Objavljujemo nove dokaze o međusobnoj umreženosti i tajnim planovima europskih obiteljaša

Sanja Despot

Na konferenciji za novinare na kojoj je predsjednica udruge U ime obitelji za laž prozvala premijera Andreja Plenkovića, uz uobičajenu razinu manipulacije, Željka Markić je upitana i za komentar jučerašnje konferencije za novinare Bojana Glavaševića, odnosno tvrdnji da Agenda Europe, u čijem radu i ona sudjeluje, ima program kojem je cilj dokidanje brojnih stečenih ljudskih prava u Hrvatskoj. Kao povod za press konferenciju Glavaševiću je poslužio tekst na Faktografu u kojem se razrađuje globalna mreža ultrakonzervativnih udruga i njihovi ciljevi.

„Vidjela sam što je gospodin rekao, ne bih ulazila u njegove teze“, odgovorila je Markić i potom se prebacila na problem financiranja civilnih udruga, založivši se za to da građani sami odlučuju kome će davati svoj novac.

Željka Markić imala je, dakle, savršenu prigodu da se očituje o Faktografovoj velikoj analizi umreženosti obiteljaških pokreta u Europi i njihovim zajedničkim ciljevima; ne samo da nije niti pokušala demantirati autentičnost dokumenta čiji smo sadržaj objavili, već je potpuno izbjegla raspravu o ovoj temi. Manifest ultraklerikalnog globalnog pokreta od 134 stranice, koji danas objavljujemo u cijelosti, kako smo već pisali, nije potpisan, ali po ciljevima i metodama dolaska do tih ciljeva u potpunosti se poklapa s onim što udruge poput U ime obitelji, GROZD, Vigilare i slični, kao i političari poput Ladislava Ilčića, Hrvoja Zekanovića pa i Davora Ive Stiera propovijedaju i u praksi već dulji niz godina pokušavaju provesti.

Njegovo postojanje po prvi put je predočeno u dokumentarnom filmu koji je početkom ožujka emitiran na ARTE-u.

Agenda Europe – Restoring the Natural Order by Faktograf on Scribd

„Kulturna revolucija“ može se pobijediti samo ofenzivnim nastupom

Manifest „Povratak na naravni poredak: Agenda za Europu“, u uvodnom dijelu objašnjava načela „naravnog poretka“ koji bi trebao spriječiti moralnu propast zapadne civilizacije koja će kao rezultat provedene „kulturne revolucije“ inače biti uništena u razdoblju od predstojećih 10 do 20 godina.

Taj se naravni poredak zasniva na obitelji, koja može isključivo biti bračni par s djecom. Bračni par može isključivo biti zajednica muškarca i žene. Razvod se mora zabraniti uz objašnjenje da bračni drugovi imaju obavezu zadržati zajednicu u kojoj će djeca živjeti i s majkom i s ocem. „Reproduktivna prava“ tumače se isključivo kao pravo na reprodukciju, rađanje djece. S obzirom na to da je svrha spolnih odnosa razmnožavanje, zabraniti treba svu kontracepciju (naročito one koje se smatraju ubojstvom, kao što su spirale i pilule za dan poslije). Iznimno, bračni parovi smiju koristiti prirodnu metodu praćenja plodnih dana.

Trudnoća se ne treba medicinski nadzirati jer trudnoća nije bolest. Pobačaj treba zabraniti, a njegovo provođenje kazneno goniti. Pobačaj se može dopustiti isključivo kad postoje nedvojbeni dokazi da je u pitanju život žene (to ne uključuje i moguće pogoršanje nekog zdravstvenog stanja žene). Medicinski potpomognuta oplodnja nije problem samo stoga što tijekom postupka može doći do zamrzavanja embrija, već je proglašena genetskim inženjeringom i izjednačava je se s trgovinom ljudima. Na medicinski potpomognutu oplodnju treba primjenjivati zakone koji se odnose na zabranu ropstva, s tim da, navode, robovi imaju više prava jer od gospodara svojih života možda mogu i pobjeći, dok embriji od gospodara svojih života ne mogu.

Homoseksualizam se treba vratiti u zabranjenu sferu jer je s one strane ljudskog dostojanstva i time izjednačen i s pedofilijom, zoofilijom i sl. Antidiskriminacijske zakone (a i Istanbulska konvencija se pod njih može podvesti) treba povući jer ne dozvoljava diskriminaciju na temelju rodnog identiteta. Ta se nediskriminacija, tumače, kosi s njihovim pravom na izražavanje drugačijeg mišljenja. Ako bi se priznavalo pravo na rodni identitet, pojedinci će se stalno predomišljati oko toga kojeg su roda, navode, što će cijelo društvo odvesti u kaos.

„Kulturna revolucija“ može se pobijediti samo ofenzivnim nastupom. Ciljeve treba postaviti ekstremistički, uz svijest da ponekad treba kratkoročno prihvatiti i manje ekstremne pomake, kako bi se u konačnici ipak došlo do cilja.

