Nije riječ o jednom malom Afganistancu, već o sustavu

Sanja Despot

“Koje dijete i kada”, zapitao je Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova na konferenciji za novinare u četvrtak, odgovarajući na upite vezane za protjerivanje devetogodišnjeg izbjeglice s područja Hrvatske natrag u Srbiju, a koje je u svom gostovanju na N1 spomenula pučka pravobraniteljica Lora Vidović. Ministar je na konferenciji ustvrdio kako policija ne raspolaže podatkom da bi neko dijete bez pratnje bilo vraćeno u Srbiju.

Iz Ureda pučke pravobraniteljice saznajemo kako je riječ o dječaku iz Afganistana koji je bio u grupi od tridesetak ljudi koji su po ubrzanom postupku prošlog proljeća vraćeni u Srbiju. Podaci su to do kojih je Ured pučke pravobraniteljice došao kroz uvid u spise policijske postaje u Tovarniku, kamo su se prebacivale osobe koje su zatečene u ilegalnom boravku dublje u teritoriju Hrvatske. Iz bilješki proizlazi da su izbjeglice tvrdile kako je taj dječak u pratnji oca, ali je podatak sumnjiv jer nijedna zatečena osoba nije imala osobne dokumente. U tom slučaju, smatraju u Uredu pučke pravobraniteljice, policija je bila dužna postupati po Protokolu o postupanju s djecom odvojenom od roditelja. Štoviše, u policijskoj bilješci se spominje kako je u grupi bilo još dvoje maloljetne djece, od 12 i 16 godina, za koje se ne navodi da su imali pratnju.

U službenim bilješkama ne spominje se da je grupa protjerana u Srbiju, već kako im je izdano rješenje da napuste zemlju u roku od sedam dana. Međutim, kako je to vidljivo iz prijave DORH-u kojeg je u siječnju poslao njen Ured, pučka pravobraniteljica smatra da policija, upisivanjem istovjetnih bilješki o različitim slučajevima, prikriva da zatečenima nije dala nikakvu priliku da zatraže međunarodnu zaštitu.

O svemu je najprije bila obaviještena policija, a potom i DORH

Ured pučke pravobraniteljice o tom slučaju, kao i o drugim nepravilnostima u tretmanu migranata, policiju je izvijestio još u lipnju prošle godine i, kako je priopćeno iz Ureda pravobraniteljice, od policije u srpnju čak dobio „odgovor kojim nas obavještavaju kako su naše upozorenje uključili u materijale za edukaciju policijskih službenika granične policije“.

Taj se slučaj navodi i u spomenutoj prijavi DORH-u koju je Ured pučke pravobraniteljice u siječnju uputio prvenstveno kako bi DORH istražio okolnosti pogibije male Madine Hosseini, djevojčice koja je poginula u naletu vlaka na granici između Hrvatske i Srbije. Iako to nisu bili obavezni, s obzirom da je Ured pučke pravobraniteljice neovisna institucija, prije slanja DORH-u o prijavi su obavijestili policiju i nadležne saborske odbore.

Promjena nakon formiranja Plenkovićeve vlade

Osim slučaja Madine, u prijavi je izlistan niz primjedbi vezanih za nepravilno, odnosno protuzakonito postupanje policije. Pučka pravobraniteljica navodi kako je „došlo do promjene postupanja prema iregularnim migrantima zatečenim na teritoriju RH, sukladno zapovjedi Službe za nezakonite migracije Ravnateljstva policije od 25. studenog 2016., a koja se podudara s postupanjima o kojima smo pisali u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2016. godinu“. Ilustriraju to primjerima u kojima se zatečenim migrantima ne dozvoljava traženje međunarodne zaštite, već ih se policijskim vozilom prevozi do druge policijske postaje ili objekta, a potom na granicu sa Srbijom. U prijavi se spominje slučaj jednog izbjeglice koji je u unutrašnjosti Hrvatske želio zatražiti azil, ali je na prevaru dovezen na granicu „gdje je upućen da se vrati u Srbiju mimo graničnog prijelaza“.

Pučka pravobraniteljica smatra da je upravo sa spomenutom zapovjedi Službe za nezakonite migracije došlo do promjene postupanja prema ilegalnim migrantima zatečenim u dubini teritorija, koji se po ubrzanoj proceduri vraćaju u Srbiju. U nastavku je istaknut upravo problem djece koja ne putuju u pratnji odraslih. Prilikom ispitnog postupka koju je proveo njen ured ustanovljeno je da se prema djeci bez pratnje ne postupa sukladno Pravilniku o postupanju prema djeci odvojenoj od roditelja-stranim državljanima, kao i Zakonu o strancima, pa se tako, navodi se, ne poziva nadležni stručni radnik centra za socijalnu skrb, a time se ne osigurava njegova nazočnost policijskom postupanju, policijski službenik ne inicira žurni postupak imenovanja posebnog skrbnika, a dijete se ne odvodi na obavezan pregled cijelog tijela radi utvrđivanja eventualnih ozljeda te se prepušta provođenje postupka kojim se utvrđuje najprimjereniji oblik zaštite djeteta. Po završetku postupka, djeca se prevoze u policijskoj „marici“ zajedno s ostalim iregularnim migrantima.

U prijavi se spominje kako je od 15. veljače do 24. studenog 2017., proveden tzv. skraćeni postupak prema 1106 osoba. Uz konstataciju da je isti postupak primjenjivan i prema djeci bez pratnje, izrijekom se spominje kako je „utvrđeno takvo postupanje čak i prema djetetu rođenom 2008. godine“.

