Među najpozitivnijim pričama prvog kruga lokalnih izbora – slažu se i analitičari i akteri političke utakmice – rezultat je platforme “Zagreb je naš!” u glavnom gradu Hrvatske. Njihov gradonačelnički kandidat Tomislav Tomašević nije se uspio dobaciti do tzv. izbornog praga, ostao je na 3,94 posto glasova, ali i to je duplo bolji rezultat nego što su ga uspjeli ostvariti puno razvikaniji Marko Sladoljev iz MOST-a (1,88 posto) i Ivan Lovrinović iz koalicije okupljene oko Živog zida (2 posto).
Ali Tomašević i “Zagreb je naš!” u gradonačelničkoj utrci bolje nisu ni očekivali. Cilj njihove kampanje od samog starta bio je ući u Gradsku skupštinu, gdje će na koncu imati četvero zastupnika. Lista za Skupštinu osvojila je 7,64 posto glasova; za njih je glasalo 24.706 ljudi. Usporedbe radi, to je skoro pa dvostruko više glasova nego što je lista Željka Keruma dobila na izborima za Gradsko vijeće u Splitu, po veličini drugom hrvatskom gradu. Za Kerumovu listu u Splitu je glasalo 12.905 birača.
Lista “Zagreb je naš!” ušla je s 21 članom i u 12 vijeća gradskih četvrti, kao i u brojne zagrebačke mjesne odbore. I sve to s kampanjom koja je trajala jedva tri mjeseca (izlazak na izbore najavili su 28. veljače, op.a), a odrađena je s minimalnim financijskim sredstvima. Prema preliminarnim izvještajima o troškovima, na promidžbu liste za skupštinu uložili su 18.818 kuna, dok je na promociju Tomaševićeve gradonačelničke kandidature otišlo 6800 kuna.
Popunjavanje prostora na ljevici
Ovaj rezultat utoliko je veći ako ga se ne shvati “tek” kao iznenađenje lokalnih izbora, već kao udaranje temelja na kojima će izniknuti nova hrvatska politička opcija. Platforma “Zagreb je naš!” uspjela se predstaviti svojim sugrađanima kao skupina neokaljanih, mahom mladih aktivista spremnih i voljnih da svoje znanje i kompetencije stave u službu izgradnje boljeg Zagreba. I tako zapravo ispisali formulu za popunjavanje političkog prostora na ljevici, koji zadnjih godina – otkad politički pismeniji dio biračke populacije SDP više ne smatra lijevom strankom – zjapi neiskorišten.
Sličnom rezultatu u Splitu se nadao Dragan Markovina, lider stranke Nova ljevica. Markovinina lista za skupštinu je, međutim, ostala ispod praga. Za njih je glasalo 4,36 posto splitskih birača; skupili su prilično neimpresivnih 2.933 glasova. Ova diskrepancija u rezultatima koje je koalicija Nove ljevice i Radničke fronte ostvarila u Splitu i rezultatima platforme “Zagreb je naš!”, zahvaljujući kojoj će u zagrebačkoj Skupštini sjediti i predstavnici dvije navedene stranke, pokazuje smjer kojeg se ljevica mora držati ako želi da je birači shvate ozbiljno.
Samo desnica profitira na nacionalizmu
Markovina i njegovi partneri u Splitu svoje su napore fokusirali uglavnom na svjetonazorske teme, pokušavajući se profilirati kao anti-nacionalistička politička opcija. “Zagreb je naš!” u ovu se zamku nije dao uvući: njihovi su kandidati, na čelu s Tomaševićem, kroz čitavu kampanju držali fokus na gradskim, komunalnim temama čak i dok su medijskim prostorom dominirale priče poput krize u Agrokoru i ponovljenog raspada koalicije HDZ-a i MOST-a na Markovom trgu. Platforma “Zagreb je naš!” inzistirala je na konkretnim rješenjima, za što Markovinina Nova ljevica nije bila pretjerano zainteresirana. Konačni rezultat ne ostavlja nikakvu dvojbu o tome koja je taktika bila kvalitetnija.
Nesumnjivo je da se na temi nacionalizma u Hrvatskoj i dalje mogu pokupiti politički bodovi. Pokazali su to i ovi izbori. Ali takva taktika uspjeva radikalnoj desnici, ne ljevici. Dokaz je Bruna Esih, čija je gradonačelnička kandidatura privukla 36.211 birača, iako joj je listu za skupštinu zaokružilo puno manje ljudi, njih ukupno 26.628. Ako je suditi po rezultatima otprije četiri godine, radi se o biračima koje je Esih (barem privremeno) otkinula Milanu Bandiću. Najdugovječniji zagrebački gradonačelnik u prvom krugu ovogodišnjih lokalnih izbora dobio je 40.818 glasova manje nego 2013. godine, što je gotovo identično broju birača koji su na glasačkom listiću odlučili zaokružiti Brunu Esih.
