HDZ-ovo Ministarstvo rada štiti SDP-ovog sindikalista optuženog za kršenje zakona

Ana Benačić

Kako se umiješati u rad sindikata? Nemiješanjem u vlastiti posao. To je sažetak presedana kojeg je napravilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, otvarajući opasan prostor za preuzimanje sindikata mimo pravila i odluka tijela tih organizacija.

Politika je odlučila, naime, blokirati smjenu vodstva Republičkog sindikata radnika Hrvatske, točnije predsjednika Željka Vidakovića i potpredsjednika Ivana Majdaka, usprkos odlukama tijela koja rukovode sindikatom. U međuvremenu, vladajući dvojac je zabranio pristup financijama glavnoj tajnici sindikata Jasmini Nikolić [1], a u procesu su realiziranja deložacije sindikalnih prostorija u Ulici kneza Mislava u Zagrebu [2], nakon što su efikasno deložirali neistomišljenika u Splitu, Domagoja Mendeša, jednostavnom promjenom brave. Pritom se Vidakoviću i Majdaku stavlja na teret privatizacija sindikalnih resursa, paralelno tajenje financijskih izvještaja tijelima sindikata [3], a Majdaku i korištenje službenog vozila sindikata u SDP-ovoj kampanji za lokalne izbore [4], na kojima se kandidirao za gradonačelnika Križevaca. Majdak uzvraća protuoptužbama za ilegalne pozajmice i korištenje blagajne mimo pravila [5], prevelike plaće svojih protivnika, koje je vodstvo godinama potpisivalo, ali i pokušajem da sindikalnog dužnosnika Miomira Jačimovića izbaci iz vodećih tijela sindikata zbog neispunjavanja uvjeta, premda je Statutarna komisija još 2015. “presudila” da njegova pozicija nije sporna [6].

Sam sukob vuče korijene još iz perioda kad su sindikatom kružila anonimna pisma, a blog “Štefov svijet” objavljivao prljavštine o članovima sindikata. Ispostavilo kako iza njega stoji potpredsjednik Majdak [7], koji je već ranije završio u medijima zbog “kratkog fitilja” [8]. No, inicijativa za smjene vodstva dolazi tek nakon što vodeći dvojac u sindikatu ne saziva “žive” sjednice Središnjeg odbora, što Majdak pravda troškovima, ali i zbog, kako se navodi, nepodnošenja financijskih izvještaja tijelima sindikata usprkos upozorenjima Nadzornog odbora [9].

Pozivamo vas zato na mjestimice dosadnu šetnju kroz proceduralni triler, koji traje još od početka ljeta, ali vodi do Ministarstva rada i njegova ključa za blokadu sindikata.

Općinski, županijski i ustavni sud sindikata

“Ja vas razumijem”, reći će za Faktograf Ivan Majdak, dok sjedimo u prostorijama Hrvatskog telekoma u Palmotićevoj, kamo on želi preseliti sindikat, “Vi idete od postavke: oni su sazvali skupštinu (sabor, op.a.), smijenili vas i podnijeli Ministarstvu zahtjev da se to unese u registar.” Zdravorazumski tok procedure, propisane u statutu sindikata, po njemu, ipak neće biti dovoljan, jer su, kako tvrdi, njegovi protivnici u tijelima sindikata – Izvršnom odboru (IO) [10], Središnjem odboru (SO), Nadzornom odboru (NO) [11], Statutarnoj komisiji (SK) i saboru sindikata [12] – napravili grešku u koracima. Išli su na “županijski sud” sindikata, a preskočili su “općinski sud”, slikovito se izrazio.

“O smjeni i opozivu dužnosnika odlučuje Izvršni odbor, koji me obavještava da sam opozvan i onda ja imam pravo u roku od 15 dana se žaliti SO-u, a nakon te žalbe SO donosi odluku koja je konačna. Oni su sazvali SO bez IO, na način da ga je sazvala glavna tajnica (Jasmina Nikolić, op.a.)!”, objašnjava Majdak, tvrdeći da on i predsjednik Vidaković nisu bili spriječeni da je sazovu, e da bi na red za pozivanje došla glavna tajnica Nikolić. No, problem je u tome što su Majdak i Vidaković članovi istog tog šesteročlanog Izvršnog odbora koji je trebao donijeti odluku o njihovoj smjeni, s tim da Vidaković kao predsjednik ima dva glasa u rukama. Tri člana IO su bila za njihovu smjenu, dok je protiv bila četvrta članica, koja uz “tri” Majdakove i Vidakovićeve ruke čini većinu kadija “općinskoga suda”.

