Katolička crkva već čitavo desetljeće vodi križarski rat protiv rodne ravnopravnosti

S.D.

U istraživanju kojeg je za Vladu provela agencija Ipsos, 66 posto ispitanika ustvrdilo je da podržava donošenje Istanbulske konvencije.

Njih 31,9 posto podržava Konvenciju u potpunosti (34 posto je uglavnom podržava), a uopće je ne podržava 12,4 posto ispitanika (10,4 uglavnom ne).

Konvenciju podržava 59 posto birača HDZ-a, 70 posto birača MOST-a I Živog zida i 90 posto birača SDP-a.

Ispitanici se ne slažu da će se izglasavanjem Istanbulske konvencije  iskorijeniti obiteljske vrijednosti (61 posto), niti se slažu sa stereotipom da žena tradicionalno mora biti majka i kućanica, a otac hranitelj obitelji  (68 posto protiv). Čak 86 posto ispitanika svjesno je da je problem nasilja u obitelji veliki problem u Hrvatskoj.

Podaci ove ankete demantiraju izjave saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića i ultrakonzervativnih udruga da Vlada po ovom pitanju radi suprotno volji naroda. Vigilare, podsjetimo, poziva na prosvjed u subotu ispred središta HDZ-a, uz konstataciju kako “hrvatski narod prosvjeduje protiv ratifikacije Istanbulske konvencije koja na mala vrata uvodi antikršćansku rodnu ideologiju”.

Crkva je protiv

Istanbulska konvencija jednoglasno je izglasana na Vladi, ali to još ne znači da će za nju glasati I svi saborski zastupnici HDZ-a kada se ona nađe u saborskoj proceduri. Na Predsjedništvu HDZ-a iskristaliziralo se šest snažnih oponenta: Davor Ivo Stier, Ivana Maletić, Milijan Brkić, Anton Kliman, Miro Kovač i Darko Milinović, od kojih su četvorica saborski zastupnici. Koliko još zastupnika dijeli njihovo mišljenje ne zna se. Važan faktor u argumentaciji zašto se protive Konvenciji im je stav Crkve. (Nova TV, Večernji list).

Iako se premijer Andrej Plenković trudi ostaviti dojam kako ga ne straši pozicija Crkve, činjenica je da su neki svećenici u svojim propovijedima počeli pozivati na protuvladin skup koji će se u subotu zbog usvajanja Istanbulske konvencije održati ispred sjedišta HDZ-a u Zagrebu.

HDZ-ova Vlada bila pod pritiskom Crkve i kad se donosio Zakon o suzbijanju diskriminacije

Kako će završiti ovaj konflikt Crkve s vrhom HDZ-a? Bivša premijerka Jadranka Kosor u izjavi za Faktograf naglašava da puno ovisi o tome koliko će se ljudi okupiti na prosvjedu u subotu, odnosno tko će od viđenijih ljudi iz HDZ-a doći na skup. Misli ipak kako dobri odnosi ove HDZ-ove vlade i Crkve neće trajno biti dovedeni u pitanje. Premijer Plenković diskretno radi na smirivanju Crkve, smatra, i u tom se svjetlu treba gledati i na čestitku koju je povodom imendana poslao nadbiskupu Josipu Bozaniću, što je potez bez presedana. Čestitali su se uvijek vjerski blagdani i to bez javne pompe, nisu se slale osobne čestitke, kaže Jadranka Kosor.

Podsjeća, međutim, kako ovo nije prvi udar Crkve na Vladu i da je i ona prošla snažan pritisak, a  neprijateljstvo je postojalo i u vrijeme bivšeg premijera Zorana Milanovića .

Jadranka Kosor je 2008. kao potpredsjednica Sanaderove vlade i tadašnja ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti bila resorno zadužena za donošenje Zakona o suzbijanju diskriminacije koji je od nas tražila Europska unija. I tada je Crkvi bila sporna odredba kojom se zabranjuje diskriminacija prema spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu, uz argumentaciju da se time otvara prostor za jednospolne brakove i posvajanje djece u jednospolnim zajednicama.

“Desničarski aktivisti predvođeni Ivicom Relkovićem (sadašnji analitičar tada je bio na čelu udruge Hrvatsko odgovorno društvo op.a.) tražili su da me se izbaci iz HDZ-a kao da sam ja zakon predlagala u svoje osobno ime. Na kraju je zakon jednoglasno prihvaćen na Vladi a u Saboru je od svih zastupnika protiv zakona glasala samo Marijana Petir, iako je HSS bio naš koalicijski partner”, podsjeća Jadranka Kosor.

