Dekan Medicinskog fakulteta u Puli pobornik je neutemeljenih teorija zavjere o koronavirusu

Ana Benačić

Znanstvenik impresivne biografije, dekan Medicinskog fakulteta u Puli Krešimir Pavelić, zadnjih tjedana plijeni značajnu medijsku pažnju svojim uvidom u bolest Covid-19 [1, 2, 3, 4]. U svojim medijskim nastupima Pavelić je u javnost iznio veći broj dezinformacija, među kojima su mnoge već raskrinkane kao činjenično netočne.

Krenuvši od intervjua koji je dao Al Jazeeri, zamolili smo Pavelića da nas uputi u svoje izvore. Odgovorio nam je brojna pitanja, a čitav Faktografov autorizirani intervju s Pavelićem možete pročitati OVDJE.

Ipak, ne se može reći da je dekan Medicinskog fakulteta u Puli ponudio javnosti dokaze za promovirane teorije:

  • da je cjepivo patentirano prije pojave bolesti i da iza toga stoji Bill Gates;
  • da se s vakcinama odmaklo neprimjereno daleko;
  • da se radi o laboratorijskom virusu;
  • da SARS-CoV-2 nije opasniji od uzročnika prehlade iz obitelji koronavirusa;
  • da PCR testovi daju pola lažno pozitivnih rezultata.

Naprotiv, u razgovoru za Faktograf, Pavelić je upit o cjepivima koja se razvijaju na Pirbright institutu iskoristio za perpetuiranje još jedne tvrdnje koja se proširila na krilima medija poput InfoWarsa i stranice Davida Ickea, o čemu je Faktograf već pisao. Dekan Medicinskog fakulteta u Puli, name, vjeruje da je ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine najavila pandemiju novog koronavirusa.

“Osobno me je također neugodno iznenadio isječak otvorenja Olimpijskih igara 2012. u Londonu gdje je mnogo neobičnih indicija povezanosti te ceremonije i današnje situacije s Covidom-19!”, rekao nam je u intervjuu, a kasnije nam nije odgovorio na opetovane zahtjeve za pojašnjenjem.

Ceremonija otvaranja OI u Londonu, podsjetimo, zamišljena je kao oda britanskoj kulturi i povijesti. Dio programa posvećen je Nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS) i dječjoj literaturi (44. minuti službene snimke). Autorica dječjeg serijala “Harry Potter” JK Rowling pročitala je uvod “Petra Pana”, a zatim su se pojavili i slavni likovi iz dječjih bajki od Cruelle DeVille do Mary Poppins. Međutim, osam godina staro objašnjenje režije nije stalo na put ovakvim tumačenjima:

“Prazni kreveti u bolnici, rasplesane sestre, liječnici i kirurzi, smrt. ^^^^ Sve ovo zvuči užasno poznato, zar ne?????”, citirao je Reuters u svom fact-checku teoretičare zavjere koji su društvenim mrežama širili tezu da su globalne elite 2012. u Londonu zapravo cijelom svijetu najavile svoje planove za fabriciranje pandemije.

Inače, smrt nije “Kosac” iliti Grim Reaper, nego Lord Valdemort iz Harryja Pottera, sa svojim specifičnim nosom.

Patent, Pirbright i Gates

Dekan Pavelić spomenuo je Olimpijske igre raspravljajući o patentu za cjepivo protiv IBV-a Pirbrightovog instituta.

“Ako pogledate detalje oko istraživačke grupe na čelu sa znanstvenicom Ericom Bickerton, te njihovu svrhu istraživanja, rezultate i impact lako ćete povezati konce. Ne tvrdim da je ovaj inače zanimljiv rad bio okidač, no uz financiranje tih istraživanja vežu se imena koja sada upravo zagovaraju danas razvoj cjepiva za globalno stanovništvo”, smatra on.

Kada smo dekana upitali za koje se konkretno istraživanje veže ime Billa Gatesa nije nam direktno odgovorio, istakavši tek da je Zaklada jedan od glavnih financijera Instituta i da “utječe direktno na svjetsku zdravstvenu politiku”. No iako je Zaklada Billa i Melinde Gates javno deklarirana kao dionik na stranicama instituta, oni nisu financirali njihova istraživanja o koronavirusima.

Financirali su projekt namijenjen za istraživanje antitijela kod domaćih životinja, koja bi po njihovom mišljenju trebala posredno štititi i ljude. U projekt je uključena i doktorica Erica Bickerton, specijalizirana za koronaviruse kod peradi. No to se događa tek godinu dana nakon patenta koji se neprestano ističe kao problematičan.

