15, Poštiću na sedam, a Starčeviću na osam godina zatvora.

U postupku je utvrđeno da je Madi kao zapovjednik izviđačko-diverzantske satnije HOS-a u stožeru u Komletincima naložio  pripadnicima satnije Juriću, pripadniku 131. brigade HV-a te Poštiću, Laziću i nepoznatoj osobi nadimkom „Bosanac“ da pobiju članove te obitelji, iz kuće uzmu vrijedne stvari, a kuću miniraju. Starčević ih je tamo odvezao i pokazao im kuću. Jurić i Bosanac hicima iz vatrenog oružja ubili su Radomira i Anicu Olujić te izrešetali njihovu djecu – petnaestogodišnju Milenu i dvanaestogodišnjeg Marka. Za to vrijeme su Lazić i Poštić iz kuće pokupili dragocjenosti i novce, a potom kuću neuspješno pokušali minirati. Novac i stvari predali su prvookrivljenom Madiju.

Istraga o zločinu nad obitelji Olujić pokrenuta je tek 2005.  nakon što se o tom zločinu progovorilo u HRT-ovoj emisiji “Latinica”.

Zločini u BiH

Među zločinima koje se HOS-u stavljaju na teret su i oni iz zloglasnog Dretelja iz vremena kad je vojni kompleks preuzet od JNA i u njega su dovođeni srpski civili s područja Hercegovine.

Zbog zlostavljanja srpskih civila u Dretelju Sud BiH 2015. godine proglasio je krivim četvero bivših pripadnika HOS-a. Ivan Zelenika osuđen je na šest godina zatvora, Ivan Medić na sedam, Marina Grubišić-Fejzić na pet, a Edib Buljubašić na šest godina zatvora.

Prošle godine pri Sudu BiH podignuta je još jedna optužnica protiv pripadnika HOS-a radi zločina u Dretelju.

Zanimljivo je da se prije presuda u BiH pripadnicima HOS-a zbog Dretelja sudilo u Švedskoj i Norveškoj Švedski sud 2011. na pet godina zatvora osudio je  bivšeg pripadnika HOS-a Ahmeta Makitana koji je u Švedskoj  živio od 2001., gdje je dobio i državljanstvo. Osuđen je jer je kao čuvar u Dretelju mučio srpske zatvorenike.

Vrhovni sud Norveške iste je godine zbog zatvaranja 13 osoba u Dretelj osudio bivšeg pripadnika HOS-a Mirsada Repka na osam godina zatvora, iako je on u Norvešku pobjegao još 1993. i dobio norveško državljanstvo. U obje zemlje bila je riječ o prvim suđenjima za ratne zločine nakon Drugog svjetskog rata.


Iz kategorije "Ocjena točnosti"