“HDSSB je regionalna stranka, ali HDSSB je i nacionalna stranka. HDSSB je i domoljubna stranka. Jer osim što volimo i ljubimo svoj zavičaj, mi volimo i ljubimo svoju domovinu Hrvatsku, a to smo pokazali i dokazali u ono vrijeme kada je to bilo najpotrebnije, onih 90-ih godina, a naročito za vrijeme velikosrpske agresije. I zbog toga se mi ne moramo nikome dokazivati danas u domoljublju”, izjavio je Branimir Glavaš na predizbornom skupu HDSSB-a u Vinkovcima (Facebook).
Kako je Glavaš svoje domoljublje dokazivao 90-ih godina prošlog stoljeća pokazale su odluke hrvatskih sudova. Županijski sud u Zagrebu je Glavaša i još petero suoptuženika 8. svibnja 2009. proglasio krivim za ratne zločine, a konkretno se radilo o ubojstvima Čedomira Vučkovića, Branka Lovrića, Alije Šabanovića, Milutina Kutlića, Svetislava Vukajlovića, nepoznate ženske osobe i Bogadana Počuče. Radoslav Ratković preživio je pokušaj likvidacije, a Nikola Vasić je bio zlostavljan.
Mučne detalje obrazloženja nepravomoćne presude suca Željka Horvatovića portal Index.hr je 11. svibnja 2009. objavio pod naslovom “Audio: Kako su umirale žrtve ‘garaže’ i ‘selotejpa'”.
Presudu Glavašu i Ivici Krnjaku, Gordani Getoš Magdić, Dini Kontiću, Tihomiru Valentiću i Zdravu Dragiću pravomoćno je 2. lipnja 2010. potvrdio Vrhovni sud RH. Pravomoćnom presudom Glavaševa kazna smanjena je s deset na osam godina zatvora.
Razlog zbog kojeg je Glavaš danas na slobodi odluka je Ustavnog suda RH objavljena 12. siječnja 2015. godine. Tom odlukom Ustavnog suda ukinuta je pravomoćna presuda Vrhovnog suda, te je naloženo ponavljanje procesa. No, Ustavni sud pritom nije Glavaša oslobodio od krivnje, već je objasnio da se sudski proces mora ponoviti zbog – pravnih tehnikalija.
Ustavni sud RH, naime, smatra da je Vrhovni sud pogriješio kada je na zločine počinjene nakon međunarodnog priznanja Hrvatske 8. listopada 1991. godine primjenjivao odredbe Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba. Prema Ustavnom sudu, Domovinski rat je nakon međunarodnog priznanja Hrvatske imao karakter međunarodnog sukoba, te se Vrhovni sud trebao ravnati po odredbama Ženevske konvencije koje se odnose na ratove među državama. Također, Ustavni sud je naložio Vrhovnom sudu da ocijeni jesu li sve stranke u postupku imale ravnopravan status. Vrhovni sud također će morati raspraviti Glavašev prigovor prema kojem je Nikola Vasić, jedna od žrtava zlostavljanja u Osijeku, okvalificiran kao civil, a zločin protiv njega kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Glavaš tvrdi da Vasić nije bio civilna žrtva rata. Ustavni sud uvažio je i Glavašev prigovor na davanje statusa krunskog svjedoka Krunoslavu Fehiru, zaključivši da Glavaš nije bio upoznat s činjenicom da je Fehir postao krunski svjedok tužiteljstva (nakon što je izvorno bio drugookrivljeni u postupku), niti je mogao pred sudom iznositi svoje argumente o dokazima koje je Fehir iznio ili uložiti žalbu.
Hrvatski jezični portal domoljublje definira kao ljubav prema domovini, a domoljuba, rodoljuba ili patriota kao onoga koji voli svoju domovinu i narod. Nacionalizam, s druge strane, Hrvatski jezični portal definira kao svjetonazor koji nacionalne vrijednosti nadređuje ostalim građanskim vrijednostima ili kao prekomjerno isticanje prava, težnji i vrijednosti vlastite na račun drugih etničkih skupina i nacija. Ubijanje i mučenje civila, motivirano njihovom etničkom pripadnošću, s domoljubljem se nikako ne mogu izjednačiti.