Švedska nije druga u svijetu po broju silovanja, niti su migranti tome doprinijeli

Ana Benačić

“MEDIJI ŠUTE! ŠIRITE DALJE! CIJELI SVIJET OVO SKRIVA: Švedska postala druga zemlja u svijetu po broju silovanja!? Zašto?”, navodi se u naslovu članka objavljenom na portalu Dnevno.hr još u listopadu 2015. godine, dakle, počecima velikog priljeva izbjeglica iz Sirije u Europu. Četiri godine stari tekst ponovno se dijeli na društvenim mrežama: samo u zadnja 24 sata podijelilo ga je gotovo dvije i pol tisuće ljudi. Usmjeren je, dakako, upravo protiv multikulturalizma i izbjeglica, koji u to vrijeme još nisu niti raspakirali torbe, a kamoli stigli dospjeti u policijske statistike.

Članak ne navodi konkretan izvor za svoje podatke, ali spominje da su”[i]nformacije koje prenosi Infowars naprosto šokantne”. I naslovna fotografija je preuzeta od InfoWarsa, o čijem je kredibilitetu Faktograf pisao u više navrata. Primjerice, kada su velike tehnološke kompanije zbog raspirivanja mržnje i širenja laži okrenule leđa tom kanalu, kada je zagrebački skupštinar iz Neovisnih za Hrvatsku Davorin Karačić širio istu lažnu vijest o migrantima kao i Paul Joseph Watson iz InfoWarsa, kao i o tretmanu koji taj “medij”, koji ozbiljno zarađuje od prodaje bizarnih pripravaka, ima na engleskoj Wikipediji.

Dnevno navodi: “Švedska se sada nalazi na drugom mjestu u svijetu po broju silovanja. Prema istraživanju iz 2010. godine Švedsku je s 53,2 slučaja silovanja na 100.000 stanovnika nadmašio jedino Lesoto u južnoj Africi s 91,6 slučaja silovanja na 100.000 stanovnika.”

Pretpostavka je da se ove brojke odnose na izvještaj Ureda Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal (UNODC), koji je uistinu 2010. godine svrstao Švedsku sa 63,5 slučajeva silovanja na drugo mjesto iza Bocvane (94,7). Te godine nije bilo podataka za Lesoto, koji inače visoko kotira u ovim statistikama. Naime, mnoge članice UN-a ne odgovaraju na upit UNODC-a, a pitanje je i kakve odgovore daju. Egipat i Saudijska Arabija, recimo, odlično stoje prema ovom izvještaju. U ovoj konkretnoj tabeli, s puno sivih kućica bez podataka, uključujući i onu enklave Lesoto, uvršteno je tek 128 država od 192 u tom trenutku. Ako se, dakle, radilo o podacima ovoga izvještaja, tada osobe koje su ga odlučile koristiti nisu pročitale upozorenje na dnu tabele:

“Molimo vas da prilikom korištenja ovih brojki za međunarodne usporedbe to činite s oprezom zbog razlika koje postoje među zakonskim definicijama prekršaja u državama ili drugačijim metodama brojenja i bilježenja istih.”

Naime, logika koja Švedsku svrstava na drugo mjesto u svijetu po broju silovanja ista je ona koja na svjetski vrh po broju otmica gura Australiju (17) i Kanadu (12,7), dok su Kolumbija (0.6) i Meksiko (1,1) prilično nisko.

Nordijski paradoks

Točno je da Švedska ima natprosječan broj prijavljenih silovanja u odnosu na druge zapadne zemlje, no konkretne 2015. godine, kada je članak izašao, nije bila ni na prvom mjestu u Europi po broju silovanja prijavljenih policiji, i to prema podacima Eurostata. Te godine, kada je u Švedsku stiglo više od 160 tisuća izbjeglica, broj silovanja je bio u padu za 12 posto.

Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), primjerice, svrstava Švedsku 2014. godine na treće mjesto u EU, nakon Danske i Finske; što se u kriminalistici naziva i “nordijskim paradoksom” – fenomenom vezanim uz zemlje s visokom ravnopravnošću žena u ekonomiji, koje ujedno bilježe i porast partnerskog nasilja. Objašnjava se dijelom kaskanjem kulturološkog razvoja za zakonodavstvom, koje nastoji uspostaviti rodnu ravnopravnost, ali i ohrabrivanjem žena da prijavljuju nasilje.

