Posebni izvjestitelj UN-a o pravu svih osoba na uživanje najviših standarda tjelesnog i mentalnog zdravlja Dainius Puras koji je, podsjetimo, Hrvatsku posjetio u razdoblju od 28. studenog do 6. prosinca 2016. i tom se prilikom dosta kritički osvrnuo na stanje u hrvatskom društvu, odnosno napade na reproduktivno zdravlje od strane organizacija povezanih s crkvom, zgotovio je svoje izvješće koje će biti prezentirano Vijeću za ljudska prava UN-a u lipnju. Radna verzija tog izvještaja dostavljena je i hrvatskim vlastima koje s njom nisu zadovoljne.
Posebni izvjestitelj Puras obradio je niz tema. Uz razmatranje općeg stanja našeg zdravstvenog sustava (nužnost jačanja primarne zdravstvene zaštite, smanjenje listi čekanja), u preporukama se poseban naglasak stavlja na zaštitu ranjivih skupina, uključujući žene, djecu, izbjeglice, manjine, odnosno osobe s mentalnim ili fizičkim teškoćama.
Ono što se hrvatskim vlastima u tom dokumentu pokazuje kao sporno – a što je vidljivo iz dopisa koje je Ministarstvo vanjskih poslova poslalo na niz drugih ministarstava i ureda – jest to što je „među ranjive skupine posebni izvjestitelj Puras svrstao i žene te posebno poglavlje posvećuje zaštiti seksualnog i reproduktivnog zdravlja i pripadajućih prava žena u Republici Hrvatskoj“.
„S tim u vezi, iznosi određene tvrdnje i ocjene za koje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova smatra kako nisu utemeljene u odredbama važećih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava te izlazi izvan okvira njegova mandata“, navodi se u dopisu MVEP-a. S obzirom da je riječ tek o radnoj verziji dokumenta na koju se mogu stavljati primjedbe, od drugih sudionika Ministarstvo vanjskih i europskih poslova traži: „Slijedom navedenog, molimo da detaljno analizirate dijelove izvješća iz vašeg djelokruga i nadležnosti te da se o istima žurno očitujete. Uz ispravke pogrešno navedenih činjenica (nazivi institucija, propisa i sl.) vaši komentari mogu uključiti i dodatna pojašnjenja mogućih spornih pitanja za koja smatrate da ih posebni izvjestitelj Puras nije uspio sagledati u pravom svjetlu“.
Mandat posebnog izvjestitelja
Radni dokument posebnog izvjestitelja, kojeg Faktograf ima u posjedu, sastavljen je na osnovi posjeta koji se dogodio krajem prošle godine i istina je da mu trebaju nadopune. U međuvremenu je, naime, Ustavni sud donio svoj pravorijek o zakonu o pobačaju koji se u vrijeme posjeta tek čekao pa posebni izvjestitelj u dokumentu ukazuje na zebnju da bi moguće stavljanje van snage tog zakona predstavljao značajan korak unazad. Ima i nekih činjeničnih grešaka – pa se tako na jednom mjestu izražava strah da bi se definiranje braka kao zajednice muškarca i žene od strane Ustavnog suda moglo negativno odraziti na prava žena. Na drugom pak mjestu u tekstu je naznačeno da je brak kao zajednica muškarca i žene već uglavljen u hrvatski Ustav. Međutim, bez obzira na potrebu nadopune ili ispravke nekih dijelova, teško da će posebni izvjestitelj odustati od svog generalnog smjera, odnosno da će zanemariti probleme vezane za seksualna i reproduktivna prava žena, a što mu se zamjera u dopisu kojeg je potpisao pomoćnik ministra vanjskih poslova Amir Muharemi. Suprotno tvrdnjama, sve teme kojima se Puras bavi u ovom dokumentu upravo jesu u njegovu mandatu, što se lako može provjeriti na stranici Vijeća za ljudska prava UN-a, tijela u kojeg je ponosno ušla i Hrvatska krajem prošle godine. Treba, također, napomenuti da je posebni izvjestitelj u Hrvatskoj boravio na osnovi postojećeg poziva hrvatske vlade, što je standardna forma u njegovu radu.
Sigurni pobačaj, kontracepcija i spolni odgoj spadaju u ljudska prava
Što bi to moglo biti toliko sporno ?
„Seksualno i reproduktivno zdravlje spada u ljudska prava. Nazadne mjere koje sprečavaju pristup sigurnim pobačajima i kontracepciji te ometaju pristup odgovarajućem spolnom odgoju mogu prerasti u kršenje ljudskih prava“, navodi se u dokumentu, uz zaključak kako se „primat mora dati ženskim pravima i pravima djece, a ne obitelji“.