Nakon izglasavanja Zakona, tenzije su se smirile i stvari su se vratile u kolotečinu. Jadranka Kosor očekuje da će tako biti i ovaj put: “Kada završi taj proces ratifikacije, sve će se smiriti. Crkva ni na koji način neće dovesti u pitanje svoju poziciju u društvu”.

Naglašava kako joj je osobno neugodno da se 2018. godine vodi ovakva rasprava. Umjesto da Vlada piše posebne izjave da će poštivati vlastiti Ustav, bolje bi bilo da dade jasnu izjavu koliko skloništa planira izgraditi i kako će žrtvama nasilja konkretno pomagati, kaže Kosor, dodajući kako se rasprava ne bi ovoliko razbuktala da je Plenković na vrijeme reagirao i proces završio još prije godinu dana. Dobar primjer pružio bi i da je trenutačno reagirao kada je čuo da župan Alojz Tomašević tuče ženu i odmah ga izbacio iz stranke te tako poslao jasnu poruku, zaključuje.

Crkva promiče zastarjelu “rodnu ideologiju”

Profesor Pravnog fakulteta Ivan Rimac ističe kako je sve što se zbivalo vezano uz prihvaćanje Istanbulske konvencije pokazalo da se više raspravlja kako ugoditi Crkvi, nego raditi u korist građana.

“Rasprava u HDZ-u u prvom se redu odnosi na to kako pojedini članovi gledaju na moguće reakcije Crkve, a ne kako će Istanbulska konvencija djelovati na građane”.

Za razliku od društava zapadne demokracije, u Hrvatskoj se Katolička crkva značajno vratila u politiku.

“Crkva u Hrvatskoj ne samo da je zauzela aktivnu ulogu u politici, ona nastoji dominirati i upravljati političkim strankama ”, konstatira.

Do povratka Crkve u politički život došlo je u brojnim tranzicijskim zemljama. Specifičnost Crkve u Hrvatskoj, smatra Rimac, je da ona djeluje  uz naslijeđeni kompleks odnosa prema ustaškom režimu. “Dio crkvenih krugova namjerava ponovo definirati ulogu ustaškog pokreta pa i vlastitih obitelji”, navodi.

U spornim pitanjima Biskupska konferencija nastoji ostaviti dojam neutralnosti jer si tako ostavljaju mogućnost koegzistiranja sa svakom vlasti, ali pojedini akteri, poput biskupa Vlade Košića, uzimaju si medijski prostor da bi glasno izrekli oštrije stavove. Kad se od njih i distancira, Crkva se ne ograđuje od njihovih stavova.

Rimac misli da će tako biti i nakon eventualnog izglasavanja Istanbulske konvencije. Hrvatska biskupska konferencija objavit će priopćenje u kojem ne odobrava ovakav potez, a u napad na HDZ krenut će pojedini biskupi I svećenici u svojim javnim nastupima. U njihovo ime će nastupati i cijeli niz građanskih udruga poput Vigilarea i U ime obitelji koje, smatra Rimac, ne bi imali nikakvog utjecaja da nemaju potporu Crkve. Rimac misli kako upravo Crkva promiče “rodnu ideologiju”, koja je zastarjela i van vremena u kojem živi, a koja se očituje u onome kako Crkva vidi rodne odnose i uloge u društvu.

Ovaj politički analitičar smatra kako se nakon ove Plenkovićeve odbijenice Crkva neće povući.

“Neće Crkva reterirati iz područja politike. A kako političke elite dišu jasno govori upravo to što smo dobili Crkvu kao glavnog političkog aktera”.

U velikom terenskom istraživanju, i vjernici protiv uplitanja Crkve u politiku

Članak smo započeli s najsvježijom anketom koja je rađena telefonski, neposredno prije nego se Konvencija našla na dnevnom redu Vlade, a završit ćemo ga s drugim istraživanjem – koje se upravo bavi usporedbom koliko je u kojoj tranzicijskoj zemlji značajna uloga religije, odnosno koliko je ona važna za nacionalnu pripadnost.

Ugledni Pew Research Center u razdoblju od lipnja 2015. do srpnja 2016. proveo je veliko terensko istraživanje u 18 zemalja,  uglavnom onih u kojima je do devedesetih godina prošlog stoljeća vladao poredak koji je proklamirao ateizam, a kako bi se utvrdio koliki je danas, 25 godina kasnije, utjecaj religije na ta društva. Rezultati su objavljeni prošlog proljeća u velikom izvještaju “Religija i nacionalna pripadnost u Srednjoj i Istočnoj Europi”.