Tko će raspravljati o smjenama, ako ne kandidati za smjene?

No, uvjeravajući nas da ključ nelegalnosti smjena leži u preskakanju Izvršnog odbora, Majdak će nam prešutjeti mišljenje “ustavnoga suda” sindikata – Statutarne komisije [13], sindikalno tijelo nadležno za tumačenje raskoraka u statutu. SK 26. lipnja dostavlja mišljenje da je dvojac ipak spriječen u obavljanju dužnosti članova IO, jer Vidaković “uporno ustraje u djelovanju koje je u suprotnosti sa statutom RSRH“, dok Majdak “djeluje usklađeno” s Vidakovićem. Drugim riječima: kako godinama nisu sazivali sjednice Središnjeg odbora, koje su morali, ne vjeruje im se ni da će kao članovi IO-a sazvati sjednicu koja vodi njihovom razrješenju. Kada smo Majdaka pitali kako je zamislio da će njih dvojica smijeniti sami sebe i nisu li se možda trebali izuzeti, stiže nam začuđeno protupitanje:

“A tko bi onda trebao glasati o našim smjenama?”

“Ustavni sud” je znao – Statutarna komisija 5. srpnja [14] “amenovala” je legalnost sjednice i odluka Središnjeg odbora 27. lipnja, drugostupanjskog tijela u pitanju smjena vodstva, kao i odluku da se sazove sabor, najviše tijelo sindikata, na kojemu će se jednoglasno potvrditi smjena Majdaka i Vidakovića.

S glasovima 33 od ukupnih 36 članova sabora od 13. srpnja, sindikalci odlaze u Ministarstvo rada, ali bez uspjeha – ne dozvoljava im se brisanje Majdaka i Vidakovića iz registra i oni ostaju osobe ovlaštene za zastupanje.

Drugi sabor u Stubičkim toplicama

Naime, Majdak i Vidaković organizirali su vlastiti sabor 15. srpnja – u Stubičkim toplicama, suprotno načelu ekonomičnosti na koje se Majdak pozivao pravdajući višegodišnje izbjegavanje saziva SO-a “uživo”. On će nam pokazati listiće 31 sabornika, od “njih 40-ak” koliko ih ima.

Ivan Majdak, listići

No, umjesto da “težinom” vlastitog sabora dokazuju da su legitimni predstavnici sindikata pred Ministarstvom rada, oni pokreću tužbu pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, a od Ministarstva traže da se povuku svi zahtjevi za izmjene u registru pristigli do 4. srpnja, pa čak i njihov od 30. lipnja kojim se, bez ikakve popratne dokumentacije, traži brisanje glavne tajnice s liste osoba ovlaštenih za zastupanje RSRH [15]. Za to je, naime, također potrebna suglasnost sabora.

Majdak će nam se požaliti i da je sindikat odbio platiti sastanak u Stubičkim toplicama [16], nakon čega nam ekipa smještena u Ulici Kneza Mislava objašnjava i zašto. Taj sabor nije bio sastanak legalnog tijela sindikata, već druženje na kojemu su sudjelovale i osobe koje nisu članovi sindikata. Kada ih pitamo kako to znaju, pokazuju nam račun ispostavljen sindikatu od strane Hotela Matija Gubec, na kojemu su imena Alena Popovića, koji u trenutku zasjedanja sabora, kako tvrde, nije evidentiran kao član sindikata, niti je zaprimljena njegova članarina, a sporni su im i delegati SDP-ovac Serđo Popović i Mihaela Kemenović, kandidatkinja za Majdakovu zamjenicu na prošlim izborima [17].

