Petrokemija Kutina, najveća tvornica mineralnih gnojiva u Hrvatskoj, dobila je ovog tjedna nove vlasnike. U zamjenu za ulaganje od 300 milijuna kuna, većinski paket Petrokemijinih dionica preuzet će Prvo plinarsko društvo (PPD) i INA, kroz zajedničku tvrtku Terra mineralna gnojiva. Ukupni kapital Petrokemije nakon dokapitalizacije iznosi nešto više od 550 milijuna kuna, od čega INA i PPD zajednički drže oko 54 posto.
Donedavno državno poduzeće od strateškog značaja koje godišnje uprihoduje oko dvije milijarde kuna tako prelazi u privatne ruke, a Republika Hrvatska na tom poslu ništa nije zaradila. Štoviše, vlada Andreja Plenkovića novim je vlasnicima praktički platila da preuzmu Petrokemiju. Najprije je Vlada donijela odluku da na sebe preuzima 450 milijuna kuna Petrokemijinog duga prema Erste banci, HPB-u i HBOR-u, a zatim je država u dokapitalizaciji sudjelovala sa 150 milijuna kuna javnog novca.
U Petrokemijine dionice sredstva su uložila državna poduzeća Janaf (50 milijuna kuna) i Plinacro (30 milijuna kuna), a preostalih 70 milijuna kuna dodao je – također državni – Fond NEK, punim imenom Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško. Ispada da je u privatizaciju Petrokemije kroz zadnjih nekoliko mjeseci uloženo 600 milijuna kuna javnog novca, ali većinski dionički udio s dvostruko nižim ulaganjem preuzimaju dvije privatne firme.
Finalizirana su tako dugogodišnja nastojanja da se Petrokemiju izbaci iz državnog portfelja, započeta još u mandatu vlade SDP-ove Kukuriku koalicije. Tada je država u Petrokemiju uložila 250 milijuna kuna i krenula u proces restrukturiranja, koji je uključivao i smanjenje broja zaposlenih radnika, s ciljem prepuštanja kutinske kompanije u ruke privatnom vlasniku. Proces nisu priveli kraju pa ga je po dolasku na vlast nastavio HDZ. Vlada Tihomira Oreškovića u tehničkom dijelu svog mandata izdala je Petrokemiji jamstva za 200 milijuna kuna kredita kod HBOR-a, a tada je skicirana i tzv. porezna reforma Zdravka Marića kojom je PDV na mineralna gnojiva spušten s 25 na 13 posto, što bi trebalo pomoći Petrokemijinom budućem poslovanju.
Iako su u kutinsku tvornicu o kojoj uvelike ovisi hrvatska poljoprivreda ulupane stotine milijuna kuna javnog novca, privatizacija se u velikom dijelu javnosti i medija opisuje kao korak u pravom smjeru. Takve tvrdnje, usklađene s politikom SDP-ovih, HNS-ovih i HDZ-ovih vlada, opravdavaju se činjenicom da je Petrokemija veliki gubitaš. Pa je treba prepustiti privatniku koji će, za razliku od države, “znati njome upravljati”. Ali kako nijedna priča nije potpuna bez konteksta, tako se ni o nužnosti privatizacije kutinske Petrokemije ne može govoriti bez poznavanja okolnosti koje su je pretvorile u financijsku rupu bez dna.
PPD se obogatio na Petrokemiji
Petrokemijini problemi počeli su 2009. godine, kad je u Hrvatsku stigla globalna financijska kriza. Nakon dvije godine poslovanja s gubitkom, Petrokemija je 2011. ipak uspjela ostvariti dobit: imali su prihode od gotovo tri milijarde kuna i više od 100 milijuna kuna profita. A onda je na vlast došla Kukuriku koalicija, s HNS-ovim ministrima gospodarstva Radimirom Čačićem i Ivanom Vrdoljakom. Provodeći europske liberalizacijske mjere, Kukuriku vlada deregulirala je cijenu plina za industrijske kupce i cijena Petrokemijine primarne sirovine preko noći je drastično skočila. U istom razdoblju najveći dobavljač plina za Petrokemiju postao je PPD u vlasništvu Pavla Vujnovca, osječkog prijatelja bivšeg ministra Vrdoljaka.
