Zaokupljeni krupnijim kulturnim ribama od Zagrebačkog kazališta mladih, poput Lisinskog i Hrvatskog narodnog kazališta, pa i ITD-a, Milan Bandić i njegovi kolaboracionisti u skupštini dozvolili su si prošle godine “propust”. Praksa je do sada bila da dio ljudi u upravna vijeća kandidira pozicija, a dio opozicija pa su vladajući – ne znajući da će kasnije zbog toga požaliti – zajedno s oporbom digli ruke i u prosincu podržali prijedlog da u Kazališno vijeće ZKM-a na mandat od četiri godine uđu dva člana koja nisu pod njihovom apsolutnom kontrolom: profesor Goran Pristaš i odvjetnik Boris Babić. Uz Kostadinku Velkovsku, trojac će činiti kvotu članova Vijeća izabranih voljom osnivača, Grada Zagreba, dok ste još jedan član bira iz redova kazališnih umjetnika, a jedan iz redova svih zaposlenika.
Posljedice ovog propusta vidjet će se u mjesecima koji dolaze: umjesto favoritkinje vladajućih, aktualne ravnateljice Snježane Abramović Milković, oni za novog ravnatelja biraju njenog protukandidata, glumca Danijela Ljuboju; od pet članova vijeća, izboru se protivi samo Velkovska.
Gubitak kontrole nad ZKM-om uzrokuje zatim pravu proceduralnu političku dramu: nakon burne rasprave, u kojoj Zlatko Hasanbegović (Neovisni za Hrvatsku) izjavljuje da je na djelu “ideološki križarski rat ljevice“, većina u Skupštini odbija potvrditi Ljuboju za ravnatelja. Velkovska podnosi ostavku, a Bandićevi ljudi i skupštinska im podrška s desnice, odlučuju razbucati neposlušno Kazališno vijeće, odnosno njegov većinski dio, koji im je po zakonu povjeren. U četvrtak, pred samu sjednicu Skupštine, predlažu imenovanje sva tri nova člana iz redova osnivača, ali prilično traljavo.
“Bandić [je] u maniri apsolutističkog monarha podvalio na klupe ujutro par minuta prije sjednice po hitnom postupku dekret kojim se smjenjuju članovi upravnog vijeća ZKM-a bez ikakve pravne osnove”, napisao je tako u četvrtak na Facebooku Tomislav Tomašević (Zagreb je naš), neposredno nakon što je izbačen iz Gradske vijećnice.
Tragom optužbe da su smjene kazališnog vijeća u Zagrebačkom kazalištu mladih protuzakonite, o čemu može odlučiti Upravni sud ako dođe do tužbe, dolazimo do čvrstih indicija na koje se naslanja izjava Tomislava Tomaševića, a proizlaze iz tri neodgovorena pitanja.
“Prvo je zašto ih smjenjuju, drugo pitanje je koja je pravna osnova razrješenja člana vijeća – za Velkovsku nije sporno, podnijela je ostavku, ali Babić i Pristaš su izabrani krajem prosinca i imaju još četiri godine. A treće je pitanje zašto je pokrenut hitni postupak“, navodi Tomašević.
Torjanac optužuje vlasti da idu kontra Zakona o kazalištu, Statuta ZKM-a i Ustava
Za početak, o “desantu na ZKM” razgovarali smo u ponedjeljak s autorom te sintagme, oporbenim Markom Torjancem, nezavisnim skupštinarom s liste Sandre Švaljek. On je objavio prijedlog zaključka o razrješenju i imenovanju članova Kazališnog vijeća, navodeći da je ova točka dnevnog reda “protuzakonita, u direktnoj koliziji sa Zakonom o kazalištu“.
“Smijenili su ih bez razloga – u (originalnom, op.a.) obrazloženju se ne navodi niti jedan, iako i Zakon i Statut ZKM-a (članak 43.) propisuju kada i kako oni mogu biti smijenjeni. Po Zakonu članovi vijeća mogu biti smijenjeni u slučajevima koje navodi članak 35. – ako osnivač ne prihvati programsko, odnosno financijsko izvješće. To izvješće nije ni podneseno, budući da su tri nova člana Kazališnog vijeća imenovana prije samo tri mjeseca. Zato su preskočili raspravu o razlozima smjene i pozvali se na pogrešan, 31. članak Zakona o kazalištima, koji govori samo o imenovanju, a ne o razrješenju”, objašnjava Torjanac.