Godine 2019. Zaklada Gates financirala je i istraživanje cjepiva protiv bolesti slinavke i šapa, koja pogađa goveda, pa čak i jedno istraživanje vezano za influenzu, ali cjepiva protiv koronavirusa nisu bila predmetom istraživanja financiranih od strane ove zaklade.

Osim toga, ni Pirbright niti Gatesova zaklada nemaju patent koji bi se odnosio na novi koronavirus, uzročnik Covida-19. Zaključak je to pretresanja javne baze patenata, koju je povodom napisa o “sumnjivom” patentu Gatesove zaklade i Pirbrighta izvršila USA Today. Pojasnili su da je Institut partner u kliničkim ispitivanjima potencijalnih cjepiva, ali svaki patent bi u tom trenutku bio udaljen mjesecima. Ni Bill Gates, niti Fondacija Gates nisu uključeni u patentiranje bilo kojeg potencijalnog cjepiva i na taj način ne mogu profitirati.

Pirbrightovo uključivanje u borbu protiv Covida-19 nema veze s IBV-om

Napomenimo i da je Pirbright u siječnju poručio da ne rade s ljudskim koronavirusima, već surađuju s nizom institucija vezano za sprječavanje i kontrolu stočnih bolesti s potencijalom da se prenesu na ljude, poznate kao zoonoze. To se naknadno promijenilo. Osim što se institut naknadno svojim resursima uključio u pronalaženje cjepiva, pomaže i u dijagnostici.

 

Pirbright ovo može u prvom redu zahvaliti britanskim poreznim obveznicima, a ne Zakladi Gates. Svoje laboratorije i znanstvenike stavili su na raspolaganje javnim zdravstvenim institucijama i Sveučilištu Oxford kako bi pomogli u pronalasku cjepiva protiv SARS-CoV-2, što je financiralo britansko ministarstvo zdravstva.

Zanimljivo je da Krešimir Pavelić, odgovarajući na naše pitanje o fazi u kojoj je trenutno cjepivo, istakao upravo Oxfordovu varijantu kao cjepivo koje “nije štetno”. Takav virus se ne replicira, a nosi SARS-Cov-2 genetske elemente, pojasnio je. No ono nije bazirano na IBV-u, nego na adenovirusu i s Pirbrighta poručuju da je pronalazak cjepiva još uvijek “mnogo mjeseci ispred nas”.

Koronavirusi – uzročnici bolesti na kojima se nije smjelo raditi ranije?

“Prema nekim podacima iz literature na vakcinama za koronaviruse počelo se raditi već 2012.”, kazao je Pavelić također Al Jazeeri.

Zanimalo nas je na koju literaturu misli te na koje koronaviruse se referira, s obzirom na ovu njegovu izjavu: “Postavlja se pitanje ako se za ovaj ‘novi virus’ nije ništa do sada znalo, otkud onda sve ove vakcine koje se počinju testirati na ljudima”.

Naime, IBV nije jedini životinjski koronavirus protiv kojega se znanost bori cjepivom. Pa tako i cjepivo protiv IBV-a nije jedino oko kojega su se zadnjih mjeseci pokretala činjenično neutemeljena nagađanja o pronalasku lijeka za Covid-19 prije pojave bolesti.

Osim toga, poznato je da humani koronavirusi do pojave SARS-a i MERS-a nisu bili dovoljno ubojiti da bi se išlo u dizajn vakcine. No kada su se pojavili za ljude ubojiti SARS i MERS, priča se promijenila. Svjetski mediji su pratili potragu za tim cjepivima pa nije jasno što bi u tome bilo sporno.

Pavelić nam odgovara da je mislio na istraživanje koje je vodio direktor Teksaškog dječjeg bolničkog centra u Houstonu Peter Hotez. Dakle, radi se o cjepivu protiv SARS-a. Dekan je ustvrdio i da ne misli “isključivo na znanstvenu literaturu, jer ne znam da li je objavljen rad”.

“Problem je u vezi s tom vakcinom Dr. Hotez nedavno iznio pred američkim kongresom, a o tome izvještava NBC News”, odgovara Krešimir Pavelić.

Provjerili smo koji je to problem Hotez spomenuo. NBC citira njegov protest što se interes za financiranje cjepiva smanjuje kada se zaraza stiša, iako su ekonomske posljedice moguće epidemije neusporedivo veće od troška ulaganja u prevenciju. Smatra da se (i njegovo) istraživanje cjepiva protiv SARS-a moglo iskoristiti za pronalazak vakcine protiv SARS-CoV-2.