Sud odbacio prijavu, Ministarstvo za to ne mari

Ministarstvo ništa od ovoga ne zanima: svoje povlačenje tumači činjenicom da su “službeno pokrenuti sudski sporovi te podnesene i kaznene prijave” [18 i 19], premda je već pristigla odluka Općinskoga suda u Novom Zagrebu o odbacivanju tužbe, jer sud nije prava adresa za rješavanje tog spora [20].

“…[T]ijelo ovlašteno za registraciju nema nikakve ovlasti kontrolirati i provjeravati činjenice koje se tiču unutarnjih postupaka i donošenja akata udruga koje traže upis u registar udruga, što uključuje zabranu odlučivanja rješenjem o osobama ovlaštenim za zastupanje sindikata u slučaju kada ima saznanja o tome da o tome postoji službeni spor unutar sindikata, kao što je ovdje slučaj, jednako kao i mogućim postupanjima članstva i/ili tijela sindikata protivno odredbama statuta sindikata, te bi takvo ponašanje Ministarstva predstavljalo direktno kršenje prava radnika na slobodno organiziranje i udruživanje, odnosno temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada. Iz tih razloga, a kako propisuje i Zakon o radu, moguća je jedino sudska zaštita članskih prava na način da član udruge može tražiti sudsku zaštitu u slučaju povrede svojih prava utvrđenih statutom ili drugim pravilima udruge”, navodi Ministarstvo [21].

Ukoliko je u postupanjima tijela ili članova unutar sindikata došlo do niza nezakonitih radnji, zaštitu prava potrebno je i jedino moguće potražiti pred drugim nadležnim tijelima Republike Hrvatske ovisno o prirodi povrede prava, bilo da je riječ o zloupotrebi ovlaštenja ili postojanja određenoga kaznenoga djela, nastavljaju, izražavajući i već umrlu nadu “da će članovi sindikata mirnim putem, sporazumno, riješiti postojeće sporove i na taj način omogućiti postupanje Ministarstva i upis promjena podataka sindikata o kojima nema spora”.

‘Bilo tko može zablokirati sindikate, uključujući poslodavce’

Ovo objašnjenje nije neobično samo pravnicima iz RSRH [22], nego i Krešimiru Severu iz Nezavisnih sindikata Hrvatske. On u razgovoru za Faktograf priznaje da prvi puta čuje za ovakav slučaj i, uz ogradu da ne mora kao pravni laik biti u pravu, navodi zašto je teško povjerovati da bi namjera zakonodavca bila stati na stranu osoba koje kaznenom prijavom – dakle, čak bez sudskog pravorijeka – žele onemogućiti upis, a time i normalan rad sindikata.

“Ako je dovoljno da netko osporava upis u Registar na sudu, tada bilo tko neprijateljski nastrojen prema sindikatu –  a tu mislim i na poslodavce – može zablokirati sindikat, mjesecima, ako ne i dulje. Dovoljno je naći nekoga tko će osporavati legitimnog predstavnika. Zato ne vjerujem da je intencija zakonodavca da na taj način otvori prostor za postupanje bilo kome”, kaže nam Sever, uz napomenu da su središnjice sindikatâ nenadležne da se miješaju u ovakve sporove i da se moraju ravnati prema službenim dokumentima Ministarstva rada, baš kao i banke kod kojih su otvoreni računi sindikata.

U potrazi za zaštitom, sindikalci su zato pisali i Saboru i Vladi, pa su uz vlastite kaznene prijave policiji protiv Vidakovića i Majdaka [23], najavili i kaznene i disciplinske postupke protiv službenika ministarstva, ukoliko bez odgode ne postupe po zakonu i time Sindikatu prouzroče daljnju dodatnu štetu. No, Markov trg nije bio impresioniran.

O svemu obaviješten i SDP, prvenstveno zbog sindikalnog automobila u kampanji

No, krajnje je vrijeme da se posvetimo još jednom ranije najavljenom aspektu priče, a to je korištenje sredstava, odnosno automobila sindikata, u svrhe predizborne promidžbe. To predstavlja kršenje članka 22. Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe. Naime, u sindikatu su otkrili da je Majdak za vrijeme putovanja delegacije križevačkog SDP-a u Istru proljetos koristio službeni automobil, što im je bilo jasno nakon uvida u korištenje službenog ENC-a, odnosno naplate cestarine. SDP je upozoren, ali reakcija na dopise sindikata nije bilo.

