Kao četvrti od sedam uvjeta koje je MOST postavio većim strankama za suradnju navodi se „Izmjena zakona o HRT-u na način da se propisana maksimalna visina mjesečne pristojbe smanji na 65 kuna“.
U postojećem Zakonu o HRT-u ne propisuje se izrijekom visina mjesečne pristojbe, već se i u tom zakonu i u Ugovoru između HRT-a i Vlade navodi kako maksimalna moguća pristojba može ići do visine od 1,5 posto prosječne plaće u RH. To znači da bi u ovom trenutku maksimalni iznos pristojbe mogao ići do 85 kuna mjesečno.
Za smanjenje pretplate nisu nužne promjene zakona
Spuštanje s trenutnih 80 na 65 kuna postojeći Zakon ne priječi i za to nisu, dakle, potrebne izmjene Zakona o HRT-u. Upisivanje iznosa od 65 kuna u Zakon o HRT-u toj bi kući znatno ograničilo mogućnost odlučivanja o poslovanju.
Odlukom Nadzornog odbora od 31. kolovoza visina pristojbe u 2016. potvrđena je kao iznos od 80 kuna. Umirovljenici koji imaju mirovinu do 1.500 kuna i neke kategorije osoba s invaliditetom plaćaju 50 posto nižu pretplatu, a stopostotni vojni invalidi, gluhe i slijepe osobe u cijelosti su oslobođeni plaćanja pretplate.
Zakonom o HRT-u i ugovorom koji HRT potpisuje s Vladom popisan je čitav niz zadaća koje HRT mora ispunjavati kao javni medij kako bi ispunio kriterije za primanje sredstava koje građani uplaćuju obaveznom pristojbom. U mandatu Siniše Kovačića kao v.d. ravnatelja HRT-a ti se kriteriji u znatnoj mjeri nisu poštivali pa su legitimne rasprave o svrsishodnosti plaćanja obavezne pretplate. Međutim, MOST-ovci ne kreću od tih polazišta i ne traže ispunjavanje uloge javnog servisa, već samo populistički traže smanjenje pristojbe.
HRT bi ostao bez 228 milijuna godišnje
HRT na godišnjoj razini pretplatom ubire 1,2 milijarde kuna, a zauzvrat ima zakonom i ugovorima propisane obveze u kreiranju sadržaja od javnog interesa koji ne moraju biti zastupljeni na privatnim televizijama i radijima – od obrazovnog i znanstvenog do proizvodnje dokumentarnog i igranog programa. Imaju, također, i zakonski propisane obveze emitiranja sadržaja neovisnih audio-vizualnih proizvođača. Određivanje cijene pretplate podložno je kriterijima koji se propisuju za državne potpore i ne bi trebalo biti isključiva stvar međustranačkog pregovaranja.
Spuštanjem pretplate na 65 kuna, HRT bi ostao bez 228 milijuna kuna godišnje. Ukupni prihodi HRT-a, zajedno s oglašavanjem i dotacijama, iznose 1,4 milijarde. Istina je da najveći dio od 440 milijuna kuna odlazi na plaće i honorare, a 340 milijuna ide za proizvodnju programa i ostale rashode. Međutim, u MOST-u možda nisu svjesni da novac od mjesečne pristojbe ne ide isključivo HRT-u, već od njega žive i brojni drugi kulturni, umjetnički i medijski djelatnici.
Od 80 kuna pristojbe koju mjesečno plaćaju građani, 34 kune izdvaja se za proizvodnju nacionalnih i lokalnih televizijskih i radijskih programa te osam HRT-ovih centara, rad Simfonijskog orkestra, Jazz i Tamburaškog orkestra te Zbor HRT-a. Daljnjih 24 kuna ide na financiranje troškova održavanja HRT-a, a sedam za poreze. Sedam kuna odvaja se za Odašiljače i veze.
Ono što se, međutim, previđa je i kako deset posto pretplate ide HDS ZAMP-u, odnosno za nadoknadu autorskih prava te kako se dio tih sredstava preusmjerava i za Hrvatski audio-vizualni centar i Fond za pluralizam medija pri Agenciji za elektroničke medije (3 posto pretplate) uz čiju pomoć preživljava 150 radijskih i 27 televizijskih lokalnih stanica te nezavisni portali. Ukupna sredstva koja se preusmjeravaju u te svrhe iznose oko 120 milijuna godišnje.
Ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar na tribini koju su Kulturnjaci imali s potencijalnim budućim ministrima kulture (bez HDZ-a koji nije poslao svog predstavnika) kazao je da bi smanjenje pretplate u velikoj mjeri ugrozilo rad HAVC-a, a na udaru bi ponovo bili i nezavisni mediji kojima je već uskraćeno financiranje Ministarstva kulture.