“Gdje ima volje ima i načina”

Dekana Pavelića, nadalje, “jako čudi” što su “neke vakcine navodno ušle u kliničku fazu (testiranja)”, jer su “prva testiranja navodno počela 16. ožujka na ljudima”. U vrijeme davanja dekanova intervjua Al Jazeeri, krajem travnja, nekoliko je cjepiva ušlo u fazu testiranja na ljudima.

Evo kako je brzinu razvoja cjepiva na Oxfordu objasnila doktorica Dragomira Majhen s Instituta Ruđer Bošković.

“Imali su spremnu vektorsku platformu na bazi adenovirusa čimpanze u koju su samo ugradili antigene novog koronavirusa. Možete zamisliti kao da imate Lego kockice i sada ih trebate spojiti. Tako da su oni prije pojave pandemije već obavili istraživačku i pretkliničku fazu. Imali su spreman vektor da unese antigene koronavirusa u osobu. To istraživanje je trajalo sigurno nekoliko godina pa su bili u niskom startu. Dodatno, na Oxfordu su još prošle godine radili na cjepivu za MERS pa su imali iskustva iz istraživanja virusa koji pripada istoj obitelji koronavirusa kao i SARS-CoV-2. Da nije bilo tako, onda bismo svi morali čekati ipak malo duže na pojavu cjepiva za novi koronavirus.”

Isto tako, cjepivo koje će biti sigurno za ljude ne očekuje se osobito brzo. Najoptimističnije prognoze govore o periodu od 18 mjeseci do razdoblja cjepiva, a pesimističniji znanstvenici tvrde da bi potraga za cjepivom mogla trajati i godinama, ako ikad uopće bude razvijeno.

I to usprkos desecima tvrtki u utrci za njegovim pronalaskom pa i činjenici da je Svjetska zdravstvena organizacija aktivirala nekoliko protokola za ubrzavanje pronalaska tretmana i cjepiva protiv Covida-19. Kad bi cjepivo doista postalo dostupno kroz 18 mjeseci, bilo bi to izvanredno postignuće. Nikad dosad cjepivo protiv nove bolesti nije razvijeno u tako kratkom roku.

Brzina ulaska vakcina u kliničku fazu tumači se, među ostalim, i ubrzanjem iščitavanja genoma virusa. Nakon izbijanja SARS-a 2003., istraživačima je trebalo 20 mjeseci da od puštanja virusnog genoma dobiju cjepivo spremno za ispitivanja na ljudima. Kada se 2015. godine pojavila Zika, trebalo im je šest mjeseci. Upitali smo Pavelića misli li da takvo objašnjenje nije plauzibilno i zašto.

Nakon što je nabrojao faze testiranja cjepiva i njihovo prosječno trajanje, izjavio nam je i da “u utrci za vakcinom taj se period može i skratiti ali to bi onda bilo u suprotnosti s praksom”. Istakao je i brojne probleme sa sigurnošću cjepiva, što su stvari o kojima se ekstenzivno i transparentno raspravlja u znanstvenim publikacijama.

Krajem travnja tim s Oxforda na čelu s Young Chan Kimom u časopisu Nature tumači zašto razvoj cjepiva protiv SARS-CoV-2 doista dolazi velikom brzinom.

“Dvadeset i prvo stoljeće došlo je s novom erom u vakcinologiji u kojoj je rekombinantna genetska tehnologija pridonijela uspostavljanju neviđeno brzog tempa u razvoju cjepiva, što se jasno pokazalo tijekom pandemije Covida-19”, napisali su. Ističu i da je samo mali dio cjepiva dobivenih ovom tehnologijom do sada licencirano i to samo u veterini, jer za ljude još uvijek nisu dostigla regulatorne standarde.

“[A]li međunarodna nužda u kakvoj smo sada s Covidom-19 [takvim bi cjepivima] mogla omogućiti završni poticaj prema dobivanju licence. Ovim se naglašava potencijal vakcinologije u postizanju brzog napretka kada postoji odgovarajuća međunarodna podrška, dokazujući nam da gdje ima volje, ima i načina”, zaključuju.

Socijalna distanca ne dovodi do pada imuniteta

U intervjuu za Faktograf Krešimir Pavelić je netočno istaknuo i još jedan navodni problem karantenskih mjera uvedenih kako bi se suzbilo širenje virusa:

“Pad imuniteta zbog socijalnog distanciranja, što nije nikako u skladu s biologijom čovjeka i socijalnim aspektom ljudskog bića, je također važan medicinski (negativan, op.a.) aspekt”.