Švedska ne poznaje “seksualni odnos bez pristanka” kao Hrvatska

O razlozima visokog kotiranja Švedske u ovom smislu smo također već pisali. Jedan od ključnih razloga je i način na koji se silovanja statistički vode. Švedsko pravosuđe, primjerice, za razliku od hrvatskog, ne poznaje pojam “seksualni odnos bez pristanka“, a koji razlikuje od silovanja. Naprotiv, nakon postroženja zakona 2005. godine kojim je proširena definicija silovanja, Švedska je zabilježila ogroman skok u prijavama tog zločina i privukla pozornost europske javnosti. Dok se u nekim državama i dan danas silovanjem smatra penetracija, Švedska procesuira i ono što bi se ondje tretiralo kao nanošenje tjelesnih ozljeda ili fizički napad.

“Imali smo slučajeve kada bi žena zapisala u svoj dnevnik da je silovana 400 puta u svom braku i to bi rezultiralo s 400 prijavljenih zločina”, navela je. Nadalje, Švedska, za razliku od nekih zemalja, broji ova kaznena djela ovisno o izrečenom prilikom kontakta s policijom, a ne kada se donose (osuđujuće) presude, ali i da je broj silovanja u trenutku najvećeg priljeva izbjeglica 2015. godine bio u padu. Sa 6,697 u 2014. pao je na 5,918 u 2015. godini, sličnoj 2009.; s tim da tu 2014. nije nadmašila ni 2016. godina.

Upitan o Švedskoj, Enrico Bisogno, šef analitike gore spomenutog UNODC-a naglašava ono što piše na dnu ljestvice zemalja: razlike u zakonodavnim okvirima i načinu brojanja delikata igraju “ogromnu ulogu” u međunarodnoj usporedbi zemalja.

“Primjerice, zemlje mogu brojati jedan ‘slučaj’ ili svaku epizodu. Ovo može napraviti veliku razliku, pogotovo u slučajevima obiteljskog nasilja: je li svaka epizoda nasilja između partnera ubrojana ili samo prijava žene/supruge?”, objašnjava Bisogno. A u ovoj skandinavskoj zemlji broje se – epizode.

Osim što je Švedska među prvim zemljama svijeta počela progoniti silovanje u braku, spomenimo i da je lani otišla i korak dalje u postroženju kažnjavanja silovanja u odnosu na pomake koji su doveli do eksplozije u statistikama. Od 2018. godine je za seksualni odnos potreban eksplicitan pristanak, a žrtva ne mora pretrpjeti fizičko nasilje ili neku drugu vrstu prisile. Konkretnije, “spavanje u istom krevetu samo u donjem rublju ne znači pristanak“.

Visoka zastupljenost migranata u pravomoćnim presudama i što one znače u ukupnoj masi prijavljenih zločina

No, broj silovanja zadnjih godina jest bio u porastu, a zbog neprestanog propitivanja uloge migranata u tom problemu Švedska televizija je prije godinu dana napravila uvid u 843 presude protiv počinitelja silovanja ili pokušaja silovanja u posljednjih pet godina. Utvrdili su kako je 58 % osuđenika za silovanje u Švedskoj rođeno izvan Europske unije. Odlučujući faktori su bili konzumacija alkohola i droga te niska razina obrazovanja, a trećina ih je ranije osuđivana zbog drugih zločina. Brojka je i viša kada se radi o (pokušajima) silovanj(im)a od strane neznanaca. Četrdeset posto počinitelja u Švedskoj borave manje od godine dana, a 40 posto ih je s Bliskog Istoka ili Afrike.

Pritom su jasno naveli i da nije moguće izvlačiti zaključke o svim silovateljima temeljem ovih podataka: ovo istraživanje odnosi se samo na osuđene počinitelje, koji čine maleni udio u prijavljenim silovanjima te još manji u svim seksualnim prijestupima. Vijeće za prevenciju kriminala (Brå) je, primjerice, u 2016. godini zabilježilo 142 osude, ali i 6715 prijava silovanja te podatke o čak 190.000 ozbiljnih seksualnih napada.


SVT je zatražio komentar Jerzyja Sarneckog iz Brå. Točno je da počinitelji silovanja često dolaze iz država s različitim odnosom prema ženama od švedskog te da su živjeli u ekstremno maskuliniziranim sredinama, nerijetko na ulici, družeći se samo s muškarcima, navodi.

“Živjeli su u teškim okolnostima i često su pribjegavali kriminalu… Koliko u tome ima etničke pripadnosti, a koliko siromaštva?”, pita on. Nalaze je komentirao i novinar Joakim Lamotte.

