Prava “Istina o Istanbulskoj” je da vjerski fundamentalisti bezočno lažu građane

Ana Benačić

IstinaoIstanbulskoj.info je web stranica koja vrvi neistinama o, dakako, Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Pojavila se u listopadu u sklopu inicijative radikalnih fundamentalističkih udruga, i otad se pod tim naslovom održavaju razni “stručni skupovi” po nadbiskupskim uredima i prikupljaju se potpisi protivnika Konvencije. Usprkos naglasku na struku, portal je zatrpan proizvoljnostima i netočnostima, a kako je laži puno lakše i brže razbacati, nego ih “vratiti u jastuk”, fokusirat ćemo se samo na njen centralni članak “Neprihvatljivo u Istanbulskoj konvenciji“.

“Odvojenost spola i roda (vidljiva i u čl.4 st.3) za posljedicu ima stvaranje uvjerenja da se čovjek rađa kao neutralno biće koje kasnije može odabrati hoće li biti muškarac ili žena ili neki drugi od brojnih „rodova“ (homo, gay, lesbian, queer, trans, incesty, animal, pedo… Prihvaćanje te definicije zahtijeva identifikaciju s određenim dogmama rodne teorije koje nemaju svoje znanstveno uporište (dapače dokazano su neznanstvene) niti ustaljeno mjesto unutar pravnog poretka RH”, navodi se u dotičnom članku.

Da se ne radi o dogmama rodne teorije koje nemaju svoje znanstveno uporište, već, dapače, stvarima kojima se znanost bavi i jasno ih odvaja, među ostalima, svjedoči i DSM-5, najnovije izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge. On u svom najnovijem izdanju jasno govori o tome da se transrodnim osobama, koje ne pate zbog identifikacije s rodom suprotnim od dobivenog rođenjem, ne bi trebala dijagnosticirati ni rodna disforija, a kamoli poremećaj. Sličan je put prošla homoseksualnost, čije je “liječenje” napušteno, ponegdje i izrijekom zabranjeno u medicini, iako pojedine vjerske zajednice nastavljaju propagirati taj skup pseudoznanstveneih metoda, ponekad ravnih, a nekad “samo” usporedivih s torturom.

Pedo-rod, naravno, ne postoji. Ali izmišljanje istoga itekako nalikuje na dobro poznate i široko raširene šovinističke nasrtaje na seksualne manjine, kojima se nameće nepostojeća veza između homoseksualnosti i pedofilije, pa i, kako nas uči tzv. Istina o Istanbulskoj, i zoofilije te incesta. No, podsjeća i na neke moderne podvale poput namjernog izmišljanja kovanice “clovergender“, lažne teorije o djetetu zarobljenom u tijelu odrasle osobe, koje osjeća privlačnost prema djeci. Podvala poznatog okupljališta desničarskih trolova je brzo raskrinkana u SAD-u.

Opravdanja i napuhavanja

“Konvencija (u čl.4 st.3) među moguće temelje diskriminacije stavlja pojmove poput „roda“, „rodnog identiteta“ i „seksualne orijentacije“, dok oni ne postoje u Ustavu i ostalim zakonima RH”, navodi se također u spomenutom članku. Istina je, međutim, da je rod postoji u nizu hrvatskih zakona. Primjerice, o ravnopravnosti spolova, životnom partnerstvu, zakon o državnim maticama, volonterstvu i slično; i o tome su već napisani brojni članci.

Nadalje, IOI tvrdi da “konvencija obvezuje stranke potpisnice da kulturu, običaje, vjeru i tradiciju, u mjeri u kojoj se razlikuju od načela i tumačenja ove Konvencije, trebaju podčiniti ciljevima Konvencije (v. čl.12 st.5)” i da “konvencija (u čl.12 st.1) traži iskorjenjivanje svih „predrasuda, običaja i tradicija“ koje se temelje na „stereotipnim ulogama žena i muškaraca“. Oni izvlače zaključak da bi “muško-ženska slika čovječanstva, obitelji i braka koja je u skladu s prirodom muškarca i žene i kao takva podržana od strane svjetskih kultura i svih velikih religija, ratifikacijom Konvencije mogla biti stigmatizirana kao zastarjela i nepoželjna ‘tradicija na temelju stereotipnih rodnih uloga'”.