Optužbe iz međunarodnih krugova

Najzanimljivije u ovoj priči je svođenje ukupnog tretmana prema izbjeglicama i migrantima na pitanje o jednom dječaku, kojeg je pravobraniteljica usput spomenula na televiziji. Ponukana prozivkama ministra Božinovića, pravobraniteljica Vidović naglasila  je u petak u priopćenju kako je bila riječ samo o primjeru koji potvrđuje raširenu praksu.

„Informacije o postupanju policije prema 9-godišnjem djetetu, o čemu smo prvi put upozorili Ministarstvo unutarnjih poslova u lipnju 2017., primjer su djelovanja mimo propisa RH prema djeci bez pratnje u migrantskim kretanjima i samo jedan od niza sustavnih problema vezanih uz postupanje prema migrantima u iregularnim situacijama. U odgovoru koji smo u srpnju zaprimili, a u kojem prihvaćaju naše upozorenje, nisu tražili dodatna pojašnjenja i informacije o spomenutom djetetu, stoga tvrdnje ministra da ne zna o čemu je riječ, nisu utemeljene“. Pravobraniteljica navodi da se želi suzdržati od daljnjih javnih polemika do održavanja sjednice saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na tu temu.

Izvlačenje jednog primjera tim je smješnije kad se zna da je niz međunarodnih ljudskopravaških organizacija opetovano upozoravao na loš tretman prema izbjeglicama od strane hrvatske policije, a optužbe su se uglavnom temeljile na izjavama migranata u Srbiji.

U siječnju prošle godine organizacija „Save the children“ izvještava o prisilnom protjerivanju izbjeglica i  migranata iz Hrvatske i Mađarske natrag u Srbiju. Među njima, 46 posto je bilo djece, a 20 posto od te djece putuje bez ikakve pratnje odraslih.

Istog mjeseca svoj izvještaj objavljuje i Human Rights Watch.

„Hrvatska policija tjera tražitelje azila natrag u Srbiju iz unutrašnjosti Hrvatske, u nekim slučajevima koristeći nasilje, bez da im se dade prilika da ulože zahtjev za međunarodnom zaštitom“, ustvrdio je Human Rights Watch. U razgovoru s 10 osoba iz Afganistana, od koje su dvije bile djeca bez pratnje, ta je organizacija saznala kako su ih protjerali natrag u Srbiju. Ta je praksa počela, navodi se, u studenom 2016. godine, a sugovornici izvještavaju o nasilju koje su nad njima navodno počinili hrvatski policajci. Ustvrdili su kako su željeli podnijeti zahtjev za azilom, ali im za to nije pružena prilika.

Istog tog siječnja 2017. Are You Syrious, udruga koja se formirala upravo radi pomoći izbjeglicama pri masovnom tranzitu 2015., objavljuje svoj izvještaj nakon razgovora s tridesetak izbjeglica u Beogradu i Šidu, koji potvrđuje slične  navode.

„Prema iskazima izbjeglica, postupanje policajaca i stupanj nasilja kojem su izloženi prilikom protjerivanja iz Hrvatske varira ovisno o mjestu na kojem su se zatekli. Iskazima je, međutim, zajedničko da govore o tome da se izbjeglice, neovisno o tome jesu li zatražile azil, iz policijskih postaja, bez daljnjih objašnjenja prevoze do pograničnog područja sa Srbijom. Ponekad im policijski službenici najave da idu do mjesta na kojem će pokrenuti postupak  traženja azila ili gdje će biti smješteni tijekom narednog razdoblja u kojem će se utvrditi opravdanost njihovog traženja azila, no to se na kraju ne dogodi, nego ih policija natjera da se pješice vrate u Srbiju. Obično ih prevoze policijskim vozilima, u nekim slučajevima uz zaustavljanja, do usamljenih mjesta uz granicu sa Srbijom, preciznije, prema nekim iskazima, do željezničke pruge i starog željezničkog objekta koji se nalaze u graničnom području između Tovarnika i Šida. Ovisno o broju izbjeglica, veličinom različite grupe policajaca nakon dodatnog zastrašivanja i primjene sile usmjeravaju izbjeglice prema srpskom teritoriju. Neki su rekli kako su od mjesta na kojem ih je policija ostavila hodali 2 sata i 40 minuta do željezničke postaje u Šidu, što je donekle vezano i uz to da su ostavljeni po noći, na ekstremno niskim temperaturama (do -10) i da su neki u grupi bili bolesni i s ozljedama“.

Are you Syrious tom je prilikom najavio da će o svemu izvijestiti pučku pravobraniteljicu, a misija njenog ureda – sudeći i po Izvještaju za 2016., kao i po obraćanju DORH-u – potvrdila je da te optužbe nisu bez osnova.

O nasilnim protjerivanjima iz Hrvatske izvještava i UNHCR. Tako, recimo, redoviti izvještaj UNHCR-a iz lipnja 2017., baziran također na svjedočanstvima izbjeglica u Srbiji, navodi kako je njih 371 ustvrdilo da im je bio uskraćen pristup proceduri za traženje azila u Hrvatskoj (u svibnju ih je, konstatira UNHCR, bilo 372), već su umjesto toga bili kolektivno protjerani u Srbiju. Brojni od njih su se žalili i na loše ponašanje policije.

I u nedavnom izvještaju Liječnika bez granica koji su stacionirani u Srbiji spominje se loš tretman i nasilje prema izbjeglicama, uključujući djecu, na svim granicama duž rute, pa se tako izrijekom spominje i loše ponašanje hrvatske granične policije.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr.

Iz kategorije "Analize"

Sanja Despot