Pokazalo se da je utjecaj religije u velikom usponu u pravoslavnim zemljama, dok je u većini tradicionalno katoličkih on zapravo u blagom padu, osim u Češkoj, gdje je taj pad drastičan. 1991. godine 44 posto stanovništva Češke izjašnjavalo se kao vjernici, da bi se tako u ovoj anketi izrazilo svega 21 posto ispitanih.

U Hrvatskoj se čak 86 posto izjasnilo vjernicima, ali ono što naročito upada u oči i po čemu Hrvatska iskače u ovoj anketi jest da ispitanici o vjerskim institucijama imaju više negativne nego pozitivne stavove.

U Hrvatskoj, najviše od svih zemlja, ispitanici se žale da se Crkva previše miješa u politiku. Tako misli 72 posto Hrvata koji su bili uključeni u istraživanje, gotovo dvostruko više nego u drugim zemljama.

Odmah potom, Hrvati više od svih drugih ispitanika misle kako su vjerske institucije previše fokusirane na novac i moć (69 posto, iako je srednja vrijednost tu 51), a zatim i kako su previše fokusirani na pravila (55 posto – ali tu nas Česi i Poljaci prelaze s 58 posto onih koji tako misle).

Tek nakon tih negativnih karakteristika, hrvatski ispitanici iznijeli su i one pozitivne: kako vjerske institucije igraju veliku ulogu u pomaganju potrebitima (53 posto), kako jačaju socijalne veze (51 posto hrvatskih katolika misli tako, iako je prosjek drugih zemalja 55) te kako jačaju moral u društvu (45 posto, iako je prosjek drugih zemalja 53 posto).

Društvo nam na negativnoj strani u sličnim postotcima prave Poljaci od kojih 71 posto misli da se Crkva previše upliće u politiku, 68 posto da se fokusira previše na moć i novac i 58 posto da se fokusira previše na pravila. Uz nas i Poljake, u negativnoj percepciji u toj se mjeri ističe samo još BiH. Da se vjerske institucije previše upliću u politiku misli 71 posto njihovih ispitanika, a da su previše fokusirani na novac i moć 66 posto.

U izvještaju se to ovako rezimira: “Dvije zemlje s katoličkom većinom, Poljska i Hrvatska, imaju najveći udio onih koji navode kako vjerski vođe imaju utjecaj na politiku u njihovoj zemlji…Iz paralelnog pitanja, u kojem se ispitanike pitalo koliki bi utjecaj vjerski vođe trebali  imati na politiku, proizlazi da u većini zemalja u kojima se široko smatra da vjerski vođe imaju politički utjecaj, većina se tom utjecaju protivi.

U Poljskoj, BiH, Hrvatskoj i Grčkoj, gdje dvije trećine ili više ispitanika navodi kako su vjerski vođe utjecajni u politici, otprilike dvije trećine ili više radije bi da oni ‘nemaju previše utjecaja’ ili da ‘nemaju uopće utjecaja’”.

Na rang ljestvici onih koji bi željeli da vjerski vođe nemaju nikakav ili da imaju mali politički utjecaj – Hrvatska se našla na drugom mjestu, odmah iza BiH.

Odvojenost Crkve od države

Da bi Crkva morala biti odvojena od države, slaže se 69 posto ispitanika u Hrvatskoj, dok ih 27 posto misli da bi vlasti trebale pomagati širenje vjere. Tu smo na četvrtom mjestu. Izraženiji postotak onih koji žele takvu odvojenost je u BiH (76:22), Češkoj (75:21) te Poljskoj (70:25).

Istovremeno, u većini zemalja ispitanici koji navode da im je religija važna skloniji su izražavanju nacionalnog ponosa, a to posebno do izražaja dolazi u Grčkoj, Hrvatskoj I Rumunjskoj.

Istraživanje je pokazalo i kako su hrvatski vjernici manje od drugih skloni diskriminaciji žena, homoseksualnih osoba, Roma, u znatnoj mjeri vjeruju u evoluciju i skloniji su demokraciji nego drugim oblicima vladavine.

To istraživanje u Hrvatskoj je terenski provela agencija Ipsos na 1616 ispitanika u razdoblju od 8.srpnja 2015. do 21.2.2016. godine.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Analize"