Ne može se, naime, za par mjeseci ostati bez imuniteta, pogotovo zato što ostanak kod kuće i održavanje socijalne distance ne znači da živimo u sterilnom okruženju. Mikroorganizmi s kojima se susrećemo svaki dan i koji pomažu imunitetu su još uvijek tu. Na ovaj način izbjegavamo samo jedan konkretan virus – SARS-CoV-2, protiv kojeg nemamo imunitet, niti učinkovit lijek.

Zabluda da tzv. socijalno distanciranje rezultira slabljenjem imuniteta potječe od pogrešnog shvaćanja higijenske teorije, koja govori upravo suprotno. Kriva interpretacija je postala popularna zahvaljujući “Plandemiji”, filmu čije su dezinformacije “debelo” nadmašile doseg izvještaja o stvarnim događajima.

U Plandemiji je tu tezu izrekao liječnik Dan Erickson, a njegov kolega, Mikhail Varshavski na ovaj je način objasnio zašto nije točna:

“Kad se pretjerano štitite – djeci prokuhavate vodu, ne dopuštate im da se igraju u prljavštini, stalno dezinficirate sve što dodirujete – niste dovoljno izloženi virusima i bakterijama, tako da se vaš imunološki sustav zapravo pojačava, a ne pada. Dolazi do točke kada počinje reagirati na stvari koje ne prijete. Kao rezultat toga, vidjeli smo porast autoimunih bolesti i alergija, jer nemamo one bakterije i viruse kojima bismo trebali biti izloženi. U pravu je (Erickson), ali radi se o nesporazumu. Zapravo se na ovaj način pojačava imunološki sustav”.

Više o dezinformacijama koje se pojavljuju u tom filmu pročitajte u zajedničkom izvještaju Faktografa i Raskrinkavanja.

Laboratorijski virus

Dekan Pavelić nadalje ističe nespornu tezu da je virus SHC014 proizveden u američkom laboratoriju i da je o tome izvijestio Nature. Time argumentira svoju tezu da za obje teorije – i da je SARS-CoV-2 došao iz prirode i da je konstruiran – dokazi postoje. Upitali smo ga kako komentira ogradu uredništva časopisa Nature od činjenice da članak služi kao “osnova za neprovjerene teorije da je novi koronavirus rezultat inženjeringa” te da “ne postoje dokazi da je to točno”.

“Provjerene ili neprovjerene teze o konstruiranom virusu sasvim legitimno zastupaju i neki poznati znanstvenici. Jedan od njih Francis Boyle, autor je američkog zakona o biološkom oruđu”, odgovara nam Pavelić.

Francis Boyle je pravnik i politolog; nema nikakvo obrazovanje u virologiji i medicini uopće. U intervjuu koji je ponovo rasplamsao teoriju da je SARS-CoV-2 biološko oružje Boyle eksplicitno navodi: “Nikad nisam radio za vladu Sjedinjenih Država. Nikad nisam prošao sigurnosnu provjeru. Nikada nisam imao pristup bilo kojoj vrsti tajnih podataka.”

Snopes stoga pita na kakvom onda iskustvu Boyle temelji sljedeću netočnu tvrdnju:

“I prije je SARS procurio iz ovog postrojenja, a jedini razlog za ove objekte BSL-4 (Biosafety level, razina biološke sigurnosti, op.a.), na osnovu mog iskustva, je istraživanje, razvoj, testiranje i skladištenje ofenzivnog biološkog oružja.”

Nikada nije zabilježeno da je SARS procurio iz ovog postrojenja. Dokumentirana su četiri “bijega” virusa iz laboratorija u Pekingu, ali ne i u Wuhanu.

Stručnjaci za zarazne bolesti u razgovoru sa Snopesom, među kojima i Robert Garry, član tima Kristiana G. Andersona koji je istraživao svojstva i porijeklo novog koronavirusa, na Boyleove riječi poručili su da je vrlo malo vjerojatno kako se radi o uzgojenom virusu.

Kompjuterski modeli nastali iz analize SARS-a i srodnih mu koronavirusa, naprosto nisu predviđali adaptaciju proteina šiljaka novog koronavirusa koja ga je u konačnici učinila sposobnim da zarazi ljude i da se lako prenosi s čovjeka na čovjeka. Skladištenje biološkog oružja u vuhanskom laboratoriju epidemiolog Matt Koci nazvao je besmislicom.

Osim toga, u pismu podrške kineskim znanstvenicima objavljenom u veljači u Lancetu, znanstvenici iz niza zemalja pišu:

“Zajednički snažno osuđujemo teorije zavjere koje sugeriraju da COVID-19 nema prirodno porijeklo. Znanstvenici brojnih zemalja su objavili i analizirali genome uzročnika bolesti, SARS-CoV-2,i mahom zaključili da je ovaj koronavirus potekao od divljih životinja ,, kao i brojni drugi patogeni .”