Naravni poredak

Vjerojatnost da se ova strategija provodi u Hrvatskoj vidi se iz brojnih skupova kojeg organiziraju U ime obitelji, Vigilare i dijelovi Crkve od početka ovog desetljeća. Iako se neke od njihovih aktivnosti kose s Ustavom zajamčenih vrijednostima, oni su, u ime pluralizma,  postali nezaobilazni u radnim skupinama prilikom sastavljanja svakog zakona koji bi mogao biti iole ideološki sporan.

Kad je riječ o naravnom zakonu, treba podsjetiti kako je politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier kao ministar vanjskih poslova i tadašnji glavni čovjek Vlade za područje ljudskih prava na prioritete EU pri tijelima UN-a stavio primjedbu u ime RH. U njoj je stajalo kako su novi prioriteti hrvatske vanjske politike bazirani na zaštiti prava vjernika i prava na vjeroispovijest te na zaštiti obitelji. Hrvatska će posebnu pozornost posvetiti promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na braku definiranom kao zajednici žene i muškarca, koji je i „prirodna i temeljna jedinica ljudskog društva“, pisalo je u tom hrvatskom službenom dokumentu. Njegov glavni savjetnik tada je bio Ladislav Ilčić i zajedno su prekrajali nediskriminacijsku strategiju koja je bila uvjet za povlačenje europskih fondova. Kao ministar vanjskih poslova Stier je gostovao na Tradfestu u organizaciji TFP-ove zaklade Vigilare, a tijekom svog govora postojeće zakone koji nisu u skladu s prirodnim zakonom ocijenio je kao izazove.

Na prirodni se zakon pozivao i u svom pismu Plenkoviću u kojem mu objašnjava zašto Hrvatska ne treba ratificirati Istanbulsku konvenciju.

Referendum o braku i pobačaj

Maksimalistički cilj manifesta, kad je riječ o braku jest na međunarodnoj razini uglaviti kako je riječ o zajednici muškarca i žene te izrijekom zabraniti da se on može odnositi i na LGBT parove, a na nacionalnoj razini, navode, pojedine države to trebaju uglaviti u Ustav.

Kao što znamo, U ime obitelji 2013. je organizirala referendum nakon kojeg je takva odredba ušla u hrvatski Ustav. Iako je pokret raširen u pedesetak zemalja, sa snažnijim utjecajem na istoku nego na zapadu Europe, uspjeh referenduma o braku najveći je do sada zabilježen uspjeh pokreta i zbog toga se Željku Markić na toj sceni iznimno štuje.

Nisu uspjeli spriječiti donošenje zakona o registriranom partnerstvu, ali jednospolne zajednice u Hrvatskoj nemaju zakonsko pravo usvajanja djece i teško da će ga u ovoj klimi dobiti.

U nedavnim izmjenama Obiteljskog zakona, obitelj je definirana upravo ovako kako se ovdje propisuje, da bi nakon skandala u javnosti prijedlog zakona bio povučen i ne znamo kakva će biti njegova sljedeća inkarnacija.

U ciljevima je Agende i zabrana „gay propagande“ u školama te kreiranje školskog kurikuluma koji će biti odraz naravnog zakona, a svjedočimo koliko su posvećeni borbi protiv kurikularne reforme koja bi trebala podučavati spolni odgoj i djecu učiti o različitostima.

Kad je riječ o pobačaju, maksimalistički cilj je zabraniti ga u svim slučajevima na međunarodnom planu. Dok se ne dođe do tog cilja, kao jedan od kratkoročnih navodi se obavezno savjetovanje o tome što se događa tijekom čina i to 48 sati prije samog pobačaja, uz pravno definiran cilj zaštite nerođenog djeteta. Za pobačaj treba tražiti i suglasnost oca, uz korištenje argumenta ravnopravnosti spolova. Kao jedan od ciljeva navodi se i mogućnost prigovora savjesti, što je bitno u zemljama koje taj institut ne priznaju, dok je u Hrvatskoj on već vrlo raširena praksa. Treba, također, uvesti pro-life savjetovanja i kampanje koje bi financirala Vlada.

Strateški se to može postići peticijama poput One of Us na nacionalnoj i na europskoj razini. Među apelima na savjest spominju se i morbidni prijedlozi poput podizanja spomenika nerođenoj djeci.

Kao argument, zaključuju trebaju se koristiti demografski podaci.

Zajedničko pismo obiteljaša Vijeću Europe

Usklađeno djelovanje klerikalnih udruga u Europi vidljivo je i iz pisma koje su 333 udruge iz devet zemalja članica Vijeća Europe poslale toj instituciji, a koje također objavljujemo. Udruge iz Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Latvije, Litve, Malte, Rumunjske, Slovačke i Ukrajine u pismu traže izbacivanje nepostojeće “rodne ideologije” iz Istanbulske konvencije. Hrvatske udruge navedene u potpisu su U ime obitelji, Hrvatska zajednica bračnih susreta, Hrvatska udruga Benedikt, Zajednica “Dobri pastir”, Glas roditelja za djecu (GROZD), TeenSTAR Hrvatska, Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika, Udruga bl. Alojzije Stepinac, udruga Djetešce na sunašce, Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara, Vigilare, Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata – Grad Zagreb i Zagrebačka županija, Marijanski zavjet za Domovinu i udruga Život biraj.

Zajedničko pismo obiteljaša Vijeću Europe by Faktograf on Scribd

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Aktualno"