Na društvenim se mrežama dijeli segment iz filma “Plandemija: Indoktornacija” (“Plandemic: Indoctornation”), objavljenog u kolovozu 2020. godine, čije su glavne teze već ranije označene kao dezinformacije.
Podsjetimo, riječ je o filmovima čije je tvrdnje Faktograf ranije razotkrio kao dezinformacije (ovdje i ovdje).
Segment kojeg se ovaj put dijeli (arhiviran ovdje), odnosi se na tvrdnje Davida E. Martina, u filmu potpisanog kao analitičara nacionalne sigurnosti i osnivača indeksa IQ100. Portal FactCheck navodi kako je Martin vlasnik tvrtke M-CAM, koja analizira patente i intelektualno vlasništvo kako bi procijenili vrijednost kompanije za ulagače. Tvrtka M-CAM objavljuje indeks IQ100 na kanalu CNBC.
Također, u titlu videa koji se dijeli po društvenim mrežama, Martinova je titula krivo prevedena – on nije analitičar Nacionalne obavještajne službe, nego – kako opisuje na vlastitoj web stranici – “korporativni savjetnik, poduzetnik, financijer, pripovjedač, profesor, izumitelj”.
Patent virusa SARS-a
Martin u videu tvrdi da je pandemija planirana zbog profita, u što su uključeni američki Centar za kontrolu bolesti (CDC) i Nacionalni zdravstveni institut (NIH). Spominje epidemiju teškog akutnog respiratornog sindroma (virus SARS-CoV) u Hong Kongu 2003. godine pa kaže:
“Uvidjeli su (CDC, op.a.) da je virus za koji su znali da je lagan za manipulaciju zlatni rudnik, te su ga 2003. probali patentirati. Pobrinuli su se osigurati vlasnička prava na kontrolu bolesti, na virus, na njegovog otkrivanja i sva mjerenja”.
Kako je svojoj analizi naveo USA Today, CDC jest podnio prijavu patenta na SARS-CoV 2004. godine, koja je odobrena 2007. godine.
Iz CDC-ja su tada objašnjavali da su podnijeli patent na SARS-CoV da bi zaštitili pristup virusu. U svibnju 2005. glasnogovornik CDC-a Llelwyn Grant rekao je za Associated Press da je “cijela svrha patenta spriječiti ljude da kontroliraju tehnologiju”. “To radimo kako bi se industriji i ostalim istraživačima omogućio razuman pristup uzorcima”, rekao je Grant.
I tadašnja direktorica CDC-ja dr. Julie Gerberding je na konferenciji za medije upozorila na važnost otvorenog pristupa virusu i njegovom genomu.
“Briga za federalnu vladu koju trenutno gledamo jest da bismo mogli biti isključeni iz mogućnosti rada s ovim virusom ako bi ga netko drugi patentirao. Pokretanjem koraka za osiguravanje patentnih prava, osiguravamo da ćemo i dalje moći činiti virus i proizvode od virusa dostupnima u javnoj domeni i da možemo nastaviti promicati brzi tehnološki prijenos ovih biomedicinskih podataka u alate i proizvode koji su korisni pacijentima. Tako da s našeg stajališta, to je zaštitna mjera kako bismo osigurali da pristup virusu ostane otvoren za sve”, rekla je tada Gerberding, napominjući da je CDC objavio genom virusa SARS-CoV na svojoj web stranici.
Obrambeno patentiranje
USA Today objašnjava da je ova praksa poznata kao “obrambeno patentiranje”, a u slučaju virusa SARS-CoV to je poduzeo američki CDC, ali i Agencija za rak Britanske Kolumbije te Sveučilište u Hong Kongu, kako u članku iz 2004. godine navodi Matthew Rimmer, profesor prava intelektualnog vlasništva u Časopisu za međunarodno pravo u Melbournu.
“To jest, podnošenjem patentnih prijava namjeravali su spriječiti komercijalne podnositelje zahtjeva da prisvoje patentna prava, što bi moglo ometati daljnja istraživanja i razvoj na SARS-u. Takva je taktika uobičajena među komercijalnim tvrtkama”, napisao je Rimmer.
Patentiranje virusa u SAD-u bilo dozvoljeno do 2013.
Martin u videu nadalje tvrdi da je CDC-jev patent od 25. travnja 2003. godine na “koronavirus prenosiv na ljude” ilegalan, pozivajući se na Zakon o patentima koji zabranjuje patente na prirodne pojave.
“Američki zakon br. 35, odjeljak 101., navodi: Zabranjeno je patentirati ono što je stvorila priroda. Ili je SARS koronavirus umjetno stvoren pa je mogao biti legalno patentiran, ili je bio prirodan, stoga je patentiranje istoga nezakonito… Stoga, obje opcije su nezakonite.”
Martin za početak ne citira zakon na koji se poziva, već presudu Vrhovnog suda iz 2013. godine. Sud je tada presudio da “segment DNK koji se javlja u prirodi je proizvod prirode i nije prihvatljiv za patent samo zato što je izoliran” – a tu rečenicu vidimo i prikazanu u videu. Međutim, CDC je patent broj 7,220,852 B1 “Koronavirus izoliran od ljudi” prijavio 2003. godine, 10 godina ranije od presude Vrhovnog suda.