“Problem je što ljudi ne mogu istovremeno u glavi držati dvije misli. Samo zato što su useljenici nadzastupljeni u seksualnim zločinima, to ne znači da svi imigranti čine te zločine, većina to ne radi. Većina imigranata su dobri ljudi, kao bilo tko drugi.”

Nacionalna istraga o (ulozi migranata u) porastu broja anketiranih žrtava silovanja

Te 2018. godine švedska je vlada također naložila istragu o razlozima zašto se sve više osoba, pogotovo žena, izjašnjava žrtvama seksualnog nasilja, odnosno silovanja, u nacionalnoj anketi koju provodi Brå. Konkretnije, trebali su saznati je li povećanje zabilježeno između 2005. i 2017. povezano s određenim tipom seksualnih prijestupa, određenim situacijama ili određenim grupama počinitelja.

Kako je izvijestio Local, Brå je analizirao statistike kako policijskih izvješća, tako i vlastite ankete između 2005. i 2017. godine, fokusirajući se i na silovanja i na seksualno zlostavljanje, kategoriju koja obuhvaća i neprilično dodirivanje i slanje seksualno eksplicitnih poruka. Oba su zločina dramatično porasla. Seksualno zlostavljanje sa žrtvama od 15 na više godina se poduplalo sa 3.400 na 7.400, a silovanja su se također gotovo poduplala – s 3.000 na 5.300; Brå je ranije izvijestio da je broj slučajeva silovanja samo u 2017. godini zabilježilo skok od 10 posto.

Zaključili su da je inicijalni rast nakon 2005. godine “velikim dijelom objašnjen proširenjem definicije silovanja”. Drugi veliki rast u broju silovanja i drugih seksualnih delikata bilježi se nakon 2015. godine, što je potaklo na zaključak da je to povezano s porastom tražitelja azila u Švedskoj.

Ali Brå tvrdi da to nije tako.

Priznaju da njihova anketa ne uključuje informacije o etnicitetu i da je teško izvlačiti definitivne odgovore iz ova dva izvora, ali po njihovim nalazima brojke se naprosto ne uklapaju.

Naime, 2015. godine u Švedsku je ušlo 163 tisuće tražitelja azila, što je porast populacije od 1,6 posto, među kojima je bilo dosta muškaraca i dječaka bez pratnje. Ako bi se pretpostavilo da je za sve te muške tražitelje azila pet puta vjerojatnije da počine zločine od ljudi koji već žive u Švedskoj, njihov bi dolazak mogao objasniti samo porast od 8 posto u broju seksualnih delikata.

Kako bi se porast broja silovanja u statistikama između 2015. i 2016. u potpunosti pripisao tražiteljima azila, moralo bi se pretpostaviti da je za njih čak 83 puta vjerojatnije da počine zločin od drugih.

“Takav visok rizik ne čini se vjerojatnim”, zaključuje se u izvješću.

“Imigracijski val nije utjecao na broj seksualnih prijestupa”

Ondje se također navodi da je porast u prijavljenim silovanjima između 2011. i 2017. godine povezan s incidentima koji nisu uključivali nasilje te da su ih počinile osobe poznate žrtvi, kao i da ta vrsta nasilja čini većinu seksualnih zločina. Nije zabilježen rast u napadima stranaca na otvorenom u istom periodu.

Usprkos tome što ovi nalazi ne govore o etnicitetu počinitelja, oni idu direktno protiv glavne teze koja Švedsku prikazuje kao domovinu silovanja – ulicama naprosto ne hodaju imigranti koji progone švedske žene. Izvještaj također nije pronašao poveznicu između lokalnih samouprava u Švedskoj koje su preuzele najveći broj tražitelja azila i onih koje bilježe najvećih broj prijava seksualnih prijestupa.

Profesor kriminologije Jerzy Sarnecki, koji je revidirao izvještaj, smatra da je on dovoljan da se po strani ostavi ideja da se porast u broju slučajeva silovanja direktno veže uz priljev izbjeglica.

“Ne suočavamo se s okupacijom muslimanskih muškaraca koji siluju naše žene… Izvještaj pokazuje kako imigracijski val nije utjecao na broj seksualnih prijestupa”, naveo je. Porast tumači promjenom stava prema onome što se smatra seksualnim napadom: “Jasno je da postoji manje tolerancije za određene vrste seksualnih prijestupa, koji možda ranije nisu prijavljivani.”

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Provjera točnosti"