Bivši predsjednik RH, pravnik Ivo Josipović odgovara na ispravak upućen Faktografu, kojim je europarlamentarka Marijana Petir reagirala na Josipovićev komentar njenih izjava za N1 o tome da se Istanbuska konvencija kosi s međunarodnim pravom, poglavito Rimskim statutom. Prenosimo ga u cijelosti.
Nekako sam podvojen kad razmišljam o onome što je gđa Petir napisala o Istanbulskoj konvenciji, Rimskom statutu i načelu supsidijarnosti, pa i njenom razumijevanju Konvencije i prava općenito. Činjenica da netko tko je profesor teologije ima hrabrosti i strasti o pravu, posebno o Statutu Međunarodnog kaznenog suda dijeliti lekcije nekome tko je profesor Međunarodnog kaznenog prava koji je aktivno sudjelovao u pripremi i donošenju Statuta, zadivljuje. Ta činjenica govori o gđi Petir kao o hrabroj i beskompromisnoj (možda beskrupuloznoj?) aktivistici koja će se za svoja ultrakonzervativna shvaćanja boriti zaista svim sredstvima. Makar i falšim pravnim argumentima iz kojih vrišti neznanje o tematici. Ta pak činjenica, naravno, umanjuje divljenje koje prema njoj osjećam kao ultradesnoj aktivistici i političarki, oštrom oponentu liberalno-lijevom svjetonazoru koji vodi mene, vjerujem i još mnoge. Ali, drugo lice beskompromisne polemičarke u obrani najdesnijeg u našem društvu, osjetljivo je i krhko. Kao i gospodin Batarelo, njen ideološki blizanac, osjetljiva je i čim s njom ne želite u zboru pjevati ultradesne melodije, osjeća se uvrijeđeno, oklevetano i diskriminirano. Ali, kao već vrlo iskusna političarka, ipak bi morala znati da kad uleti u politički ring, ne može samo davati udarce, već ih nužno mora i primati. Da, i još nešto. Ultradesničari batarelo–petirskog tipa kad im oponirate ili kažete nešto što im se ne dopada smatraju da su povrijeđeni i diskriminirani ne samo oni, već i svi katolici, pa i cijeli hrvatski narod. Jer, da, oni su mjera hrvatstva, demokracije i domoljublja.
Nakon što je, kako sam komentirao, gđa Petir iznijela dvije „egzotične“ i „bizarne“ pravne teze a ja ih opovrgao, uvrijedila se. Kaže, termini „egzotičan“ i „bizaran“ su joj uvredljivi. Naprotiv, navedene termine koje sam uporabio za njene lamentacije o Rimskom statutu i načelu supsidijarnosti smatram vrlo benevolentnima i pune razumijevanja za teologinju koja se bavi pravom. Ispravan izraz za njene teze bio bi „pravna besmislica“. Evo i zašto.
“For the purpose of this Statute” kao “u smislu ovoga Zakona…”
Kaže gđa Petir kako je definicija roda iz Istanbulske konvencije u suprotnosti sa Rimskim statutom. Riječ je o početničkom pravničkom neznanju. Naime, članak 7. stavak 3. Statuta izričito kaže: „For the purpose of this Statute, it is understood that the term ‘gender’ refers to the two sexes, male and female, within the context of society. (…)” Dakle, termin “rod” (gender) kako ga koristi Statut koristi se samo za potrebe Statuta i nije primjenjiv na druge pravne akte pa s njima i ne može ni teoretski doći u koliziju. Naravno, to se odnosi i na Istanbulsku konvenciju. Sličnih formulacija, poput one “u smislu ovoga Zakona…” prepuno je i naše zakonodavstvo. Međutim, zanimljivo je da gđa Petir previđa, sumnjam slučajno, da se prema Statutu rod odnosi na muški i ženski spol “within the context of society”. Dakle, čak ni Rimski statut na koji se Petir poziva ne poima “rod” kako bi to željela gđa Petir, iako je to za pitanje Istanbulske konvencije, zapravo, irelevantno.
Kaže gđa Petir, ratifikacijom Istanbulske konvencije, doći će do pravnog kaosa jer ona, kao, uvodi nešto što u našem pravnom sustavu ne postoji. Postoji, gđo Petir, postoji mnoštvo zakona i podzakonskih akata koji vrlo slično koriste termin “rod” kao I Istanbulska konvencija i jasno ga razlikuju od spola. Evo, citirat ću samo neke primjere koji, štoviše, pokazuju da hrvatsko zakonodavstvo odavno razlikuje spol i rod.