Izvršni odbor RSRH

“Nasilje, agonija sindikalnog vodstva i članstva, materijalni problemi s kojima se suočava preko šest tisuća radnika, te neovlašteno upravljanje sindikalnom imovinom, može se nastaviti još najmanje tri mjeseca, koliko je minimalno potrebno za donošenje pravomoćne sudske presude”, pisali su SDP-u. No, bez odgovora.

SDP će se očitovati tek nakon upita Faktografu, na niz pitanja odgovarajući tek sa: “10. ožujka ove godine u središnjicu SDP-a stigao anoniman dopis o g. Majdaku, a 19. listopada 2017. dopis članova Središnjeg odbora Republičkog sindikata radnika Hrvatske s nizom optužbi na račun g. Majdaka, u kojem se između ostalog tvrdi da je g. Majdak koristio sindikalna sredstva za stranačku kampanju u Križevcima. U središnjici stranke je pregledana sva dokumentacija, izvješća o financiranju predizborne kampanje SDP-a u Križevcima, i nisu pronađene nikakve nepravilnosti. Predsjednik stranke, Davor Bernardić, zatražio je od predsjednika Glavnog odbora SDP-a, Erika Fabijanića, da razmotri i sve ostale navode iz dopisa, te traju konzultacije o daljnjem mogućem postupanju.”

Izvršni odbor navodi da nema nikakvih saznanja vezano za anonimno pismo koje je u ožujku primio SDP, ali im zvuči nevjerojatno da SDP, nakon njihovih službenih dopisa iz rujna i listopada, “pregledava svoju dokumentaciju premda smo jasno naglasili da su u kampanji korištena sredstva ovoga Sindikata pa se takvi podaci mogu nalaziti isključivo u našoj arhivi“.

Majdak tvrdi da je “išao u Istru automobilom svoje kćerke”

“Korištenje službenog vozila i ENC-a, koji su u vlasništvu RSRH, pored činjenice da putovanje nije evidentirano u našoj službenoj knjizi putnih naloga, te istodobno činjenicu da je javnost bila upoznata o stranačkim promidžbenim aktivnostima g. Majdaka u Istri, trebalo bi dovoljno govoriti. Konačni razmjeri štete, nepovezano s SDP-om, još se ne mogu utvrditi”, navodi IO RSRH.

Kada smo Majdaka upitali o korištenju službenog ENC-a baš u vrijeme kada je putovao u Istru, kazao nam je da ne zna tko je išao tim automobilom, baš tamo, baš tada.

“Ja sam išao automobilom svoje kćerke”, kazao nam je. No, u Mislavovoj mu ne vjeruju.

“Svatko bi na njegovom mjestu odgovorio nešto slično. Problem je, međutim, što postoje ENC ispisi točno u vrijeme kada je gospodin Majdak vodio kampanju u Istri i da za to razdoblje ne postoje putni nalozi”, poručuju.

Sindikat u strahu od osipanja članstva

Prije samo pet godina u RSRH smijenili su predsjednika Jadranka Vehara na izvanrednom saboru. Tada novi čelnici, Željko Vidaković i Ivan Majdak, optužili su ga za milijunske financijske malverzacije, kršenje Statuta, sankcioniranje neposlušnika… I izbačen je iz sindikata.

Pet godina kasnije, povijest se ponavlja, što navodi na zaključak da su svi sindikati u Hrvatskoj nesretni na svoj način, ali je Republički sindikat radnika Hrvatske kudikamo nesretniji od drugih. Ono što brine i Majdaka i ekipu u još uvijek jedinom registriranom sjedištu sindikata u Ulici kneza Mislava [24], je strah od daljnjeg osipanja i nepovjerenja članstva, koje je u vrijeme konstantnog nagrizanja radničkih prava najmanje potrebno radnicima u RH.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr.

Iz kategorije "Aktualno"