Pernarovi suradnici u Srbiji podržavaju Ratka Mladića

Ana Benačić

Srpska šovinistička strančica Dveri i Boris Malagurski, kontroverzni redatelj “proslavljen” po trash dokumentarcima “Težina lanaca” 1 i 2, u kojima na vrlo dopadljiv način za šire mase – s debljim prstohvatom teorija zavjere – progovara o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, presudu ratnom zločincu Ratku Mladiću dočekali su s neukusnim humorom i blagonaklonošću prema srebreničkom krvniku.

“Pošalica” Dveri glasi da se Mladić “bori protiv ISIL-a od 1992.” godine, dok je Malagurski klasičnom whataboutism metodom svoju sljedbu na Twitteru potpalio na raspravu o američkim ratnim zločinima.

Whataboutism” je, naime, izraz za argument koji to nije. Temeljen je na pitanju “A šta ćemo sa…?” (What about…?), e kako bi se promijenila tema, obično skretanjem pažnje na manje ili više usporediv problem, koji bi u principu trebao biti veći od onoga o kojemu se trenutno raspravlja. Frustracija Međunarodnim sudom u Haagu koja se pojavljuje kod manjih naroda, a čiji su gospodari rata procesuirani na međunarodnom tribunalu, česta je i vjerojatno ćemo je gledati i u dijelu hrvatske javnosti za točno tjedan dana, ukoliko tzv. Hercegbosanska šestorka bude pravomoćno osuđena na dugogodišnje kazne. Međutim, whataboutism je posebno deplasiran kada se raspravlja o genocidu, najvećem zločinu koji poznaju međunarodno pravo i ljudska civilizacija. A to je zločin zbog kojeg je Mladiću odrezana doživotna kazna.

Dakle, Malagurski je današnju presudu u Haagu popratio fotografijom Ratka Mladića i Wesleya Clarka uz pitanje tko je od njih dvojice ratni zločinac, insinuirajući da je postoji jedan ispravan odgovor. Na umnu vratolomiju nije nasjeo tek dio njegovih pratitelja.

Dveri, Ratko Mladić, Boris Malagurski

 

No, zašto je ovo bitno za hrvatski kontekst, osim po činjenici da haške osuđujuće presude protiv časnika HV-a i HVO-a također redovito vode relativizacijama, npr. pitanjima što je s Veselinom Šljivančaninom ili odgovornosti Sjedinjenih Američkih Država za ratne zločine diljem svijeta?

Dveri i Malagurski se u javnoj percepciji povezuju s najefikasnijim menadžerom društvenih mreža u povijesti Hrvatskog sabora, Ivanom Pernarom, što je on s ponosom isticao zadnjih godina.

Pernarov domaćin u Skupštini Srbije

Prije točno godinu dana, zastupnik Ivan Pernar posjetio je mjesto pogibije svog istoimenog djeda, HSS-ovca na kojega je Puniša Račić pucao u jugoslavenskoj skupštini, prilikom čega je ubio i lidera seljačke stranke Stjepana Radića. U Skupštinu ga je pozvao upravo Boško Obradović iz Dveri, čovjek koji je, recimo, jučer u parlamentu nasrnuo na Aleksandra Martinovića, zastupnika vladajuće partije u Srbiji, SNS-a Aleksandra Vučića. Gađao ga je mišem od kompjutera.

Cijeli prošlogodišnji događaj popratila je srpska inačica ruskog Sputnjika, čiji su “novinari” zamijetili da su Dveri “za širu javnost možda posljednja stranka koja bi ugostila Pernara”. Obradović se nije složio, rekavši da je to još jedna od velikih predrasuda prema pokretu koji ljudi nedovoljno poznaju.

“Mi se već druže vrijeme poznajemo i redovno kontaktiramo, jer pripadamo novoj generaciji političara koja želi da na nov način postavi odnose na Balkanu”, kaže Obradović.

Kada smo nazvali Pernara da s obzirom na odnos koji ima s ovom opskurnom, ekstremno desnom strančicom u Srbiji, prokomentira njihovu Twitter objavu vezanu za Ratka Mladića, ostavio je dojam da uzajamnosti u toj generacijskoj suradnji, po viđenju Obradovića, zapravo nema.

“Nije to nikakav poseban odnos. Čovjeka sam upoznao, nisam ja rekao da imamo iste stavove po svim pitanjima. Nismo ni razgovarali o ratu”, kazao nam je Pernar u pauzi krajnje napete sjednice Sabora. Na neki način, ograđuje se i od Malagurskog.

Malagurski aktivist i Malagurski montažer

“Nije on moj glasnogovornik, ne predstavlja me”, kaže nam Pernar. Na konstataciju da mu je ipak radio u predizbornoj kampanji Živog zida, Pernar kaže:

“Ne razumijete da Malagurski ima dva dijela svog djelovanja – politički aktivizam i profesionalizam. On je vrlo kvalitetan montažer. Nismo mi od njega tražili da zastupa svoje političke stavove ili da mi zastupamo njegove, već samo da nam izradi predizborni spot”, kaže Pernar o Malagurskom, koji je doista reklamirao na društvenim stranicama spotove koje je Malagurski napravio, dok i Malagurskom zasigurno pripada dio zasluga za Pernarovu popularnost van Hrvatske.

Nakon potpitanja o tome smeta li mu što je izabrao suradnike ili političke partnere van zemlje koji podupiru ratnog zločinca Mladića, i Pernar u konačnici pribjegava whataboutismu.

“Pa pogledajte što se događa u klubu zastupnika Europske pučke stranke – tamo sjede Vučić i HDZ. Što je s Vučićem i Kolindom, koji je sa Šešeljem sudjelovao u opsadi?”, pita nas. Prepustili smo mu da zaključi sam, na što je kazao:

“On ima svoje mišljenje, ja svoje – to je njihova stvar”.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr.

Iz kategorije "Aktualno"