Takvo je tumačenje u direktnoj suprotnosti s mišljenjem koje je Hrvatska zastupala u Europskom vijeću u izjavi uz Zaključke o prioritetima EU u radu tijela za ljudska prava od 22. veljače. Tom prilikom hrvatski stav bio je kako „terminu ‘seksualno i reproduktivno zdravlje i prava’ nedostaje konsenzualna definicija na međunarodnoj razini, uključujući i u Europskoj uniji“ te „u tom smislu Hrvatska interpretira taj termin tako da on ne uključuje pobačaj“. U istom je dokumentu Hrvatska konstatirala i kako će „posvetiti posebnu pažnju promociji i zaštiti tradicionalne obitelji, bazirane na braku kao zajednici muškarca i žene, kao prirodnoj i osnovnoj jedinici društva“.
Istanbulska konvencija
Seksualna i reproduktivna prava jedno su od ukupno pet poglavlja dokumenta.
Uvodno se konstatira kako je ostvaren progres u pravu na zdravstvenu zaštitu za žene, odnosno da su postignuti dobri indikatori vezani uz manji broj smrti na porodu.
Dobar razvoj događaja je i najava da će Hrvatska ratificirati Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) koju je Hrvatska potpisala u siječnju 2013., konstatira se, uz očekivanje posebnog izvjestitelja da će se ta ratifikacija odviti uskoro. I tu se vidi kako izvještaj treba ažurirati. Iako je premijer Andrej Plenković u studenom najavio brzu ratifikaciju Istanbulske konvencije, u međuvremenu se u planovima Vlade ratifikacija pomakla na kraj godine, a oformljena je radna skupina u kojoj sjede i pripadnici udruge U ime obitelji i hrvatske inačice poljskog Ordo Iurisa, a koji se protive toj ratifikaciji.
Tu se otprilike završava pozitivan osvrt i kreće se na „izazove“. Posebni izvjestitelj naglašava kako su na djelu “pokušaji implementacije nazadnih mjera“, u što ubraja redefiniranje braka u Ustavu te moguće probleme oko revizije zakona o pobačaju iz 1978”.
U dijelu koji se tiče porođaja, izvjestitelj primjećuje probleme u vezi s pristupom rodilištima za žene s otoka i udaljenijih krajeva te nedostatak regulacije vezano uz porođaj kod kuće. Primjećuje i neke neprihvatljive procedure tijekom samog porođaja, odnosno nedostatak privatnosti koje žene imaju prilikom poroda.
Kad je riječ o medicinski pomognutoj oplodnji, registrira kako je bilo pozitivnih pomaka donošenjem novog zakona 2012., ali kao negativno ističe da je ona dostupna samo heteroseksualnim parovima, a zabranjena pripadnicima istospolnih zajednica te spominje ograničenja koja se nameću ženama koje ne žive u zajednici, a kojima se postupak omogućuje tek ako imaju potvrdu o medicinskim razlozima. Samo se limitiran broj tretmana pokriva sredstvima HZZO-a, a žene starije od 42 godine postupak mogu tražiti samo kod privatnika.
Pretjerano korištenje priziva savjesti
Uporaba i pristupačnost kontracepciji je slaba, navodi se. Vezano za pobačaj, povećavaju se problemi u njegovoj primjeni, uključujući cijenu koja u pet bolnica prelazi cijenu minimalne plaće, a HZZO pokriva samo slučajeve koji su medicinski uvjetovani.
“U praksi, pristup sigurnom pobačaju opstruiran je pretjeranim korištenjem priziva savjesti”, navodi se. Posebni izvjestitelj je informiran da polovica ginekologa odbija osigurati siguran pobačaj u javnoj bolnici na osnovi priziva savjesti, ali veći broj njih pruža tu uslugu u svojoj privatnoj praksi uz nadoknadu. “Također, iako bi po zakonu to trebala biti pojedinačna stvar, u praksi se odbijanje koristi na institucionalnoj razini, u nekim slučajevima kao dio politike bolnice”.
Barijere u pristupu sigurnom pobačaju žene tjeraju na alternativne opcije koje pod rizik stavljaju njihov integritet i zdravlje, konstatira se, uz sugestiju kako bi se propusti u provedbi zakona trebali odgovarajuće sankcionirati, odnosno trebaju se uspostaviti mehanizmi za nadzor provođenja zakona. Trenutačno ne postoje službeni podaci o raširenosti odbijanja na osnovi priziva savjesti, što onemogućava razvoj učinkovitih mjera kako bi se riješilo to pitanje.
Vezano uz zakon o pobačaj kaže: “Bilo kakve zakonske mjere koje bi ograničile postojeće ključne odredbe zaštite ljudskih prava predstavljale bi nazadne mjere suprotne relevantnom međunarodnom okviru”.
