Od šest privremenih skloništa za žrtve nasilja koje je Vlada obećala osigurati do kraja 2019. godine, do ovog trenutka otvoreno je samo jedno.
Propalo obećanje Vlada je u ožujku 2019. dala predstavnicima inicijative #spasime. Na sastanku u Banskim dvorima, među ostalim, dogovoreno je da će se osigurati sigurne kuće u šest županija koje ih nisu imale – u Dubrovačko-neretvanskoj, Krapinsko-zagorskoj, Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj, Virovitičko-podravskoj, Požeško-slavonskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Tadašnja ministrica demografije, obitelji, socijalne politike i mladih Nada Murganić rekla je kako se radi o kratkotrajnom rješenju dok se ne pripreme projekti koji će se prijaviti na Europski socijalni fond i kojima će se dugoročno riješiti pitanje sigurnih kuća u Hrvatskoj.
Unatoč tome što je Vlada obećala da će se skloništa otvoriti do kraja 2019. godine, sav financijski teret tog obećanja pao je na županije. Naime, one su o svom trošku trebale osigurati privremena skloništa, a sredstva koja bi uložila u njihovu adaptaciju kasnije su mogle retroaktivno potraživati kroz EU projekt. Danas, niti su sva skloništa otvorena, niti su sve županije predale projekte za natječaj „Osiguravanje sustava podrške za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji“.
Natječaj “težak” 70 milijuna kuna objavljen je tek 6. ožujka, a poziv se sufinancira u iznosu od 85 posto iz sredstava Europskog socijalnog fonda. Kako nam odgovaraju iz Ministarstva, projekte su dosad prijavile samo Virovitčko-podravska i Križevačka županija. Tjedan dana nakon odgovora Ministarstva, iz Požeško-slavonske županije javljaju nam kako su i oni podnijeli prijavu. Rok je do kraja godine.
Na naš upit u kojoj je fazi otvaranje sigurnih kuća, iz Ministarstva nam odgovaraju kako su skloništa u Požeško-slavonskoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Ličko-senjskoj županiji ishodila licenciju za rad te kako je postupak utvrđivanja uvjeta i donošenja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za skloništa u Virovitičko-podravskoj županiji, Koprivničko-križevačkoj županiji i Krapinsko-zagorskoj županiji u tijeku.
Rješenje – Caritas
Dubrovačko-neretvanska županija jedina je od šest županija koja je uspjela otvoriti privremeno sklonište.
Ono je ostvareno u suradnji s Caritasom Dubrovačke biskupije, međutim, ostaje nejasno kada je zapravo otvoreno. Naime, Dubrovnikinsider 2.lipnja objavio je tekst u kojem se navodi kako se redakciji obratila žena koja tvrdi da sigurne kuće nema te da je njena zlostavljana prijateljica tražila pomoć koju nije na kraju nije dobila.
Osim toga, javile su im se dvije žene kojima su, kako tvrde, u Centru za socijalnu skrb rekli kako sigurne kuće nema, i kako djecu moraju odvesti u neki drugi grad.
Dubrovačkim kolegama iz Centra za socijalnu skrb tada nisu odgovorili na upit postoji li sigurna kuća uopće. Istovremeno, iz županije su tvrdili da ona postoji.
Faktografu su iz Caritasa rekli kako je rad skloništa za četiri osobe odobren rješenjem od 8.lipnja ove godine. Dosad su imali jedan upit za smještaj, ali je, kako navode, Centar za socijalnu skrb odlučio da je bolje da se žrtva izmjesti iz Dubrovnika.
Osim toga, potvrdili su nam kako će Caritas biti partner i na natječaju za europska sredstva koja bi trebala riješiti pitanje dugoročnog financiranja kuće. Ostaje nejasno i po kojem kriteriju je odabran Caritas kad na dubrovačkom području već postoji udruga koja niz godina pruža emocionalnu i psihološku podršku žrtvama i svjedocima te informacije o pravima prije prijave nasilja.