Razmjer manipulacije nije potrebno dokazivati; dovoljno je pročitati što stvarno piše u članku 12. stavku 5. Istanbulske konvencije.

“Stranke će osigurati da se kultura, običaji, vjera, tradicija ili takozvana ‘čast’ neće smatrati opravdanjem za bilo koje djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije”.

Ukratko, u spomenutom članku poglavlja “Prevencija”, Istanbulska konvencija nastoji spriječiti sakaćenja i ubojstva iz časti u najgorem slučaju, a u najboljem preduhitriti izlike tradicijom i nekim davnim vremenima zanesenih nasilnika pred sudovima, koje bi glasile otprilike ovako: “Kakva su ovo vremena došla, kad ne mo’š više ni vlastitu ženu namlatit’!”. No, možda je zaista komentar na ovako neutemeljena tumačenja potpuno izlišan, kao i u sljedećem sučeljavanju “Istine o Istanbulskoj” i istine o Istanbulskoj.

Nestereotipne rodne uloge

“Konvencija (u čl.14 st.1) zahtijeva od stranaka potpisnica da uključe pitanja „roda“ i „nestereotipnih rodnih uloga“ u redovni nastavni plan i program, i to na svim razinama obrazovanja. Njena ratifikacija tako otvara realnu opasnost da se našoj djeci u školama nameće ideologija. Djecu bi se kroz TV programe, dječje vrtiće i škole podučavalo da dječaci mogu po ‘rodu’ biti djevojčice, a djevojčice po ‘rodu’ dječaci i sl. To bi bilo iznimno zbunjujuće i pogubno za njihov psihološki razvoj. Nametanjem ideologije djeci, Konvencija ugrožava i pravo roditelja da budu primarni odgojitelji svoje djece jer, jednom kad se Konvencija ratificira, dogma o odvojenosti spola i roda postaje obvezujuća. Time se suzuje prostor pluralizma, i to ne samo u školstvu. Konvencija, naime, (u čl.14 st.2) predviđa širenje rodne ideologije i u „neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima“”, navodi, pogađate, “Istina”.

Na ovom mjestu može se ponoviti po milijunti puta da “rodna ideologija” ne postoji, a može se i pogledati što stvarno piše u članku 14. Istanbulske konvencije.

1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.

2. Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.

Kada govorimo o toj strašnoj “nestereotipnoj rodnoj ulozi” treba pomisliti na silne “žrtve” koje će djeca morati podnijeti ako ih u glazbenom ne budu učili kako se oblači “žena”, a kako “mamica” ili ako slučajno shvate da su žene u povijesti ipak nečemu služile osim produljenju vrste.

Bezočne laži

U konačnici, “Istina” kaže i sljedeće: “Istanbulska konvencija je prvi međunarodni ugovor u povijesti Vijeća Europe u čijem sastavljanju nisu sudjelovale države članice na koje će se jednom Konvencija odnositi, već ju je pripremala stručna skupina, a države su preko Vijeća ministara mogle samo prihvatiti ili ne prihvatiti finalni tekst”.

A istina je da to nije točno, budući da su članice Vijeća Europe, točnije Velika Britanija, Italija, Rusija i Vatikan, uredno uložile amandmane na pojedine članke, nakon čega je, 2010., donesena konačna verzija teksta konvencije. Prije čega je na nacrtu teksta konvencije radila skupina imenovana od strane Odbora ministara Vijeća Europe.

Recimo za kraj i da je Europski parlament 25. studenog 2016., na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, donio Rezoluciju o pristupu EU Istanbulskoj konvenciji u kojoj se snažno zalaže za požurivanje i pristupa EU i ratifikacija po pojedinim državama članicama. Spomenutu Rezoluciju podržale su najveće grupacije u Europskom parlamentu, a protiv su bile grupacije krajnje desnice i neki nezavisni zastupnici poput grčkih desničara.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr.

Iz kategorije "Analize"