Nedavno su se oglasile i američke obavještajne službe. Naglašavajući da će rigorozno pretresati sve informacije vezane za porijeklo virusa, istakli su i da se “slažu sa širokim znanstvenim konsenzusom da virus koji izaziva Covid-19 nije napravio čovjek, niti je genetski modificiran”.

“Virus SARS-Cov-2 nije ništa opasniji od svojih srodnika”

Dekan Pavelić također zagovara tezu da virus SARS-CoV-2 nije ništa opasniji od svojih srodnika. Za Al Jazeeru navodi i da će “o tome uskoro izaći i znanstveni članak u časopisu Journal of Antimicrobial Agents”, iako je u tom trenutku već prošlo više od mjesec dana od objave članka “SARS-CoV-2: Strah nasuprot podacima”. Nakon što je objavljen, podsjetimo, situacija se naglo pogoršala i izmijenila. Mala smrtnost na koju su se pozivali istraživači značajno je porasla, primjerice, s 1,6 % na skoro 15 % u Francuskoj.

No profesor Pavelić nije reterirao nakon što smo ga uputili na ovu bitnu promjenu. Kazao je da je prerano za elaboraciju poredbe s drugim koronavirusima, iako ga prije tri tjedna ništa nije priječilo da bez ograda kaže kako “SARS-CoV-2 nije ništa opasniji od svojih srodnika” te da mu ovo istraživanje bude osnovni argument. Uz, naravno, činjenicu da na to “upozorava i švicarski profesor S. Bhakdi”. A Sucharit Bhakdi je krajem ožujka ustvrdio istu stvar pozivajući se na isto istraživanje.

Upitali smo ga kako gleda na činjenicu da se Bhakdiju zamjeraju brojne omaške i pogreške u procjenama. Kazao je da je on “jedan od najcitiranijih znanstvenika u Njemačkoj” i da bi se manje-više složio sa svime što je rekao, pogotovo vezano za smrtnost osoba s komorbiditetima.

“Diskvalifikacija znanstvenika koji imaju drugačija mišljenja nisu rijetka pojava. Podsjetit ću na primjere iz povijesti poput G. Bruna, N. Tesle. I. Newtona itd, a u posljednje vrijeme L. Montagniera itd.”, poručio je Pavelić vezano za Bhakdija. Napomenimo ovdje da Nobelovca Luca Montagniera ne diskvalificiranju zbog izrečenog mišljenja, već ga demantira genom novog koronavirusa.

Višak smrtnosti

Dekana Pavelića zatim smo upitali kako objašnjava višak smrtnosti u brojnim žarištima koronavirusa. Za to nam je poslužila mapa Europe koju je izradio EuroMOMO u najgorem tjednu gripe 2017. te najgorem tjednu epidemije koronavirusa 2020., ali i podaci o smrtnosti u New Yorku.

U odgovoru se Pavelić nije osvrnuo na New York, a podatke EuroMOMO-a je nazvao šarolikim.

“Zemlje koje su prikazane kao one sa značajnim viškom smrtnosti su Belgija, Španjolska, Nizozemska, Italija, Francuska. Nema podataka da li je taj višak smrtnosti vezan uz neki grad ili područje, primjerice”, naveo je.

Podsjetimo, o podacima na lokalnoj razini pisali smo u okviru teksta o smrtnosti u Italiji. Višak mortaliteta je u prvom redu zabilježen u najteže pogođenom Bergamu, koji je lani imao 125 smrti u ožujku, ove godine 605. EuroMOMO je u 12. tjednu ove godine naveo da višak smrtnosti na lokalnoj razini ne mora biti vidljiv na nacionalnoj, no očigledno je postao dovoljno velik da se primijeti u okviru njihova praćenja.

Krešimir Pavelić je također upitao postoji li komorbiditet između gripe i SARS-Cov-2. “Monitoriramo samo SARS-Cov-2, a što je s gripom? Da li je nestala?”, navodi.

Gripa nije nestala. Sezona gripe je jenjavala u trenutku povišene smrtnosti na američkom i europskom kontinentu, no nije je se prestalo  monitorirati. Ove godine je Hrvatski zavod za javno zdravstvo bilježi da je stigla nešto kasnije te da je već tjednima u završnoj fazi. Ukupno je zaraženo blizu 60 tisuća ljudi, a sredinom travnja HZJZ zabilježio je 16 smrtnih slučajeva. S druge strane, do 13. svibnja potvrđena su 2.213 slučaja Covida-19, a preminule su 94 osobe.

