Ocjena točnosti

Čehok: I ban Jelačić je išao u rat protiv Mađara s pokličem ZDS

Izvor: HINA/ Siniša KALAJDŽIJA

“Na kraju krajeva, ban Jelačić je kretao u rat protiv Mađara iz Varaždina s pokličem ‘Za dom spremni’. Pa nije Jelačić fašist!”, kazao je gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok (N1), ne pozivajući se na povijesni izvor svoje tvrdnje, kao mnogi prije njega.

Naime, ne postoji povijesni dokument koji citira bana Josipa Jelačića da govori “Za dom”, a da mu odgovaraju sa “spremni (umrijeti)”. Da postoji, uvjeren je povjesničar Hrvoje Klasić, vjerojatno bi njime mahao Josip Šimunić braneći se pred FIFA-om i UEFA-om od financijskih sankcija, ali i ostalih reputacijskih posljedica svog uzimanja mikrofona na Maksimiru u studenom 2013. godine.

“Šimunić bi dao sve da pokaže takav neki dokument, međutim, nikada, niti jedan povjesničar koje se bavio bilo 19. stoljećem, bilo Josipom Jelačićem, nije u javnosti potvrdio ili spomenuo mogućnost da je to Jelačić rekao. Netko je to dobrano isfabricirao i to nema veze s vezom”, kaže nam Hrvoje Klasić. Povlači paralelu s povjesničarima koji su se bavili Zrinskima i Frankopanima, koji također nisu pronašli tragove “ZDS” u dokumentima, da bi se jednoj muzikologinji te riječi “ukazale” u libretu opere “Nikola Šubić Zrinski” Ivana Zajca, iako, doduše, bez odgovora “spremni”. Tomu je tako, jer je “ZDS” pozdrav koji je ciljano uveden od strane ustaša u jezik, o čemu i Ante Pavelić govori nakon Drugog svjetskog rata.

Tri riječi za koje se zna tko ih je spojio

Zaključno, recimo da ni povjesničaru Goranu Hutinecu nije poznato odakle potječe priča o Jelačiću i ZDS-u. On kaže da to nije jasno, budući da to “često ističu novofašisti, ali uvijek zaborave navesti izvor informacije, tako da se ne može provjeriti”.

“‘Za dom’ i ‘spremni’ su riječi, one su dio jezika, ali pozdrav ‘Za dom – spremni!’ nikada nije postojao kao pozdrav do ustaša… Ovo izvlačenje bana Jelačića je tipično ‘post truth’ ili ‘fake news’ ludilo u kojemu danas živimo, kada je dovoljno da netko nešto izjavi, tvrdi da je to tako i da se onda to tretira kao činjenica”, dodaje Klasić.

Nestanak Jelačića s Wikipedije

Kako je onda došlo do ove zabune? Internet daje naslutiti da je to posljedica unakrsnog citiranja šačice desnih portala, koji su razmjenjivali informacije o “povijesnom pozdravu”. Izvor bi im mogle biti hrvatska i engleska inačica Wikipedije, na kojima se ova informacija može pronaći još 2006., odnosno 2007. godine. Doduše, bez navođenja izvora.

Ovo je engleska varijanta, u kojoj administrator porijeklom s ovih prostora, ali s prebivalištem u Kanadi, navodi priču o Jelačiću bez izvora, a na ovom se linku može pronaći hrvatska varijanta.

Niti dva tjedna nakon te objave, jedan od administratora hr.Wiki-ja traži da se navede izvor za tvrdnju o Jelačiću. No, ona se neće pojaviti.

Oko posta “Za dom” razvila se i živahna rasprava među administratorima hrvatske Wikipedije. Na aktualnoj stranici hrvatske Wikipedije, koja je prošla brojne turbulencije zbog izleta u ustaštvo, više nema podatka o banu Josipu Jelačiću. Čak ni za hrvatsku Wikipediju tvrdnja da je ban Jelačić koristio pozdrav “ZDS” nije bila dovoljno vjerodostojna da bi ostala na stranici.

Presuda iz Knina, obrana i “ličko rukovanje”

Ali priča je zato rasuta po brojnim desničarskim portalima, među ostalima zbog presude Prekršajnog suda u Kninu koji je 2012. godine odbacio prijavu protiv obrtnika Jakova Markovića. On je godinu ranije u Čavoglavama prodavao suvenire s natpisom “Za dom spremni!” pa je prijavljen zbog remećenja javnog reda i mira. Vijest je potekla s jednog desničarskog portala, međutim, iz njenog medijskog tumačenja nejasno je je li sud usvojio ove teze o banu Jelačiću ili ih u presudi citira kao argument obrane.

Tek kasnije, uvidom u spis, saznaje se da su citirali obranu, a da se “povijesne činjenice” zbog kojih likuju portali nipošto ne mogu pripisati sudu.  Sud, naime, jest oslobodio Markovića, jer Zakon propisuje da se ne smije nositi odora koja potiče na rat, uporabu nasilja i nacionalnu i vjersku mržnje; utvrdio je i da Marković nije predmete nosio već izlagao pa prema tome nema osnove za tužbu. No, sud nije ustvrdio da je riječ o “starom hrvatskom pozdravu”.

Bilo kako bilo, u raspravi na Wikipediji, koja je u konačnici dovela do micanja Jelačića iz priče o spornom pozdravu, navodi se kako presude nižih sudova također ne mogu biti vodilja kada je riječ o povijesnim izvorima. Citiramo komentar jednog od administratora koji je sudjelovao u raspravi:

“Vrh u pravnom smislu eventualno mogu biti odluke Vrhovnog i Ustavnog suda, ne nižih instanci, a pogotovo ne prekršajnih sudova. Kod interpretacije odluke sudova valja nadalje biti oprezan jer suci nisu profesionalni povjesničari i ne mogu samostalno davati vjerodostojne povijesne analize (kažem “samostalno” jer je spomenuta presuda argumentirana paušalno, bez pozivanja na vanjsko ekspertno mišljenje i izvore, ili uopće bilo kakve činjenice). Kad bi odluke pravosudnih tijela RH bile “vrh”, morali bismo bespogovorno prihvatiti da je “guranje prsta u … ekvivalentno rukovanju” – nadam se da se to ovdje ne sugerira. Drugo, ne znam za hrsvijet, ali “Braniteljski forum” ni u kom slučaju nije pouzdani izvor. Mjesto gdje se piše anonimno i bez uređivačkog nadzora jednako je pouzdano kao “čuo sam od nekog lika u kafiću”. Molim te prouči Wikipedija:Provjerljivost. Tvrdnje za koje se ne može naći pouzdan izvor treba brisati iz članka.”

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.