“Izolirani geni (to jest, geni ekstrahirani iz dužeg niza DNA) u prošlosti su mogli biti patentirani jer su sudovi odlučili da je samo čin njihovog ekstrahiranja i uklanjanja nekodirajućih segmenata prouzročio dovoljno modifikacija da bi ih pretvorio u patentno prihvatljive stvari. To više nije tako. Prije nekoliko godina Vrhovni je sud odlučio da jednostavno izoliranje nije dovoljno promijenilo taj gen. Ostao je ‘proizvod prirode’ i stoga nepatentibilan”, rekao je za FactCheck Mario Biagioli, profesor na Pravnom fakultetu UCLA.
Istraživanja u Kini
Martin nadalje tvrdi i da su istraživanja na koronavirusima preseljena u Kinu jer su postojala pravna i moralna pitanja vezana uz ta istraživanja.
“2013., u NIH-u su rekli da istraživanja koronavirusa u svrhu povećanja njegove zaraznosti trebaju biti obustavljena. NIH je imao moralni, socijalni i potencijalno pravni razlog prigovora istraživanju, ali pisma koja su istraživači dobili, u osnovi su govorila: Izvješćujemo vas da prestanete s istraživanjima. Na dnu stranice pojašnjeno je što je značio taj prestanak. Ako imate osigurana sredstva, prestanak je dragovoljan. Samo nastavite! Ali 2014. i 2015., kada situacija postane usijana, što činite? Premještate istraživanje preko granice. Počinjete financirati Institut za virologiju u Wuhanu, kako biste mogli činiti sve ono što je pomalo moralno i zakonski upitno.”
Kako je objavio Nacionalni zdravstveni institut (NIH), u listopadu 2014. Ured za znanost i tehnologiju Bijele kuće izdao je moratorij na financiranje istraživanja dobitaka funkcije (eng. gain of function) za viruse gripe, SARS-a i MERS-a.
Riječ je o istraživanju “koje povećava sposobnost bilo kojeg od ovih zaraznih uzročnika da uzrokuje bolest povećavajući njegovu patogenost ili povećavajući njegovu prenosivost kod sisavaca respiratornim kapljicama”. Financiranja novih gain of function istraživanja su pauzirana, dok je za postojeća istraživanja zamoljeno da se dobrovoljno pauziraju dok Vlada ne odluči kako nastaviti.
Vlada je ukidanje moratorija i nove smjernice objavila u prosincu 2017. godine. Magazin Science je u veljači 2019. godine objavio da je bilo pauzirano 18 istraživanja, od kojih je polovici naknadno dozvoljeno da nastave jer se nisu uklopili u definiciju gain of function istraživanja ili su bili od interesa za javno zdravlje.
Koronavirus nije stvoren u laboratoriju
U videu se ne otkriva koliko je navodno istraživanja prebačeno iz SAD-a u inozemstvo, ali se kao primjer navodi projekt “Razumijevanje rizika od pojave koronavirusa šišmiša” Saveza EcoHealth. Projekt je počeo u lipnju 2014. godine, a pokrenut je “kako bi se razumjelo koji čimbenici omogućavaju koronavirusima, uključujući bliske rođake SARS-a, da evoluiraju i uskoče u ljudsku populaciju”, te je rezultiralo s 20-ak znanstvenih radova.
Faktograf je već pisao o ovom projektu: u sklopu projekta EcoHealth je surađivao s Institutom u Wuhanu i u pet godina mu isplatio 598.500 dolara. Financiranje je bilo naknada za prikupljanje i analizu virusnih uzoraka, kako je rekao glasnogovornik projekta Robert Kessler za USA Today.
Faktograf je u niz navrata pisao o dezinformacijama da je virus stvoren u laboratoriju (1, 2, 3, 4, 5).
Afera iz sedamdesetih
U videu se još spominje kako je američki CDC svojedobno reklamirao DDT kao neškodljiv, kao i da je 1976. godine odobrio cjepiva za svinjsku gripu. Prikazani su inserti iz reportaže CBS-a, u kojem dr. Michael Hattwick (iz CDC-jevog tima nadležnog za cjepivo) priznaje da su znali da cjepivo može prouzročiti neurološka oštećenja (npr. Guillain-Barreov sindrom).
Trideset godina kasnije, jedno je istraživanje pokazalo da su miševi imunizirani cjepivom iz 1976. razvili antitijela GM1, čime je podržana hipoteza da je molekularna mimikrija veza između cjepiva i bolesti Guillain-Barreovog sindroma.
Strategija CDC-ja 1976. godine bila je predmet mnogih analiza koje su javno dostupne (1, 2, 3).
Kako se navodi u članku objavljenom u časopisu Nature, “ti su događaji doveli do opsežnog nadzora cjepiva protiv gripe proizvedenih tijekom pandemije 2009. godine, u potrazi za porastom izvještaja o GBS-u. Analizirani su podaci dobiveni za više od 70 milijuna cijepljenih ispitanika iz više od 10 zemalja te je otkriven 2-3 puta povećani rizik od GBS-a u 42 dana nakon primanja cjepiva protiv gripe iz 2009. godine. Autori su istaknuli da unatoč neporecivom dodatnom riziku, ove brojke daju višak od 1 do 3 slučajeva GBS-a na milijun cijepljenih osoba. Budući da je ovaj rizik mnogo manji od procijenjenog rizika od GBS-a nakon bolesti gripe, složili su se da je cijepljenje opravdano. Međutim, ova otkrića ističu važnost pomne procjene sigurnosnog profila novih cjepiva protiv gripe kako se pojavljuju”.
