“Čudno da žene i djeca ne bježe od rata”, napisao je zastupnik Živog zida Ivan Pernar na Facebooku uz poveznicu na notorno nepouzdani portal Priznajem.hr, koja nosi višestruko obmanjujuć naslov “Samo 7 posto imigranata u najvećem grčkom prihvatnom centru čine žene i djeca“.
Zbilja, baš bi bilo čudno da žene i djeca stvarno ne bježe od rata – valjda su zato deseci Pernarovih sljedbenika podijelili ovu vijest. Ipak, istina je da se ništa čudno ne događa i da je vijest koju je uvažni zastupnik odlučio popularizirati zapravo obična – premda tisućama, a možda sada i milijunima puta ponovljena – laž.
Uvidom u ovaj nepotpisani tekst, koji je podijelio naš najproslavljeniji saborski borac za (naj)slabije, doznajemo da se radi o višestrukoj manipulaciji i to temeljem vijesti stare četiri mjeseca, prenesene s još – ako je to uopće moguće – opskurnijeg portala, čiji je (također nepotpisani) matematički genij došao do cifre od 92,8 posto muškaraca u prihvatnom centru Moria na grčkom Lesbosu. Anonimni matematičar prvo je sabrao da se ondje “početkom ove godine nalazilo 162-oje djece te 216 žena” i dobio 378, a onda je to podijelio s ukupnim brojem ljudi u kampu – 5206 – i došao do toga da samo 7,2 posto stanovnika ovog ozloglašenog logora čine djeca i žene.
Kad genije ne pročita ni naslov
To je vrlo impresivno, međutim, kako bi rekao Pernar, čudno je što mu je u originalnoj vijesti na koju se poziva, objavljenoj na grčkom portalu Iefimerida, promakla sama poanta priče – a to su žene i djeca bez pratnje. Ova informacija skrivena je duboko u naslovu te vijesti i ponavlja se u više navrata. Pernar je čak upozoren na ovu “sitnicu” u komentarima, ali bez rezultata.
Djeca bez pratnje su, naime, djeca koja putuju bez roditelja i/ili staratelja – ne sva djeca. Žene bez pratnje, koje nisu prepoznate kao kategorija za sebe, ali su tema ove podugačke priče, su pak one koje su se na ovo opasno putovanje odvažile ići same. To ih čini puno ranjivijima kada je riječ o međunarodnom krijumčarenju ljudi, ali i seksualnom i fizičkom zlostavljanju. Originalni članak, za razliku od iskasapljenog i iz konteksta iščupanog hrvatskog prijevoda, ovdje izražava brigu za te ranjive skupine, pogotovo u kontekstu ponižavajućih higijenskih i atmosferskih uvjeta kojima su izloženi – siječanjske hladnoće i kiše, nedostupnosti toaleta, pretrpanosti kampa. Neki Moriu nazivaju i zatvorom, jer je tamo lako zaglaviti i po dvije godine, u neizvjesnosti, smradu, nestašici čiste vode i hrane, sa šatorom koji prokišnjava (Washington Post). Zato od tamo neprestano stižu vijesti o samoubojstvima, pokušajima samoubojstava, nasilju i psihološkim traumama ljudi koji se, nakon iskustava u zemljama porijekla i zaglavljenosti u izbjegličkim kampovima u Turskoj, suočavaju sa ledenim tušem “dobrodošlice” Europske unije (EUobserver). O Moriji je u siječnju izvještavao niz medija, pa i Al Jazeera, koja je procijenila da među 5.000 stanovnika logora živi “350 maloljetnika bez pratnje i stotine djece, žena, starijih i osoba s invaliditetom”.
Muškarci i njihov udio u broju izbjeglica (pogotovo u Europi)
No, vratimo se muškarcima. U citiranom članku portala Iefimerida piše i da “većina” ove populacije čine muškarci. No, što nam to govori? Najstariji i najugledniji fact-checking sajt Snopes u više se navrata bavio ovom temom, zato što je to vjerojatno najponavljanija antiimigrantska priča u optjecaju. 2016. godine bavili su se fotografijom snimljenom u Münchenu iz rujna 2015. godine. Prikazivala je kako su iz vlaka punog izbjeglica nagrnuli isključivo muškarci. Ispostavilo se da je ovaj iznimno popularni meme (namjerno) izostavio činjenicu da je dan kasnije stigao i jednako krcat vlak, pun žena i djece, prethodno odvojenih od muškaraca. No, to je manje važno za ovu priču.
Kudikamo su važniji u tekstu objavljeni podaci UNHCR-a i turske vlade, prema kojima su muškarci u ožujku 2016. činili 49.3 posto ukupnog broja izbjeglica, uključujući i dječake, dok muškarci u skupini od 18 do 59 godina čine tek 21,5 posto registriranih izbjeglica. Što se tiče dolazaka u Europu, UNHCR je početkom te godine bilježio 55 posto žena i djece unutar tog vala.
