Slušajući domaće političare i prateći novinske izvještaje, prosječni konzument medijskog sadržaja mogao bi zaključiti da je rasplet aktualne političke krize krajnje neizvjestan. Hoće li HDZ uspjeti presložiti većinu u parlamentu? Ili će ipak popustiti pred nasrtajima MOST-a i žrtvovati Tomislava Karamarka? Ili će svi pokušaji političke trgovine pasti u vodu, što će rezultirati izvanrednim izborima?
Zdrava logika i elementarna matematika, međutim, sugeriraju da su izbori praktički neizbježni. Najprije da utvrdimo tajmlajn: u srijedu će Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa donijeti odluku o Karamarkovu prijedlogu, četvrtak je najraniji mogući termin za saborsku raspravu o HDZ-ovom zahtjevu za opozivom premijera Tihomira Oreškovića, petak je zadnji rok za raspravu o SDP-ovom zahtjevu za opozivom prvog potpredsjednika Vlade Karamarka. Odluku kada će se koja tema naći na dnevnom redu donosi HDZ-ov predsjednik Sabora Željko Reiner (Poslovnik Hrvatskog sabora).
Puč protiv Karamarka vrlo riskantan
Ako odluka Povjerenstva u srijedu bude nepovoljna po Karamarka, teoretski je moguće da njegovi unutarstranački protivnici to odluče iskoristiti kako bi ga pokušali svrgnuti, što bi im možda omogućilo da – barem zasad – sačuvaju krhki savez s MOST-om. No, i to zahtjeva poštivanje propisane procedure.
Prema Statutu HDZ-a, predsjednik stranke smjenjuje se na Općem saboru HDZ-a. Izvanredno zasjedanje Općeg sabora može tražiti Predsjedništvo HDZ-a, jedna trećina izaslanika Općeg sabora ili natpolovičan broj HDZ-ovih županijskih organizacija. U slučaju takvog zahtjeva, izvanredno zasjedanje Općeg sabora HDZ-a mora se održati u roku od 30 dana.
Karamarko je već demonstrirao da u Predsjedništvu HDZ-a ima većinu, a vrlo je upitno hoće li se županijske organizacije usuditi pobuniti protiv šefa stranke u ovako osjetljivom političkom trenutku. Nema garancije da Karamarko, ako ga i uspiju smijeniti s pozicije predsjednika stranke, neće za sobom povući dio lojalnih saborskih zastupnika i tako urušiti vladajuću većinu. Također, ako pokušaj puča propadne, ili ne bude organiziran dovoljno ekspeditivno, a u međuvremenu dođe do raspisivanja prijevremenih izbora, predsjednik stranke odlučuje koga će staviti na izborne liste. A koga poslati u prijevremenu političku mirovinu.
Karamarkovim se unutarstranačkim protivnicima, uostalom, nigdje ne žuri. U slučaju izbornog poraza koji bi HDZ vratio u oporbu, ionako bi ga se riješili bez problema. Iako bi to podrazumijevalo parlamentarne izbore koji HDZ-u nikako nisu u interesu, s obzirom da bi kao krivci za urušavanje Vlade teško ponovili ionako nezadovoljavajuć izborni rezultat iz studenog lanjske godine.
HDZ protiv matematike
Zbog toga je vrh HDZ-a gotovo jednoglasan u zazivanju preslagivanja, i to pod mandatarskom palicom trenutnog ministra financija Zdravka Marića. Nakon što Sabor u četvrtak opozove Oreškovića, novi mandatar dobiva 30 dana da pokuša sastaviti Vladu. U suprotnom se Sabor raspušta, a novi se izbori moraju održati u ustavnom roku od 30 do 60 dana. HDZ-ovci i dalje taje kojih bi to 76 zastupnika trebalo činiti novu većinu, iako uvjeravaju javnost da je mogu sastaviti. Prikrivanje aduta slabo međutim ide ličkom HDZ-ovcu Darku Milinoviću, povratniku među članove Predsjedništva stranke.
“Vrlo ću pažljivo poslušati program premijera i novoga mandatara. Mora izraziti jasan koalicijski potencijal, i mora pridobiti i (Radimira) Čačića, i Dragu Prgometa i nacionalne manjine”, izjavio je Milinović za televiziju N1. U istom razgovoru kazao je i da je HDZ spreman i na ustupke kako bi povećao svoj koalicijski potencijal, čak i ako bi to značilo da iz Vlade mora odletjeti ministar kulture Zlatko Hasanbegović. A upravo je njemu stranačko članstvo dalo najviše glasova tijekom recentnih izbora za članove Predsjedništva HDZ-a.