Dubrovačko-neretvanskoj županiji poslali smo upit – zanimalo nas je zašto je župan Nikola Dobroslavić u travnju tvrdio da postoji organiziran smještaj, ako je Caritas odobrenje za rad dobio 8. lipnja te znači li to da je župan lagao ili je sklonište radilo bez odobrenja za rad. Odgovor do objave ovog teksta nismo dobili.
Mjeseci čekanja za rješenje
Iz Virovitičko-podravske županije, koja još nema sklonište, odgovaraju nam kako je u njihovom slučaju Ministarstvo, nakon izlaska na očevid početkom godine, utvrdilo da je potrebno izvršiti još neke radnje kako bi dobili rješenje o ispunjavanju uvjeta za početak rada.
„Nakon toga su pokrenute aktivnosti kako bi se ispunili i ti uvjeti, ali je zbog pandemije koronavirusa novi pregled za utvrđivanje minimalnih uvjeta obavljen tek 7. listopada 2020. godine, nakon više otkazivanja. Prema informacijama djelatnika nadležnog Ministarstva, rješenje se očekuje u narednim danima, a tek po dobivanju rješenja će se pokrenuti procedura zapošljavanja stručnih radnika. Cijeli projekt privremenog rješenja sigurne kuće se financira sredstvima Virovitičko-podravske županije i općina i gradova s područja Županije“, kaže nam Maja Jakelić, službenica za informiranje koja dalje navodi kako je projekt za trajno rješenje sigurne kuće predan u srpnju 2020.
Kako nam kažu u Virovitičko-podravskoj županiji, i privremeno i trajno rješenje provode se u suradnji s Udrugom SOS.
Iz Ličko-senjske županije pak kažu kako još nisu poslali prijavu za EU natječaj te da privremeno sklonište još nije otvoreno. Navode kako je Udruga žena „Nit“ Korenica, nositelj aktivnosti i pružanja usluge, u veljači 2020. godine ministarstvu podnijela zahtjev radi izdavanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalne usluge smještaja žrtava nasilja.
Ministarstvo je tek u srpnju izašlo na teren.
“Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku imenovalo je Povjerenstvo dana 6.7.2020. godine, koje je dana 9.7.2020. godine izvršilo očevid. Rješenje o ispunjavanju uvjeta od strane nadležnog ministarstva izdano je dana 26.8.2020. godine, sukladno kojemu je utvrđeno da udruga ispunjava uvjete za pružanje usluge smještaja za žrtve nasilja u obitelji za šest korisnika. Slijedi postupak zapošljavanja osoba, po čijem završetku sklonište može započeti s radom”, odgovaraju nam iz županije.
Sličan odgovor dobili smo iz Požeško-slavonske županije. Kažu nam kako su 14. veljače predali zahtjev za utvrđivanje minimalnih uvjeta za pružanje usluga smještaja, no da su rješenje od ministarstva dobili 17.srpnja. Sigurna kuća postoji, 7. listopada unesena je u registar pružatelja usluga, no ona još nije otvorena, a stručnjaci koji bi radili sa žrtvama nasilja još nisu zaposleni. Iz županije su nam rekli kako će sigurnu kuću voditi Društvo Crvenog križa Požeško-slavonske županije, te kako je projekt za natječaj ESF poslan u Ministarstvo.
Osim Virovitičke-podravske te Požeško-slavonske županije, projekt za EU natječaj prijavila je još samo Koprivničko-križevačka županija.
Međutim, i u toj županiji još nema privremenog smještaja za žrtve nasilja. Kako su nam odgovorili, sigurna kuća za koju čekaju odobrenje ministarstva samo je privremeno rješenje do uređenja druge kuće u sklopu projekta koja će biti trajno rješenje. Osim toga, sredstva koja su im osigurana projektom dovoljna su za rad kuće u narednih 30 mjeseci.
Djelatnice zaposlene, kuća ne radi
Župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar u srpnju ove godine naveo je kako je objekt pronađen nakon što su prošle godine sa županijskim Društvom Crvenog križa sklopili sporazum o suradnji na projektu skloništa za žrtve obiteljskog nasilja kojeg su nazvali “Novi početak”.
