Macron u misiji integracije Europe, Hrvatska bez stava

Sanja Despot

Francuski predsjednik Emmanuel Macron najavljuje kako će nakon 24. rujna i izbora u Njemačkoj iznijeti seriju konkretnih prijedloga za jačanje Europske unije – od jačanja eurozone, preko socijalne politike do pitanja migracija i obrane.

„Naša generacija ima posebnu odgovornost ponovo izgraditi Europu“, ustvrdio je.

Macron ne krije da je riječ o ideji Europe „više brzina“.

„Oni koji misle da Europa više brzina izdaje europsku ideju ne obraćaju pažnju na to kako Europa funkcionira danas“, ponavlja ovih dana predsjednik Francuske, zemlje koja uz Njemačku predstavlja glavnu osovinu Europske unije, ali se trudi ostaviti dojam kako je za sudjelovanje u užem europskom krugu presudna volja samih članica za čvršćim povezivanjem.

Nužnost bliske suradnje s Njemačkom ojačana je zbog Brexita, ali i truda nekih novijih članica Europske unije  da europske integracije bude što manje, a ne što više. Za predvodnike takvih ideja slovi Višegradska skupina pa ne čudi da je Macron prošlog tjedna poduzeo turneju po istočnoj i srednjoj Europi u namjeri da iz zagrljaja Poljske i Mađarske (s kojima se zbog njihove izolacionističke politike  nije želio niti susresti) otrgne Češku i Slovačku, odnosno da njihovu srednjoeuropsku poziciju prizna preko čvršćeg povezivanja s Austrijom, a ne s dvije zemlje koje su opasno zastranile s europskog puta – zbog čega je Europska komisija protiv njih pokrenula i postupak zbog kršenja vladavine prava.  Macronova „istočna turneja“ obuhvatila je i Bugarsku koja će biti sljedeća predsjedavajuća Europskom unijom te Rumunjsku za koju neki analitičari ističu kako bi zbog svoje veličine i gospodarskog rasta mogla postati zamjena za odmetnutu Poljsku.

Reforme tržišta rada

Na poticaj Njemačke, Macron je pitanje čvršće integracije Europe morao povezati s reformama u samoj Francuskoj, krenuvši od one za Francusku najteže – reforme tržišta rada. Nakon što je od parlamenta dobio suglasnost da reformski paket donese dekretom, Macron je, u skladu sa svojom liberalnom agendom, ovog četvrtka objavio paket zasnovan na ideji veće fleksibilizacije rada. Temeljni je cilj dati više slobode kompanijama pri zapošljavanju i otpuštanju radnika, odnosno veću fleksibilnost pri sklapanju individualnih ugovora čime se slabi uloga granskih ugovora.

Francuska ima stopu nezaposlenosti od 9,6 posto, veću od prosjeka EU (7,7 posto), a francuski poslodavački lobiji tvrde kako će se fleksibilizacijom rada odmah stvoriti prostor za otvaranje najmanje milijun radnih mjesta. Macron se trudio ostaviti dojam kako je sve ispregovarano sa sindikatima, ali drugi po veličini francuski sindikat CGT za 12. rujan najavljuje velike prosvjede.

Grabeći čvrsto unaprijed, Macron gubi podršku birača i ona je trenutačno na samo 36 posto. Kako bi donekle primirio francusko radništvo, a uz obrazloženje kako je temeljni razlog i za Brexit bio strah da će stranci domicilnom stanovništvu uzeti posao, jedna od glavnih tema Macronove turneje po istočnim zemljama bila je usuglašavanje oko izmjena Direktive o upućivanju radnika.

Riječ je o Direktivi koja datira još iz 1996. godine, dakle iz vremena kad je Europska unija bila manja i homogenija, prije nego su u nju ušle istočne članice. Zbog načela jedinstvenog tržišta, odnosno slobodnog kretanja radne snage u stalnom je porastu trend pri kojem poslodavci iz bogatijih zemalja odlučuju unajmiti radnike iz članica u kojima su plaće značajno manje. Tako je u 2014. u EU-u bilo više od 1,9 milijuna upućivanja, što je porast od 10 posto u usporedbi s 2013. i 44,4  posto u usporedbi s 2010. godinom.  Za sada je riječ o tek 1 postu radnika na europskom tržištu, ali trend ide ka njihovom povećanju.

S obzirom na to da važeća direktiva kao minimalni standard predviđa da se stranim radnicima jamči tek isplata minimalne plaće u zemlji u kojoj rade, takav se pristup isplati i poslodavcima kojima su strani radnici jeftiniji od domaćih i zemljama koje radnike šalju na rad u inozemstvo jer je glavni faktor konkurentnosti slabije razvijenih članica upravo niža cijena rada. Oni kojima se to ne isplati su sami radnici – onima u bogatijim članicama koji postaju žrtve socijalnog dampinga, ali i samim upućenim radnicima koji rade isti posao kao njihovi kolege, ali za manje naknade i često izloženi nesigurnosti, odnosno samovolji agencija za posredovanje.

Europska komisija inzistirala je na promjenama te Direktive kojima bi se u pravima izjednačili domaći i upućeni radnici, čemu se prošle godine usprotivio veći broj članica uključujući Hrvatsku. Tema bi se u listopadu trebala naći na Vijeću EU. Macron je na „istočnoj turneji“ pokušao dobiti suglasnost za izmjene, s tim da on pokušava ići i dalje od prijedloga Europske komisije i Europskog parlamenta. Sadašnji maksimalni rok od dvije godine koliko u drugoj zemlji mogu ostati upućeni radnici, nakon kojeg je nužno osigurati da se država domaćin smatra državom u kojoj se posao obavlja, on bi skratio na jednu godinu. Nepravednima smatra odredbe po kojima poslodavci koji šalju radnike poreze i socijalna davanja za radnika uplaćuju u zemlji iz koje je radnik, a zemlja u kojoj radi od toga nema nikakve koristi.