Kad bi HDZ uspio pod isti kišobran okupiti svih osam manjinaca, dvoje zastupnika Hridi i Čačića, te zadržati sve zastupnike koje trenutno okupljaju Domoljubna koalicija i saborski klub stranke Milana Bandića, imali bi 73 glasa. Kada se pribroje troje odmetnutih MOST-ovaca – Ivan Lovrinović, Juro Martinović i Ivica Mišić – dolazimo do najtanje moguće većine od 76 ruku. Lovrinović, Martinović i Mišić pritom bi morali zatomiti bilo kakve ambicije za sudjelovanjem u izvršnoj vlasti, s obzirom da zamjenike u Saboru ne bi mogli postaviti sami, već bi ih imenovao lider MOST-a Božo Petrov (Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor).
No, takva računica ima nekoliko falingi. HSP dr. Ante Starčević rezolutno je priopćio da nemaju namjeru surađivati s Miloradom Pupovcem i SDSS-om. Dijeljenje saborske većine sa SDSS-om nije privlačno ni HRAST-ovom Ladislavu Ilčiću (24sata). A ni sam Pupovac ne izražava pretjerani interes za takav rasplet priče (Nova TV). Dva SDSS-ova glasa teoretski bi bilo moguće nadomjestiti HDSSB-om, kojeg u parlamentu zastupaju Branimir Glavaš i Josip Salapić. No, i oni tvrde da ih ne zanima preslagivanje nego samo novi izbori (HRT), te pritom demantiraju medijske napise (Telegram, 24sata, Jutarnji list) da bi sudjelovanje u vladajućoj većini naplatili Ministarstvom poljoprivrede. Također, za raspuštanje Sabora i ponavljanje izbora otvoreno se založio i zastupnik talijanske manjine Furio Radin (Media servis/Index.hr).
MOST se više ne mora bojati izbora
Praktički jedina HDZ-ova nada za uspješno preslagivanje je dakle razbijanje preostalih 12 zastupnika MOST-a. A oni su u dosadašnjim javnim nastupima demonstrirali da nemaju namjeru odustati od svoje početne pregovaračke pozicije, koja podrazumijeva eliminaciju Karamarka i imenovanje novog prvog potpredsjednika Vlade iz redova HDZ-a. U prilog tezi da MOST-ovci neće posustati pod pritiscima govori i činjenica da više zapravo nemaju što izgubiti.
Pokazalo je to anketno istraživanje po izbornim jedinicama koje je za RTL i Jutarnji list provela agencija Promocija plus. Prema ovom istraživanju, ali i prema zadnjem CRO Demoskopu, rejting MOST-a znatno je skočio upravo kad su se odlučili otvoreno suprotstaviti Karamarku i HDZ-u. Istraživanje po izbornim jedinicama pokazuje da bi MOST u ovom trenutku na izborima dobio 12 zastupnika, koliko ih ima i sad. A nije nemoguće ni da će ih birači, ukoliko ne popuste pred HDZ-om, honorirati s još ponekim mandatom.
U čemu je razlika između Marića i Oreškovića?
Ali čak i ako – mimo razuma i logike – zaboravimo na sve dosad napisano i pretpostavimo da Zdravko Marić ima šanse postati predsjednik Vlade RH, izgledno je da bi takva solucija tek odgodila prijevremene izbore za koji tjedan ili mjesec. Osim što bi zbog tanke većine Sabor i dalje imao problema s formiranjem kvoruma, pa tako i s donošenjem odluka, Marićevo ustoličenje u fotelju premijera zapravo bi bila repriza sapunice koju gledamo zadnjih šest mjeseci.
I Marić je, naime, baš poput Oreškovića, stručni kadar, nestranački mandatar, čovjek koji se razumije u financije i upravljanje velikim sustavima – bez obzira radi li se o Tevi ili Agrokoru. Ni Marić nije, baš kao ni Orešković, političar po profesiji; o njegovim svjetonazorskim (ili bilo kakvim drugim) stajalištima ne znamo apsolutno ništa. Ni Mariću, na koncu, baš kao ni Oreškoviću, nitko na izborima nije dao legitimitet da postane predsjednik Vlade RH.
Potpuno pogrešna je i perspektiva iz koje Marića za političko djelovanje kvalificiraju godine (od 2006. do 2012.) koje je proveo u Ministarstvu financija, na mjestu pomoćnika ministra pa zatim i državnog tajnika. Marićeva službena biografija, objavljena na Vladinom webu, otkriva da njegova zaduženja iz tog razdoblja puno više veze imaju s računovodstvom, nego s politikom. Toliko su Marić i Orešković slični, da HDZ-ov kandidat za mandatara već sad mora odgovarati na novinarsko pitanje strahuje li da će ga zateći ista sudbina kao aktualnog premijera. On na to, naravno, nema komentara i ne želi špekulirati (Televizija N1).