Viškom smrtnosti u Italiji nije se bavio samo EuroMOMO, već i brojni mediji (EconomistFinancial Times), analizirajući i smrtnost zbog lockdowna. Istom temom bavili su se i drugi istraživači. London Business School naveo je da je Italija do zadnje trećine ožujka imala gotovo dva puta više smrti od onih pripisanih bolesti izazvanom novim koronavirusom. Analizirali su to na sljedeći način:

“…[N]a svaki službeno zabilježeni smrtni slučaj povezan s Covidom-19 možda [je] postojala još jedna smrt koja je ostala neprimijećena. Ovim se ne implicira samo da bi broj smrti povezanih s Covidom-19 mogao biti dvostruki u odnosu na službene brojke, nego i da bi broj zaraženih, koji se obično procjenjuje obrnutim stopama smrtnosti, također mogao biti znatno veći nego što se prethodno mislilo.”

Pavelić za Faktograf kaže kako ne želi na temelju danas još uvijek insuficijentnih podataka išta tvrditi vezano uz SARS-CoV-2 ishode, pogotovo vezano za komorbiditete, o kojima je Faktograf također pisao.

Efekti lockdowna

On navodi i da Bloomberg piše kako zdravstveni djelatnici ukazuju na negativne posljedice lockdowna tj. na povećanu smrtnost u populaciji od indirektnih posljedica mjera ograničenja kretanja i suženog pristupa zdravstvenoj skrbi, što uključuje primjerice suicide, smrti zbog kućnog zlostavljanja, smrtnost od malignih oboljenja i tumora itd.

“Svjetski lockdown u svakom slučaju ne opravdavam kao niti frenetične izjave koje veličaju rješenja u globalnoj vakcinaciji”, ustvrdio je također Krešimir Pavelić. Što se “frenetičnih izjava” tiče, ovdje moramo napomenuti da se dobar dio rasprave vodi oko prisilne vakcinacije, iako ona nije najavljena.

No točno je da broj žrtava obiteljskog nasilja raste, na što je Faktograf upozoravao još početkom travnja. Točno je i da bi se teža dostupnost zdravstvene skrbi mogla odraziti na oboljele od raka. Prema nekim procjenama, bar 20 posto više oboljelih će umrijeti zbog odlaganja pretraga.

Malarija bi mogla uzeti barem dva puta više života, budući da je Covid-19, zahvaljujući uglavnom neutemeljenoj propagandnoj kampanji koju je lansirao američki predsjednik Donald Trump, “uzurpirao” jedan od najefikasnijih lijekova protiv te bolesti. To se, međutim, ne može smatrati posljedicom lockdowna.

Dovodi li to u pitanje efikasnost lockdowna u smanjenju smrtnosti, kako od Covida-19, bolesti za koju još uvijek ne postoji pouzdana terapija ni prevencija, tako i drugih uzroka – ipak će trebati utvrditi naknadno.

Istraživanje objavljeno u Lancetu, primjerice, procjenjuje da bi bez ikakvih mjera karantene višak smrtnosti samo u Velikoj Britaniji bio između 147 tisuća i 588 tisuća ljudi u jednoj godini.

Stanje u sličnim zemljama s različitim mjerama karantene

Ako se pogledaju slične zemlje, a za cilj mjera odredi smanjeni višak smrtnosti, sadašnje brojke ipak idu u prilog lockdowna.

U Švedskoj se protiv labavog suočavanja s epidemijom izjasnilo preko dvije tisuće znanstvenika. Švedska je početkom svibnja imala 268 mrtvih na milijun ljudi i smrtnost od 12,2%, a Norveška i Finska 40-ak mrtvih na milijun; u Norveškoj je smrtnost samo 2,7%, a u Finskoj 4,3%. Danska je istovremeno imala oko 80 mrtvih na milijun i smrtnost od 5%. Razlika između Švedske i drugih zemalja krajnjeg sjevera Europe upravo je u fleksibilnijim mjerama suzbijanja širenja virusa.

Isto govori i primjer stare mediteranske populacije Grčke, koja je za razliku od Španjolske i Italije izbjegla “crni scenarij”. Vjeruje se da je razlog tome poštivanje strogih mjera.

Tu je i bizarni primjer Indije. Lockdown je ondje toliko smanjio smrtnost da pogrebnici izražavaju bojazan za svoje poslove. Prosječan broj mrtvih je desetkovan lockdownom, kako zbog ograničene mogućnosti širenja virusa, tako i zbog manje stope kriminala i smanjenog broja smrti u prometu.