Hrvatska bez stava

Kakvi su stavovi hrvatske Vlade oko Macronove inicijative, odnosno je li bilo kakvih kontakata s Hrvatskom koja se lani našla u krugu istočnih zemalja koje se protive izmjenama Direktive upitali smo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.

„Predmetna zakonodavna inicijativa je još uvijek u postupku usuglašavanja stavova u Radnoj skupini za socijalna pitanja Vijeća EU te u tom smislu smatramo da se u ovom trenutku nisu ostvarili uvjeti za razmatranje usvajanja općega pristupa o tekstu Prijedloga direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga jer i dalje postoje elementi koji neophodno zahtijevaju daljnju i detaljniju razradu prije zauzimanja stava“, odgovoreno nam je iz kabineta ministra rada.

Prema podacima tog ministarstva, tijekom 2015. godine Hrvatska je imala 33. 301 upućivanja radnika u druge zemlje EU. Treba naglasiti kako tu nije riječ o broju radnika jer je moguće da isti radnik bude upućen nekoliko puta. Hrvatska vjerojatno nije bila na radaru francuskog predsjednika već i stoga što se naši radnici u najvećem broju upućuju na rad u Njemačku. Od svih upućivanja, na Njemačku otpada 22.001, a slijedi Slovenija s 2.885, Austrija s 1.497 (vezano uz Austriju ovih je dana izbila afera u kojoj austrijski poslodavac mora platiti višemilijunsku globu zbog angažiranja 200 hrvatskih radnika), Italija s 1.247 te Poljska s 1.008 upućenih radnika, a druge zemlje su manje zastupljene.

Od tog broja u industriju je bilo 29.083 upućivanja, od čega najviše – 15.373 u sektor graditeljstva.

Prosječno vrijeme upućivanja hrvatskih radnika je manje od četiri mjeseca, dok je na razini EU do šest mjeseci, pa Macron prilično pretjeruje kad traži da se on smanji s dvije na godinu dana. Na Macronove kritike sustava u kojem se porezi i socijalna davanja za te radnike uplaćuju u zemlji koja ih šalje u inozemstvo iz Ministarstva rada odgovaraju kako su pitanja sustava socijalne sigurnosti, a i porezna politika u nadležnosti država članica,

Sukob poslodavca i sindikata

Prošle godine hrvatski su poslodavci bili jedinstveni u svom protivljenju izmjenama Direktive, dok su hrvatski sindikati, usklađeni i s europskim središnjicama, bili za prihvaćanje izmjena. Tadašnja hrvatska Vlada, ali i sve političke stranke, svrstale su se uz poslodavce.

„Stavovi socijalnih partnera o podržavanju inicijative u potpunosti se razlikuju“, priznaju u Ministarstvu rada, ne određujući se na čijoj je strani sada Vlada. Tvrde kako „Ministarstvo rada i mirovinskog sustava vodi računa o informiranju, savjetovanju te stavovima socijalnih partnera te uključuje socijalne partnere i ostale zainteresirane strukovne udruge pa je i u ovom pitanju višekratno tražilo očitovanje socijalnih partnera oko svih i prethodnih i tekućih inicijativa vezanih za upućivanje radnika“.

No, to u izjavi za Faktograf demantira Ana Pezelj Miličević iz Saveza samostalnih sindikata koja kaže kako dijaloga sada praktički nema, iako sindikati traže da se to raspravi na GSV-u.

Macron može tako nastupati jer u Francuskoj po tom pitanju poslodavci i radnici imaju ujednačene stavove, kaže Ana Pezelj Miličević te objašnjava kako su u Europi poslodavačka udruženja podijeljena, uglavnom po liniji bogati-siromašni¸ dok su sindikalna udruženja jedinstvena u stavu o potrebi mijenjanja Direktive.

Kako se najviše hrvatskih radnika upućuje u građevinskom sektoru značajno je napomenuti da Konfederacija europskih građevinskih poduzeća (EBC) podržava izmjene direktive.

„Zemlje Europske unije si međusobno konkuriraju na tzv. jedinstvenom tržištu. Opravdanje siromašnijih članica je da je cijena rada legitimni element konkurentnosti“, kaže Ana Pezelj Miličević te naglašava kako poanta nije samo u tome hoće li se zadržati isplata minimalne plaće za strane radnike, već je riječ o globalnoj eroziji radničkih prava.

„Umjesto uzlaznog usklađivanja, da nerazvijeni idu prema razvijenima, mi na djelu imamo rastuće siromaštvo“, upozorava.

Kako gledaju na Macronovu turneju pokušali smo saznati i iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Zanimalo nas je, također, hoće li Hrvatska stati uz bok predvodnica Višegradske skupine ( s kojima se naša predsjednica voli pokazivati ), ali za odgovor na pitanja preusmjerili su nas upravo na Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.

Načelan stav naše Vlade protiv Europe više brzina jest poznat, ali bez dodatnih pojašnjenja kako će se Hrvatska izboriti za svoju poziciju unutar EU.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr.

Iz kategorije "Analize"