Kada ovome dodamo i podatke UN-ovog odjela za ekonomske i socijalne poslove objavljene na Migration Data Portalu Međunarodne organizacije za migracije (IOM), jasno je koliko su napisi uspaničenih Europljana o nezadovoljavajućoj trijaži izbjeglica temeljem spola začuđujuće netočni. Europa ukupno ima najviše žena migrantkinja u odnosu na ostatak globusa – čak 52,3 posto, iako žene čine 48,4 posto migranata svijeta.
Ipak, statistika na grčkim otocima ne reflektira ovu statistiku, a i za to postoji krajnje logično objašnjenje. Stići čamcem na otok preko Mediterana iliti grobnice tisuća izbjeglica, trenutno je najopasniji način migracije na svijetu.
Da bi ilustrirao horor ovog putovanja – na koje bi svaki antiimigrantski nastrojeni političar “bez problema” poveo vlastito dijete i/ili ženu – Snopes je objavio sadržaj letka distribuiranog u Turskoj među potencijalnim putnicima preko Egejskog mora. S tog se linka, primjerice, može doznati da se nekim izbjeglicama savjetuje da neposredno pred dolazak na obalu – probuše gumenjak, iako postoji i struja mišljenja među spasiocima da upravo taj čin povećava smrtnost izbjeglica na moru. Ovaj detalj Snopes ne prenosi, ali prenosi druge, konzervativnije naputke.
“Ne ukrcavajte se na pretrpane ili oštećene čamce… Nikakve rupe, poderotine ili ispuhani dijelovi gumenjaka! Ako je čamac u lošem stanju, život vam je u neposrednoj opasnosti! Potpuno smo svjesni da odnosi s krijumčarima mogu učiniti ovakve mjere osiguranja nemogućim. Ali neki ljudi su se odbijali ukrcati na pretrpane i čamce u lošem stanju, zato što im je to izravno ugrožavalo život. Pobrinite se da ima dovoljno goriva… da postoje vesla u dobrom stanju… Vodite bilješke, fotografirajte, pazite na GPS koordinate. Gledajte oko sebe da ne biste udarili u stijenu ili u drugi čamac! Zaštitite se od hladnoće, nastojte sačuvati suhu odjeću. Nemojte se micati po brodu, održavajte ravnotežu čitavo vrijeme! Budite smireni i izbjegavajte konflikte po svaku cijenu!… Držite se čvrsto. Svaki nagli pokret i bilo koja panična reakcija mogu vas dovesti u opasnost, jer ljudi mogu lako pasti s broda, a sam brod se može prevrnuti! Bilo je više slučajeva kada su žene i djeca umrli zato što su bili zarobljeni u kabini. Istovremeno, ponekad, a pogotovo dok je vrijeme ružno, opasno je biti vani. Ako ste u kabini, budite na oprezu oko zbivanja vani i pobrinite se da možete lako izaći”, stoji u ovom vodiču za preživljavanje.
Radno i ratno sposobni
Snopes je, nadalje, objasnio i zašto se ti muškarci, koji u Europu stižu s juga i istoka, čine tako mladi i fit i zašto nas to nagoni da se pitamo gdje su im starci. Odgovor je jednostavan – zato što u odnosu na ostarjelu populaciju Europe, u čemu Hrvatska nimalo ne odskače, ti ljudi itekako jesu mladi. Naime, srednja dob Sirijaca 2015. godine bila je 23,8 godina, Iračana 19,7, a Afganistanaca samo 18,4. Nijemci su istovremeno bili stari prosječno 46,5 godina, Britanci više od 40, a Hrvati godinu kasnije – metuzalemskih 42,8 godina. I dok Sirijci imaju jedva 4 posto stanovnika starijih od 65, u nekim se hrvatskim županijama taj udio penje do četvrtine stanovništva!
Tu je, naravno, i faktor izvidnice – užasno je teško snaći se u zemlji na drugom kontinentu, čiji jezik i kulturu ne poznaješ, bez da te itko ondje čeka. No, zašto bi to zabrinjavalo naše domaće rasiste, kad su oni već shvatili čitavu situaciju: “I dok žene i djeca svakako trebaju dobiti prikladnu zaštitu, pitanje je što toliki radno i ratno sposobni muškarci rade u Europi pod statusom „izbjeglica“?”
Muškarci, dakle, iako su u manjini, ne zaslužuju zaklon od bijede i rata, iako će upravo oni biti regrutirani u ratu bez kraja i konca od jedne od brojnih vojski koje “šaraju” zemljama što generiraju najveći broj izbjeglica. Nije samo idiotski tvrditi to u zemlji iz koje su prije četvrt stoljeća pohrlile brojne izbjeglice; cinično je i nečovječno tvrditi to u zemlji koju danas mjesečno napuštaju tisuće “radno i ratno sposobnih” i to udobno zavaljene u avione ili autobuse, riješene tek da nađu povoljniju društvenu ili poduzetničku klimu.
