Predrag Šustar

N.M.

Biografija

Doktor filozofije, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci Predrag Šustar (HDZ) rođen je 11. ožujka 1970. u Rijeci.

Godine 1994. diplomirao je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2003. doktorirao na Odsjeku za filozofiju Sveučilišta u Padovi, stekavši akademski naziv Dottore di Ricerca in Filosofia (PhD/Doktor znanosti, polje filozofija). Iste je godine izabran u zvanje docenta iz povijesti filozofije i filozofije znanosti na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Na fakultetu je napredovao od docenta do dekana u dva mandata (od 2009. do 2015.) Gostujući je profesor na doktorskim programima Odsjeka za filozofiju i Odsjeka za biologiju Sveučilišta u Padovi. Autor je (i koautor) niza znanstvenih članaka s područja biologije i filozofije, te član više filozofskih udruga u zemlji i inozemstvu. Godine 2012. dobio je godišnju nagradu Primorsko-goranske županije (zajedno s Giannom Mazzieri Sanković, Corinnom Gerbaz Giuliano, Ines Srdoč-Konestra i Svjetlanom Kolić-Vehovec) za izradu studijskih programa i osnivanje Odsjeka za talijanistiku, kao i za doprinos promidžbi studija Talijanistike. Jedan je od voditelja projekta sanacije, adaptacije i prenamjene palače Moise u gradu Cresu kojeg vodi Ministarstvo kulture u partnerstvu s Europskom komisijom i Vijećem Europe, a u sklopu programa Rehabilitacija arhitektonske i arheološke baštine. Zamjenik je predsjednika MO Kantrida.

Imovinska kartica

Od stupanja na dužnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta Šustar prima plaću u iznosu od 26.721,97 kuna bruto odnosno 15.943,79 kuna neto, a mjesečno prima još 300 kuna primitka koji se ne smatra dohotkom i na koji se ne plaća porez.

Supruga arhitektica Ira Rechner Šustar od 2014. je zaposlena je u riječkom Studiju Recher d.o.o. kojeg je i vlasnica i gdje prima godišnju plaću od 102.000 kuna bruto, odnosno 72.000 kuna neto.

Od obveza navodi se da supruga ima kredit u Zagrebačkoj banci u iznosu od 20.000 eura podignut 2003. uz kamatnu stopu od 2,68 posto, na rok otplate od 242 mjeseca, za koji je mjesečni anuitet 106,86 eura.

Od nekretnina Šustar je u imovinskoj kartici naveo kako je supruga vlasnica dva stana u Rijeci u Srdočima – jednog površine 152,34 četvorna metra i približne tržišne vrijednosti 2,5 milijuna kuna i drugog od 79,40 četvornih metara vrijednog 1,5 milijuna kuna, te građevinskog zemljišta u selu Dragozetići na Cresu površine 492 četvorna metra u vrijednosti 260.000 kuna.

Sam Šustar je 50-postotni vlasnik kuće s okućnicom u Kostreni površine 620 četvornih metara približno vrijedne 1,4 milijuna kuna, gospodarskog objekta u Kostreni površine 52 četvorna metra (150.000 kuna), te oranice (njive) od 284 četvorna metra (55.000 kuna).

Od pokretnina u imovinskoj se kartici navodi da je supruga vlasnica osobnog automobila Ford Focus karavan iz 2003. vrijednog 21.000 kuna.

Supruga ima ušteđevinu od 1.650 švicarskih franaka, a kći 2.850 švicarskih franaka.

Poslovne veze

Ministar Šustar nikad nije bio vlasnik, direktor ni član nadzornih odbora trgovačkih društava.

Afere

Godine 2013. bio kandidat Hrvatskih laburista-stranke rada za gradonačelnika Rijeke, a nakon što je izgubio izbore od Vojka Obersnela, vratio je laburistima vijećnički mandat i učlanio se u HDZ, jer se „kao demokršćanin i poštovatelj tradicionalnih vrijednosti prepoznao u obnovljenom HDZ-u“. Istaknuo je da je on angažirani kršćanin, tradicijski katolik, tako da HDZ ipak smatra primjerenijim političkim okvirom za sebe nego što su bili laburisti (Novi list).

Prije toga je govorio kako su engleski laburisti njegov ideal, te da su laburisti „lijeva opcija, koja je nova, svježa, ima primjerenu i iznimno odgovornu komunikaciju s biračkim tijelom i širokom bazom“ (Hrvatski laburisti).

Godine 2013. riječki aktivist Mićo Antolović je na konferenciji „Čovjek i industrija“ na Filozofskom fakultetu dezodoransom pošpricao Šustara i Obersnela, prekinuvši Šustarovo izlaganje, te rekao kako je u Rijeci mnogo novca potrošeno na zaštitu industrijske baštine, ali da se to ne vidi. „Smrdite, treba vas osvježiti! poručio im je (Jutarnji list).

U članku „Znanost i religija kod Ruđera Boškovića“, kojeg je zajedno s kolegicom s Filozofskog fakulteta Aleksandrom Golubović napisao za Riječki teološki časopis u listopadu 2012. navodi se da je pitanje evolucije i dalje otvoreno te da opcija Bog (kao onaj koji je stvorio svijet) i dalje ostaje otvorena (Index.hr).

„Čini se da do sada teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera. Što, drugim riječima, znači da je opcija Bog i dalje otvorena (tj. najvjerojatnija)”, napisao je ministar Šustar u članku.

Ovi su navodi nakon što su otkriveni izazvali veliko čuđenje u javnosti, a pojedine predstavnike znanstvene i kulturne zajednice šokirali.

„Iako je Hrvatska država koja već dugi niz godina nije sposobna zaustaviti prodiranje pseudoznanstvenih sadržaja u hrvatski obrazovni i znanstveni sustav, ovo je prvi puta da imamo ministra koji se i javno deklarira kao pobornik pseudoznanosti, i to onog najdestruktivnijeg po obrazovni sustav – poricanje zakona biološke evolucije“, komentirao je ove navode profesor PMF-a u Splitu Dejan Vinković.

Šustara je prozvao i direktor centra Simon Wiesenthal, Efraim Zuroff jer kao resorni ministar nije reagirao na skandiranje „Za dom spremni“ na utakmici između Hrvatske i Izraela u Osijeku (Tportal).

Mediji su Šustara ulovili u laži po pitanju provođenja Zakona o sportu (Novi list). Ministar je u više navrata izjavljivao da je od Sabora tražio tumačenje “spornih” zakonskih odredbi, koje bi na svojoj koži najviše osjetili Zdravko Mamić Hrvatski nogometni savez. No, iz Sabora su potvrdili da nikakav zahtjev od Šustara nisu zaprimili. Koji dan kasnije iz MZOS-a su novinari dobili obavijest da će Vlada promijeniti Zakon o sportu, što je potaklo špekulacije da HDZ-ova vlast pokušava pogodovati Mamiću (Index.hr).

Šustaru se na teret stavlja i neisplata državnih stipendija studentima za akademsku godinu 2015./2016. Index.hr objavio je da je Šustar uspio “izgubiti” četiri milijuna kuna koji su državnim proračunom bili predviđeni za ovu svrhu. Naime, taj je novac trebala distribuirati Nacionalna zaklada za potporu učeničkom i studentskom standardu, koja je u međuvremenu praktički prestala postojati.