Haški tribunal već 13 godina zna da je Tuđmanova Hrvatska napala BiH, a HDZ to i dalje iznenađuje

Petar Vidov

Pravomoćna haška presuda Jadranku Prliću i ostalima, tzv. hercegbosanskoj šestorci, u Hrvatskoj je i dalje predmet zgražanja. Ne zbog osude šestorice optuženika, već zbog dvije sudske konstatacije: da je na teritoriju Bosne i Hercegovine između Hrvatske i BiH vođen međunarodni sukob (iz čega se iščitava da je Hrvatska u BiH bila agresor) i da je za predmetnu agresiju kriv Franjo Tuđman kao arhitekt udruženog zločinačkog pothvata s ciljem pripajanja dijela bosansko-hercegovačkog teritorija Hrvatskoj. Prema lavini reakcija koja je uslijedila nakon čitanja konačne presude, dalo bi se zaključiti kako je ovo prvi put da Haški tribunal iznosi takav sud. I bio bi to pogrešan zaključak.

Ratna zbivanja u BiH tijekom 1992., 1993. i 1994. godine Haški tribunal okarakterizirao je međunarodnim sukobom u barem tri ranije presude: Tihomiru Blaškiću; Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu; te Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinoviću Šteli. U sva tri odavno završena slučaja (Blaškić je 2004. osuđen na 9 godina zatvora, iste godine je Kordić osuđen na 25, a Čerkez na 6 godina zatvora, dok je 2006. Naletilić dobio 20, a Martinović 18 godina zatvora) ustanovljeno je da su Republika Hrvatske i BiH međusobno ratovale, te da se taj rat odvijao na bosansko-hercegovačkom teritoriju. Proučili smo obrazloženja raspravnog i žalbenog vijeća Haškog tribunala u sva tri navedena slučaja.

Tihomir Blaškić

Raspravno vijeće Haškog tribunala u presudi Blaškiću tako je, među ostalim, navelo da su Tuđman i Slobodan Milošević 1991. godine razgovarali o podjeli BiH, te da su “Tuđmanov nacionalizam i teritorijalne ambicije bile očite mnogima s kojima je razgovarao uključujući Lorda Davida Owena (koautora Vance-Owenovog mirovnog plana, op.a.) i svjedoka Paddyja Ashdowna (bivšeg britanskog parlamentarca i lidera Liberalnih demokrata, op.a.)”. Blaškić je osuđen za zločine počinjene u Lašvanskoj dolini između 1. svibnja 1992. i 31. siječnja 1994. godine, a raspravno vijeće ustanovilo je, pozivajući se i na tvrdnje hrvatskih vojnih časnika Janka Bobetka i Davora Domazeta Loše, da je Hrvatska u predmetnom razdoblju poslala svoje vojne trupe u BiH.

U prvostupanjskoj presudi također je navedeno da su pripadnici Hrvatske vojske (HV) viđani na brojnim lokacijama u BiH, uključujući Lašvansku dolinu. “Dokumenti pokazuju da su mnogi vojnici HV-a služili u Hrvatskom vijeću obrane (HVO) i da im je bilo naređeno da uklone oznake HV-a i zamijene ih oznakama HVO-a. Većina zapovjednika u HVO-u su zapravo bili časnici HV-a”, stajalo je u sažetku prvostupanjske presude. Žalbeno vijeće taj je zaključak prihvatilo, pa u obrazloženju njihove drugostupanjske presude eksplicitno stoji da su “države Hrvatske i Bosna i Hercegovina bile uključene u međusobni sukob”.

Dario Kordić i Mario Čerkez

Kordić i Čerkez također su osuđeni za zločine počinjene u Lašvanskoj dolini, tijekom 1992. i 1993. godine, a raspravno vijeće Haškog tribunala također je ustanovilo da su “zbog intervencije Republike Hrvatske” sudjelovali u međunarodnom sukobu. U istoj presudi stajalo je da je krajnji cilj stvaranja tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne bilo njeno pripojenje Republici Hrvatskoj. U pitanju je, podsjećamo, bila Tuđmanova ideja stvaranja svojevrsne “velike Hrvatske” u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.

Žalbeno vijeće u drugostupanjskom je postupku zaključilo kako optuženici nisu uspjeli osporiti činjenicu da je tijekom inkriminiranog razdoblja HVO bio pod hrvatskom kontrolom. U presudi je također stajalo da je postojao međunarodni sukob između Hrvatske i BiH, i to zato što je Hrvatska “vodila, koordinirala i organizirala djelovanje HVO-a”.

Mladen Naletilić Tuta i Vinko Martinović Štela

Naletilić i Martinović kažnjeni su za zločine koji su između travnja 1993. i siječnja 1994. počinjeni u jugozapadnom dijelu BiH, s naglaskom na zbivanja u Mostaru i okolnim općinama. I u ovoj je presudi raspravno vijeće utvrdilo, a žalbeno potvrdilo da je u BiH vođen međunarodni sukob u kojem je Hrvatska bila agresor na tuđem teritoriju.

U presudi se, između ostalog, navodi da je Tuta bio bliski prijatelj ratnog ministra obrane Gojka Šuška, preko kojeg je imao direktnu liniju komunikacije s Tuđmanom. Haški tribunal također je ustanovio da je Tuđman podržavao osnivanje Tutine zloglasne Kažnjeničke bojne. Ovo je ujedno bio i prvi haški predmet u kojem su se kao dokazni materijali pred žalbenim vijećem koristili transkripti s Tuđmanovih sastanaka. Upravo temeljem zahvaljujući Tuđmanovim transkriptima Haški tribunal utvrdio je kako “nema nikakve dvojbe da je predsjednik Tuđman bio duboko uključen u događanja u Herceg-Bosni i HVO-u, te u sukobe u BiH”. Temeljem istih događaja Haški je tribunal ocijenio kako “postoje obilni dokazi da je Hrvatska pokušala sakriti svoju direktnu uključenost u sukobe u BiH”.

Prihvaćanjem činjenica do pomirenja

Na ranije slučajeve poziva se i haško tužiteljstvo, u priopćenju koje su izdali nakon presude “šestorci”.

“Kao što je opetovano utvrđeno u predmetima Tribunala, današnja presuda potvrdila je postojanje međunarodnog oružanog sukoba jer je Hrvatska imala cjelokupnu kontrolu nad HVO-om, koji je činio rasprostranjene zločine, kao što je dokazano u slučaju. Hrvatska je prepustila časnicima Hrvatske vojske zapovjedništvo nad snagama HVO-a u Bosni i Hercegovini, osiguravala logističku podršku i poslala oružane snage Hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu kako bi direktno sudjelovala u sukobu. Žalbeno vijeće potvrdilo je nalaze raspravnog vijeća prema kojima su ključni članovi tadašnjeg hrvatskog vodstva, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i Janka Bobetka, najviše rangiranog generala u Hrvatskoj vojsci, dijelili zločinačku namjeru da etnički očiste bosanske Muslimane i da su doprinijeli ostvarenju ovog cilja”, priopćilo je tužiteljstvo Tribunala, dodavši da je prihvaćanje ovih činjenica nužno za proces pomirenja.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr.

Iz kategorije "Analize"