Zahvaljujući upravo hitnom postupku, nastavlja, preskočen i Odbor za kulturu te je kontroverzna smjena gurnuta samo Odboru za imenovanja, u kojem funkciju opozicije izvršava tek HSS-ov Ilija Ćorić, kojemu nije strano priklanjanje većini na iznenađenje oporbenih kolega. Ovakvo upravljanje kazalištem zato Torjancu predstavlja takvo nepridržavanje zakona da ide direktno i protiv 19. članka Ustava, koji kaže: “Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu”.
Novo obrazloženje: Narušili ugled kazališta!?
No, u tom trenutku, gradski oci već rade na čepljenju proceduralnih rupa. Sjednica u Gradskoj skupštini prekida se oko 21 sat i to zbog zasjedanja Odbora za imenovanja, pod palicom Bandićeve Milane Vuković Runjić, a oporba na nju dolazi, iako nema pravo glasa. Rezultat je Dopuna obrazloženja Prijedloga zaključka o razrješenju i imenovanju članova Kazališnog vijeća Zagrebačkog kazališta mladih, kojom se u igru uvodi – optužba za narušavanje ugleda Kazališta.
“Naime, tijekom postupka izbora ravnatelja Zagrebačkog kazališta mladih ta je ustanova s iznimnim rezultatima u kulturnom životu Grada Zagreba i sa značajnom međunarodnom reputacijom predstavljena u negativnom kontekstu, ne govoreći pritom i o šteti po ugledu aktualne ravnateljice Snježane Abramović Milković, ugledne zagrebačke i hrvatske umjetnice”, obrazlaže Odbor odluku da ih u konačnici smijeni po slovu članka 43. Statuta ZKM-a, koji kaže da član KV može biti razriješen prije vremena ako “svojim ponašanjem povrijedi ugled i dužnost koju obnaša”.
Iz ovoga se može steći dojam da su Babić i Pristaš javno blatili kazalište i gradsku favoritkinju, no to nije točno. Ovdje treba podsjetiti i da je protiv ravnateljice svojevremeno istupilo 25 od 30 stalno zaposlenih ZKM-ovih glumaca, ali i da je istupe Babića i Pristaša u kojemu govore protiv ZKM-a nemoguće naći. Na koncu, vladajućima je zasmetalo i što je program kandidata za ravnatelja Ljuboje nije sadržavao pohvale tj. uvažavanje rada prethodne ravnateljice, inače njegove protukandidatkinje!
Stoga nije neobično što oporba na sjednici Odbora nije dobila konzistentan odgovor na pitanje kakve veze nešto što kandidat govori o svojoj protukandidatkinji ima s mandatima članova Kazališnog vijeća, a ne čudi ni pokušaj Odbora da dodaju još koji argument, premda opet klimav.
“Je… ističe”
Odbor se, naime, uvijeno pozvao na istek mandata člana vijeća iz redova zaposlenika, glumca Jasmina Telalovića, u trenutku odluke o izboru Ljuboje u siječnju. Ne treba reći da ni to nije točno, jer Telaloviću mandat nije istekao 18. siječnja, nego kasnije. No, to objašnjava zašto obrazloženje od sinoć sadrži i ovu formulaciju:
“…glasovali [su] o prijedlogu unatoč saznanju da je [sic] jednom od članova Kazališnog vijeća iz kolektiva ističe [sic] mandat te da je ustanova izabrala drugog predstavnika u Kazališno vijeće”. Ona je čak gramatički netočna pa ni koncentriranim čitanjem ne možemo dokučiti je li taj sporni mandat, koji čak nije bio odlučan za omjer glasova, istekao ili je samo pri kraju.
“Dakle, dobili smo tu neku kombinaciju prezenta i perfekta. Oni su rekli da je to tipfeler”, kaže nam Tomašević.
Ni u najnovijem obrazloženju nije ekspliciran hitni postupak smjena i izbjegavanje rasprave na Odboru za kulturu, a rezultat je jasan: većina u Gradskoj skupštini smijenila je stare i imenovala nove članove tog vijeća – Ljiljanu Štokalo, Mariju Sekelez i Ivicu Prlendera.
Torjanac je protestirao kazavši da je to “dokidanje demokracije, ovo je case study za pravo“. Nama je kazao i da nema pouzdanja u to da će ovo doći do Upravnog suda, jer ovo nije prvi puta da drugi parlament u zemlji prihvaća protuzakonite zaključke, a da nitko ne snosi konzekvence:
“Kršenje zakona postaje praksa i to je simptom kaosa u zemlji. Pravosuđe je nepouzdano, korumpirano i ne uživa povjerenje građana, zato što je povezano s političkim elitama. Pitanje je koliko bi procesuiranje tužbe trajalo, a i kada bi i došlo na red pitanje je bi li se našle nove rupe u zakonu.”