Vujnovac je PPD kupio 2010. godine, u vrijeme kad se radilo o gubitaškoj firmi s godišnjim prometom od 50 milijuna kuna. Lani je PPD ukupno uprihodovao 7,5 milijardi kuna. Vujnovčev poslovni imperij u potpunosti je izgrađen na preprodaji ruskog, Gazpromovog prirodnog plina. Takav nagli poslovni uspon PPD-a bez Petrokemije ne bi bio moguć. Petrokemija je uvjerljivo najveći potrošač plina u Hrvatskoj; gotovo polovica svog plina koji se u Hrvatskoj troši odlazi u pogone kutinske tvornice. Jasno je stoga da je Gazpromovom hrvatskom partneru pozicija najvećeg dobavljača Petrokemije izuzetno profitabilna. Posebno kad se u obzir uzme činjenica, sadržana u nedavno objavljenoj analizi Europske agencije za suradnju energetskih regulatora, da Hrvatska plaća treći najskuplji plin u Europi.
Nezanemariv novac sve te godine iz Petrokemije je izvlačio i državni Plinacro, naplaćujući kutinskom poduzeću visoke transportne marže za protok plina kroz državne plinovode. PPD i Plinacro godinama su se bogatili na Petrokemijin račun, sve dok firma konačno nije pukla pod teretom previsokih cijena primarnog energenta. Drugačije se, međutim, nije ni moglo završiti. Eksploatacija domaćih rezervi prirodnog plina u stalnom je padu, kako zbog opadanja zaliha, tako i zbog mađarskog MOL-a i njegove devastacije INA-inih proizvodnih kapaciteta, te svođenja hrvatske naftne kompanije primarno na maloprodajnu distribucijsku mrežu. Na vanjskom tržištu je Hrvatska, zbog višegodišnjeg opstruiranja izgradnje LNG terminala na Krku, ovisna isključivo o jednom dobavljaču, ruskom državnom gigantu Gazpromu. Što Petrokemijinu pregovaračku poziciju čini praktički nepostojećom: ili će platiti plin po cijeni koju PPD traži, ili proizvodnje neće biti.
Razlika između gubitaša i profitabilne kompanije je cijena plina
Zbog visokih cijena plina Petrokemija i dalje niže gubitke. Na službenom webu kutinske kompanije u srijedu 31. listopada objavljeno je da je u prvih devet mjeseci 2018. godine ostvareno 1,26 milijardi kuna prihoda, uz čak 340,9 milijuna kuna gubitka. “U prvih devet mjeseci 2018. Petrokemija d.d. poslovala je u uvjetima kontinuiranog rasta ulaznih cijena glavnih sirovina, posebno prirodnog plina čija je ostvarena cijena bila viša za 19,3 posto od ostvarenog prosjeka u istom razdoblju 2017. godine. U isto vrijeme taj rast ulaznih troškova tvrtka nije mogla prenijeti na prodajne cijene mineralnih gnojiva zbog vrlo jake konkurencije”, priopćeno je iz Petrokemije.
Kutinska tvornica mineralnih gnojiva, drugim riječima, plaća puno skuplji plin nego konkurencija u okolnim državama, a već sada svoj proizvod prodaje po tržišnim cijenama. Poskupljenje gnojiva značio bi pad prodaje i još veće gubitke, jer bi kupce jeftinijim cijenama pokupile petrokemijske industrije u okolnim državama. Koje plin i transport plina plaćaju osjetno manje nego Petrokemija Kutina. Ili je tako barem bilo dok je Petrokemija bila u državnom vlasništvu. Pod novim, privatnim vlasnicima će cijene plina za Petrokemiju gotovo sigurno opasti pa bi INA i PPD od kutinske firme uskoro trebali početi ostvarivati dobit.
Istovremeno s najnovijim poslovnim rezultatima, na internetskoj stranici Petrokemije objavljena je i informacija da su po uspješno završenoj dokapitalizaciji imenovani nova uprava i nadzorni odbor. Čelna mjesta u NO-u pripala su kadrovima iz INA-e (tj. MOL-a) i PPD-a. Predsjednik NO-a postao je Mađar Sándor Fasimon koji je nedavno doveden za šefa INA-ine uprave, nakon što je godinama vodio MOL-ove poslove u Rusiji, gdje je završio i studij. Zamjenica predsjednika NO-a je Sabina Škrtić, direktorica u Vujnovčevom koncernu Energia Naturalis, pod čijim okriljem posluje i PPD. Prije nego se zaposlila na direktorskoj poziciji kod Vujnovca, Škrtić je u Kukuriku vladi bila pomoćnica ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka zadužena za sektor energetike.