Spolni odgoj
Spolnom odgoju posvećena su samo dva sata godišnje, a način provođenja ovisi o pojedinom nastavniku. “Nastavnici često odbijaju podučavati spolni odgoj na osnovi krivih argumenata i tako onemogućavaju djeci i adolescentima da uče o rodnoj ravnopravnosti i donose informirane odluke o svojim tijelima i seksualnosti, uključujući zdravo spolno ponašanje i upotrebu kontracepcije. Učenici adolescenti koji su se sastali s posebnim izvjestiteljem iskazali su svoju potrebu za iscrpnijim i dobno prikladnim spolnim odgojem. Dječja pravobraniteljica naznačila je izostanak sistematskog zdravstvenog odgoja, poput edukacije o spolno prenosivim bolestima, uključujući HIV-AIDS koje bi trebalo biti osigurano kroz povećan broj lekcija koje bi dali kompetentni stručnjaci.
Problemi na poslu, govor mržnje prema LGBT osobama
Spominje se kako hrvatski Zakon o radu zabranjuje poslodavcima da žene ispituju o njihovim planovima vezanima za trudnoću te davanje otkaza trudnicama, ali podaci pokazuju da se žene u intervjuima za posao ispituje, da ih se preskače kad je riječ o promaknućima, da im se ne produžuju ugovori zbog trudnoće ili roditeljskih obveza ili da su u nekom trenutku bile diskriminirane u karijeri ili potrazi za poslom zbog roditeljskih obveza. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upozorila je i kako je angažman žena na radnom mjestu uvjetovan nedostatkom adekvatnog smještaja djece predškolske i školske dobi.
Posebni izvjestitelj ipak priznaje kako Hrvatska ima po međunarodnim standardima jedan od najvelikodušnijih sustava kad je riječ o bolovanju i porodiljnom dopustu.
Poseban su problem skloništa za žene i savjetovališta koji nemaju stalno i adekvatno financiranje. Potrebne su zakonske izmjene kako bi se žene učinkovito zaštitile od obiteljskog nasilja te kako bi se prevazišle postojeće rupe u primjeni odredbi Kaznenog zakona koje se odnose na zločin iz mržnje, uključujući i nasilje protiv LGBT populacije.
Pod utjecajem Crkve krše se međunarodni sporazumi
Posebni izvjestitelj navodi kako se i sam tijekom posjeta osvjedočio da organizacije povezane s Crkvom negativno utječu na politike vezane uz zaštitu prava žena i zato ugrožavaju implementaciju međunarodnih sporazuma koji se tiču ljudskih prava. Usluge koje se tiču seksualnih i reproduktivnih prava žena trebaju uključivati dostupnost sigurne, pouzdane i kvalitetne kontracepcije, zdravstvene usluge vezane uz porođaj, siguran pobačaj i liječenje komplikacija nesigurnih pobačaja te prevenciju i liječenje spolno prenosivih bolesti, HIV-a i AIDS-a. Siromaštvo, slaba obrazovanost, nezadovoljavajuća dostupnost zdravstvenih usluga, rodna diskriminacija – sprečavaju žene da poduzmu informirane izbore kad je u pitanju njihovo seksualno i reproduktivno zdravlje te zdravlje njihove djece što rezultira lošim zdravstvenim rezultatima i povećanim rizicima.
Posebni izvjestitelj primijetio je jako protivljenje, među kreatorima politike i u širem društvu, prema etabliranim standardima, instrumentima i mehanizmima za promociju i zaštitu seksualnih i reproduktivnih prava žena. Od svih dioničara traži da poštuju politike podrške bazirane na univerzalnim načelima zaštite ljudskih prava, uključujući i na seksualno i reproduktivno zdravlje te da odbiju teorije zavjere koje promoviraju patrijarhalne rodne stereotipe i podrivaju ulogu žena i djevojaka u društvu.
Te su teorije štetne za konzumaciju svih prava, uključujući prava na zdravlje, naročito žena i djece. Hrvatske vlasti moraju osigurati punu privrženost univerzalnim načelima zaštite ljudskih prava i standarda koji, ako se dosljedno primjenjuju, predstavljaju bazu za realizaciju prava na zdravlje i drugih prava, ističe se.
Dokument će se naći na predstojećoj 35. sjednici Vijeća za ljudska prava, a Republika Hrvatska bi svoje očitovanje na radnu verziju dokumenta trebala poslati do 7. travnja.
Izjava_Europsko vijeće by FaktografHR on Scribd
Izjava posebnog izvjestitelja UN-a o Hrvatskoj by FaktografHR on Scribd