“Ovo je najgore vrijeme za naš posao otkad smo otvorili firmu 1994. godine… Nikada nisam vidio tako tih period”, kazao je za NPR pogrebnik Lakshmi Kumar.

Osim toga, pretpostavlja se i da će se zbog lockdowna izbjeći brojne smrti uzrokovane zagađenim zrakom.

Samoubojstva

Istraživanje temeljeno na medijskim izvještajima u Indiji pokazuje da natpolovičan broj smrti koje se ne povezuju s Covidom-19 otpadaju baš na samoubojstva.

Kada govorimo o procjenama utjecaja Covida-19 na mentalno zdravlje, izolacija je istaknuta kao važan faktor. Presudnim se ipak smatra način na koji će se ekonomije nositi s posljedicama gospodarskog pada. Konkretnije, kapitalističke krize poput one 2008. uče nas da nezaposlenost povećava broj samoubojstava. Procjene broja ljudskih žrtava snažno variraju.

Lancet se vodi najgorim i najboljim scenarijem Međunarodne organizacije rada (ILO) te podacima Svjetske banke o prosječnom broju samoubojstava. Inače se u svijetu godišnje bilježi oko 800 tisuća samoubojstava. Švicarski znanstvenici u Lancetu stoga predviđaju da bi godišnji broj suicida, ostvare li se pesimistične procjene i posao izgubi oko 24 milijuna ljudi, mogao skočiti za 9.570 godišnje. U najboljem slučaju, s pet milijuna otkaza, lockdown bi posredno mogao uzrokovati 2.135 suicida.

Bloomberg, na kojega se poziva Krešmir Pavelić, citira jedno od najprenošenijih istraživanja na tu temu. Organizacija Well Being Trust bavila se smrtima iz očaja u visoko suicidalnoj američkoj naciji, u koje osim samoubojstava ubrajaju i preminule od zloporabe alkohola i droga.

Za baznu godinu izabrali su 2018., kada si je život oduzelo 48.432 osobe unutar ukupno 181.686 slučajeva definiranih kao smrt iz očaja. U najboljem scenariju broj takvih smrti mogao bi narasti za 27.644, a u najgorem za 154.037. Najgori scenarij predviđa spor oporavak i veliku nezaposlenost. Srednja procjena kaže da će korona kriza rezultirati s između 68.000 i 75.000 smrti iz očaja.

Lockdown, s druge strane, zasad blagotvorno djeluje na populaciju Japana, inače poznatog po visokim stopama samoubojstava. Ondje je u travnju zabilježeno 20 posto manje suicida nego u istom mjesecu prošle godine, što se tumači činjenicom da su fokusirani na veću krizu, radnici ne idu u urede i provode više vremena s obiteljima, a djeca ne idu u školu gdje mogu biti izložena bullyingu.

U Velikoj Britaniji je u travnju bilo naznaka da su stope (pokušaja) samoubojstava u porastu, ali za sada to nije potvrđeno.

Što će biti kasnije, teško je reći. Najveća je nepoznanica nošenje država s ekonomskim šokom, ali i s mentalnom krizom.

Serološki testovi

Točno je da je prerano za definitivne zaključke kada govorimo o smrtnosti; to smo naglašavali u više navrata, a isto u intervjuu kaže i dekan Krešimir Pavelić. Masovni serološki testovi su jedini način da se to točno utvrdi, ali za sada ne raspolažemo s dovoljno podataka.

Španjolska je provela preliminarno istraživanje na 90 tisuća ispitanika, koje je pokazalo da je situacija gora od očekivane. Usprkos visokim brojkama zaraženih i mrtvih, antitijela nosi samo 5 posto populacije. Prema toj studiji, koja je još uvijek u toku, u Španjolskoj je umrlo 1,15 posto svih zaraženih, uključujući asimptomatične i one s blagim simptomima (infection fatality rate, IFR).

Ashish Jha, direktor Harvardovog instituta za globalno zdravlje, navodi da je to daleko gore od očekivanog i da su Španjolci daleko od imuniteta krda.

Ovo istraživanje ima daleko bolju metodologiju od studija provedenih u Santa Clari i Los Angelesu, iz kojih su autori izvukli zaključak da je Covid-19 bio vrlo raširen u tim gradovima te da nije smrtonosniji od gripe. Prema onoj provedenoj u New Yorku, Covid-19 je od gripe ubojitiji barem deset puta.

Ovo se ne mora potvrditi u zemljama koje su se bolje nosile sa zarazom i imale više zdravstvenog osoblja na raspolaganju. IFR također ne treba miješati s brojem mrtvih u odnosu na broj dijagnosticiranih (case fatality rate, CFR), na koji smo se ranije referirali kao na mortalitet. U Španjolskoj je on blizu 9,9 posto.