Tako Kazneni zakon u članku 87. stavak 21. definirajući zločin iz mržnje kaže da je to “kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.“ Iz ovakve je sintagme razvidno da spol, spolno opredjeljenje i rodni identitet nisu identične kategorije. Ista je distinkcija vidljiva i iz opisa kaznenih djela Povrede ravnopravnosti iz članka 125. stavka 1. Kaznenog zakona te Javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. stavak 1. Kaznenog zakona. Prvonavedeno kazneno djelo (Povreda ravnopravnosti) čini onaj „tko na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, izražavanju rodnog identiteta, spolnom opredjeljenju ili drugim osobinama uskrati, ograniči ili uvjetuje drugome pravo na stjecanje dobara ili primanje usluga, pravo na obavljanje djelatnosti, pravo na zapošljavanje i napredovanje, ili tko na temelju te razlike daje drugome povlastice ili pogodnosti glede navedenih prava.“ Slično, kazneno djelo Javnog poticanja na nasilje i mržnju čini onaj tko „putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, jezika, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina.“
Još je cijeli nizu propisa koji govore o „rodu“. Ovdje ih neću dalje citirati jer smatram da je i ovo dovoljno za pokazati kako je teza gđe Petir o tome kako se Istanbulskom konvencijom uvodi nešto strašno i potpuno novo, suprotno našem pravnom poretku i kulturi potpuno netočna.
Međutim, gđi Petir ću rado ukazati i na mnoge druge propise koji to potvrđuju, slobodno mi se može javiti… Dakle, rod kao pravni pojam u značenju koji gđa Petir neće, postoji odavno, nije izazvao nikakvu pravnu ili socijalnu dramu i nije urušio katoličke temelje naše kulture, dotukao nacionalni identitet ili izazvao neki od bizarnih fenomena kojima istomišljenici gđe Petir plaše hrvatske građane (odlasci na „krivi“ toalet, dnevno mijenjanje spola i što već). Sve one strahote tzv. rodne ideologije koje se boji Petir naprosto se nisu dogodile. Ovdje se radi samo o zaštiti od nasilja i zaštiti elementarnih prava ljudskih bića.
Osim netočnosti, teza o supsidijarnosti implicite sadrži i tezu o izolacionizmu
Lamentacija gđe Petir o tome da Istanbulska konvencija narušava načelo supsidijarnosti, da sve što ona donosi već imamo u svom pravnom sustavu i da njeno usvajanje pokazuje nepovjerenje u naš pravni sustav možda je manje spektakularna i atraktivna od one o Rimskom statutu. Međutim, jednako je pravno besmislena kao i štetna. Naime, htjela to gđa Petir ili ne, osim netočnosti, implicite sadrži i tezu o izolacionizmu kao poželjnoj pravno-političkoj poziciji Hrvatske.
Naime, čak i kada bi bila točna teza gđe Petir da već imamo sve što donosi Konvencija (a nije!), morali bismo razumjeti da se međunarodni ugovori zaključuju iz mnogih drugih pravno-političkih razloga osim pukog unošenja nekog teksta u domaće zakonodavstvo. Prihvaćanje zajedničkih mehanizama za rješavanje nekog problema od strane država-članica, ne samo da jača obvezu države da propisuje i primjenjuje određene mjere (ovdje prevažne mjere suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji), već i globalno jača svijest o potrebi rješavanja problema. Tome posebno doprinose i mjere nadzora nad time kako države izvršavaju svoje obveze. Ideja gđe Petir da ne trebamo potpisivati međunarodne ugovore čiji je sadržaj (više-manje) već u našem pravnom sustavu te da su mjere nadzora izraz nepovjerenja u vlastiti pravni sustav, ideje su izolacionizma autarkičnog društva. Možda da otkažemo Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida? Ili onu koja se odnosi na sprječavanje terorizma? Nadam se da tu filozofiju naši ultrakonzervativci neće uspjeti nametnuti državi. Gđa Petir slabo čita propise pa zato tvrdi da Istanbulska konvencija ne donosi ništa što već nemamo u našem zakonodavstvu. Da, dobar dio mjera imamo, ali Konvencija donosi dodatne kriterije za njihovo propisivanje i provedbu pa će mnoge od njih morati biti redefinirane. Nadalje uvodi potpuno nove mjere praćenja fenomena nasilja protiv žena i edukativne mjere te međunarodne mjere suradnje i nadzora. Zapravo, Konvencija donosi puno novosti i ozbiljno jača frontu borbe protiv nasija nad ženama.
Srećom, izgleda da premijeru Plenkoviću, iako čelniku konzervativne stranke i katoliku, ne pada napamet podilaziti retrogradnim ultrakonzervativnim stanovištima kakva su ona gđe Petir o Istanbulskoj konvenciji, a ni mitovima o navodnoj rodnoj ideologiji koja se kao uvodi Konvencijom. Problem nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja tako je velik da pitanje ratifikacije Istanbulske konvencije zaista jest civilizacijsko pitanje, ma kako to možda vrijeđalo gđu Petir i njene istomišljenike.
> Petir odgovara Josipoviću: Istanbulska konvencija ne donosi ništa osim nejasne definicije roda
> Petir: Istanbulska zadire u supsidijarnost i u suprotnosti je s Rimskim statutom
