Josip Buljević

J.Š.

Biografija

Bivši ravnatelj SOA-e rođen je 1971. godine u Splitu. 1995. diplomirao je novinarstvo na studiju Političkih znanosti u Zagrebu. Prvo radno iskustvo stekao je kao honorarni novinar u redakciji kulture u Večernjem listu gdje je od 1992. do 1995. izvještavao o kulturnim događanjima, pisao recenzije knjiga i glazbe. Kao sudionik Domovinskog rata odlikovan je medaljama “Bljesak”, “Oluja” i “Iznimni pothvati” 1995. Tada se i zapošljava kao Operativni službenik u splitskoj ispostavi Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP), gdje stječe prve kontakte sa pripadnicima obavještajne zajednice.

2000. godine postavljen je za načelnika Odjela za analitiku u SZUP-u te je obavljao poslove vezane za analizu i ocjenjivanje obavještajnih podataka vezanih za nacionalnu sigurnost, a već sljedeće je postavljen za načelnika Odjela za operacije.

U POA-u ulazi 2004. godine kao načelnik Protuobavještajnog odjela. U naredne dvije godine kao pomoćnik ravnatelja za operacije u Protuobavještajnoj agenciji obavlja poslove vezane za nacionalnu sigurnost i protuobavještajno djelovanje. U prosincu 2006. prelazi u SOA-u i još dvije godine radi na poslovima pomoćnika ravnatelja za operacije u SOA-i. Među ostalim, rukovodio je akcijom lociranja i uhićenja generala Ante Gotovine, Hrvoja Petrača i Ice Matekovića.

Područje djelovanja dodatno širi 2007. kada je izabran za predsjedavajućeg MEC-a, Srednjoeuropske asocijacije ravnatelja sigurnosno-obavještajnih službi gdje obavlja poslove vezane za sigurnost i obranu zemalja srednje Europe. Od 2008. do 2012. član je Komiteta ravnatelja sigurnosno-obavještajnih službi zemalja članica NATO-a.

Od listopada 2008. do listopada 2012. ravnatelj je Sigurnosno-obavještajne agencije.

Nakon SOA-e deset mjeseci radi kao analitičar u Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost RH, a zatim od kolovoza 2013. do veljače 2015. generalni je konzul RH u Los Angelesu. Od veljače 2015. do imenovanja za ministra obrane u Vladi Domoljubne koalicije i Mosta radio je kao savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost u Uredu predsjednice RH.

Imovinska kartica

Josip Buljević kao ministar obrane mjesečno prima 17.446,00 kuna. Ima kredit u Privrednoj banci Zagreb koji je podignut 2009. godine u iznosu od 170.480,00 eura, za kojeg plaća mjesečnu ratu od 862 eura. Od nekretnina ima stan u Splitu veličine 45 kvadrata, vrijednosti 600.000,00 kuna, te stan u Zagrebu veličine 94 kvadrata, tržišne vrijednosti oko 1.400.000,00 kuna, koji je kupljen na kredit. Posjeduje i garažu u Zagrebu površine 12,43 metra kvadratna, vrijednosti oko 100.000,00 kuna. Buljević vozi automobil marke Peugeot iz 2012., vrijedan 65.000,00 kuna.

Poslovne veze

Ministar Buljević nikad nije bio vlasnik, direktor ni član nadzornih odbora trgovačkih društava.

Afere

U drugoj polovici ’90-ih godina ravnatelj SZUP-a je Smiljan Reljić. Upravo je za vrijeme Reljićeva mandata SZUP pratio i prisluškivao niz novinara i javnih osoba koje su kritizirale Tuđmanov režim. Buljević je u to vrijeme bio anonimni obavještajac, no u karijeri je brzo napredovao (Jutarnji list).

Već krajem 2004. postao je šef operative unutar POA-e. U to vrijeme, tijekom 2004. agenti POA-e su se ponovno kompromitirali – otkrilo se da špijuniraju tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića te opozicijske političare, a sve je kulminiralo nezakonitim ispitivanjem novinarke Helene Puljiz kako bi došli do podataka koji bi mogli kompromitirati Mesića. O svemu je u jednom od svojih tekstova svjedočila i sama Helena Puljiz: “Josipa Buljevića ne poznajem osobno, nikad se nismo sreli, ali on je, kao šef operative POA-e, bio jedan od ključnih ljudi koji su procjenjivali i odlučivali da me se, kao novinarku koja je pratila rad predsjednika Republike, one 2004. godine, treba – protiv moje volje – privesti u sjedište zagrebačke POA-e i ondje izložiti petosatnoj torturi. Podsjećam, pripadnici tadašnje POA-e, a današnje SOA-e, pokušali su me prljavim metodama – prijetnjama, pokušajem ucjene i podmićivanja te psihičkim maltretiranjem – prisiliti da kao novinarka špijuniram za njih vlastite kolege, političare, strane veleposlanike, intelektualce u zemlji i inozemstvu te da u medije plasiram prljave priče prema njihovoj narudžbi. Bilo mi je”, nastavlja Puljiz, “posve jasno da sam jako, jako dugo pod nadzorom tajne službe. Josip Buljević, kako ću kasnije doznati, jedan je od onih koji su u tom nedjelu neposredno sudjelovali” (Tportal).

Zbog afere Puljiz tadašnji je šef POA-e Joško Podbevšek podnio ostavku na mjesto ravnatelja, no Buljević je, iako je kao šef operative bio izravno odgovoran za aferu, sačuvao visoku poziciju. Helena Puljiz je zbog svega podigla privatnu tužbu, te dokazala da su višestruko prekršeni Ustav RH i zakonske odredbe, a njoj da su ugrozili zdravlje, život i ugled. Prema presudi, RH je bila dužna Puljiz isplatiti odštetu u iznosu od 130.000 kuna (Tportal).

Povrh toga, baš u vrijeme dok su se tajne službe intenzivno bavile životom jedne novinarke, paralelno se odvijala zločinačka operacija Fimi media, no tajna služba o tome nije znala ništa (!), kao što nisu imali pojma niti da je tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić pokrenuo istragu protiv HDZ-a zbog crnih fondova. Javnost je Buljeviću zamjerala i što kao ravnatelj SOA-e ništa nije napravio kako bi spriječio Ivu Sanadera, ali i Branimira Glavaša u bijegu iz zemlje. Zanimljivo, jer u medijima se navodi kako je zasluge u njegovom napredovanju imao brat Ive Sanadera, don Vinko Sanader.