Što se tiče asimptomatičnih pacijenata, istraživanja daju šarolike rezultate: njihov udio može se kretati od 42 do čak 96 posto u nekim američkim zatvorima.

PCR testovi

Dijagnostika se u slučaju Covida-19 uvelike oslanjala na PCR testove, za koje Krešimir Pavelić tvrdi da daju 50 posto lažno pozitivnih rezultata. Budući da smo već pisali kako je izdavač odlučio povući znanstveni rad koji je to netočno tvrdio, upitali smo Pavelića odakle mu ti podaci. Nije nam konkretno odgovorio, već se pozvao na drugo istraživanje.

“Rad koji ukazuje na lažno pozitivne rezultate nalazi se u tisku a odnosi se na primjenu metode rtPCR za SARS-Cov-2. (Andrew N Cohen, Bruce Kessel) Na temu lažno negativnih nalaza ima više podataka u literature”, odgovorio nam je.

Rad koji nam je poslao u trenutku objave ovog teksta još uvijek nije revidiran, ali ne govori ni približno o polovici lažno pozitivnih rezultata, nego o nula do 16 posto. No, točno je da ima puno više radova koji se bave puno većim brojem lažno negativnih rezultata, o čemu smo već pisali kada je netočan podatak o 50 posto lažno pozitivnih rezultata iznio njemački liječnik Claus Köhnlein.

British Medical Journal koji navodi da “pozitivan test RT-PCR za Covid-19 test ima veću težinu od negativnog testa zbog visoke specifičnosti testa, ali umjerene osjetljivosti”.

U konačnici, za Pavelića ovaj virus nije ni nov, ni izoliran, niti karakteriziran:

“Test je novi, virus kao što sam kazao nije u cijelosti karakteriziran, stoga se sasvim legitimno nameće pitanje što se točno umnaža u PCR reakciji.”

“…[V]aljalo bi pričekati i radove s izoliranim virusom prema pravilima struke, što uključuje detaljnu izolaciju, karakterizaciju i naknadnu infekciju životinja takvim virusom da uopće vidimo s čime se suočavamo”, navodi također.

Ako je Pavelić u pravu, onda brojni ugledni istraživači, znanstveni časopisi i zdravstvene institucije naprosto lažu o tome već mjesecima. [5, 6, 7, 8, 9, 10]

Upitali smo Igora Juraka sa s Odjela za biotehnologiju sa Sveučilišta u Rijeci je li točno da virus nije karakteriziran ni izoliran po pravilima struke do te mjere da mi zapravo ne znamo na što PCR testovi ukazuju. On je, naime, bio u hrvatskom timu koji je prvi izolirao SARS-CoV-2.

“Nije točno. Virus je izoliran diljem svijeta i uzgojen na staničnim kulturama pogodnim za taj postupak. To je napravljeno i u Kini, Italiji, Njemačkoj, a i u Klinici za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’. Virus je u potpunosti karakteriziran na razini genoma, a njegove druge biološke karakteristike i specifičnosti će se istraživati još dugi niz godina. Virusi jesu najmanja živa bića, međutim njihova biologija je vrlo kompleksna, a virusi koji se istražuju i stotinu godina nisu u potpunosti istraženi. To vrijedi za sve viruse, ali i za sva druga živa bića. Biologija je neizmjerno kompleksna. S druge strane, što se tiče provođenja PCR dijagnostike, ukoliko je provedena od stručne osobe nemam nikakvih temelja za sumnju, iako rezultati mogu biti ponekad lažno pozitivni ili negativni (tako je sa svim testovima koje provodimo). Specifičnost svakog dijagnostičkog testa je također ispitana i potvrđena. Reći da je polovica PCR testova lažno pozitivna – što tvrdi, primjerice, Claus Köhnlein – naprosto je dezinformacija. Također, SARS-CoV-2 je nedvojbeno potvrđen kao uzročnik COVID-19 pandemije, i sva trenutna istraživanja različitih pristupa liječenju, istraživanja novih lijekova te prevencije se temelje na toj činjenici, navodi Jurak.

 

Zaklada Billa i Melinda Gates je među donatorima američkog Instituta Poynter, pri kojem je ustrojena Međunarodna mreža fact-checkera (International Fact-Checking Network, IFCN). Faktograf.hr član je IFCN-a, ali rad Faktografa nije financiran sredstvima Zaklade Billa i Melinde Gates. Informacije o izvorima financiranja portala Faktograf.hr dostupne su ovdje.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Provjera točnosti"