„Kuća je uzeta u najam, kapaciteta je osam osoba plus još koji ležaj, uređena prema pravilniku o minimalnim uvjetima. Zaposlene su dvije radnice, socijalna radnica i asistentica u skloništu, napravljeni su brojni kontakti s drugim sigurnim kućama i edukacije, djelatnice su spremne za početak rada“, kazao je tada ravnatelj Društva Crvenog križa KZŽ Davor Šimonović.
Unatoč tome što su više od tri mjeseca u sigurnoj kući zaposlene dvije radnice, ona još čeka rješenje za početak rada.
Iz Krapinsko-zagorske županije nismo dobili odgovor na upit kada bi kuća mogla početi s radom.
Iz udruge CESI, koja na tom području već dugi niz godina vodi SOS telefon za žene žrtve nasilja te savjetovalište, kažu nam kako već godinama ističu važnost otvaranja kuće na području županije. Iako nisu partneri na projektu otvaranja sigurne kuće, naglašavaju kako bi voljeli biti uključeni u rad skloništa te da se nadaju budućim razgovorima i dogovorima s predstavnicima Krapinsko- zagorske županije.
“Naš je zagovarački stav da sigurna kuća što prije započne s primitkom korisnica jer kao netko tko radi direktno sa ženama žrtvama nasilja vidimo kolika je potreba za sigurnim smještajem žena žrtava nasilja”, kažu nam iz CESI-ja.
Ignoriranje problema
Svjesne su toga i predstavnice inicijative #spasime, koje kažu kako nisu zadovoljne suradnjom s Vladom po pitanju rješavanja problema žena koje su preživjele nasilje. Kako navode, inicijalni interes kojeg je Vlada pokazala brzo je splasnuo a rezultirao je samo zakonskim izmjenama.
“Ne kažemo da je to malo, ali nije ni izbliza dovoljno. Zakonski okvir je naime i do sada bio solidan, problem nastaje u njegovoj primjeni – prvenstveno u izricanju minimalnih kazni i nepoštivanju Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji od strane institucija”, govori nam Ana Pecotić iz inicijative #spasime.
Kaže kako je promjena Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jedino ispunjeno obećanje, dok druga dva, otvaranje sigurnih kuća u šest županija koje ih nemaju te uspostavljanje nacionalne SOS linije za žrtve nasilja, još nisu ostvarena.
“U siječnju ove godine smo tražile sastanak s predstavnicima Vlade kako bismo razgovarali o statusu obećanih promjena i ukazale na probleme koji su u međuvremenu isplivali na površinu, a koji su zaista alarmantni. Radi se u prvom redu o institucionalnom nasilju koje žrtve nasilja proživljavaju i koje – čini se – s vremenom postaje sve gore. Vjerujemo da Vlada nije ni svjesna veličine ovog problema, zbog čega smo zatražile sastanak – da ih upoznamo sa situacijom i predložimo rješenje. Nismo međutim dobile nikakav odgovor, iz čega jedino možemo zaključiti da Vladi žrtve obiteljskog nasilja nisu prioritet”, zaključuje Pecotić.
U vrijeme pandemije 40 posto više prijava za obiteljsko nasilje
Važnost otvaranja sigurnih kuća naglašava i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić koja navodi kako, prema članku 23. Istanbulske konvencije, specijalizirana skloništa trebaju biti dostupna u svakoj regiji.
Kaže kako se najčešći problemi u radu sigurnih kuća odnose na osiguravanje financijskih sredstava za njihov rad.
“U razdoblju borbe protiv epidemije COVID-19, prema službenim podacima MUP-a, evidentirano je 40 posto više prijava za obiteljsko nasilje, i to uglavnom onih kaznene prirode, u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Istovremeno, u promatranom razdoblju bilježi se i nastavak trenda pada prijava za prekršajna djela obiteljskog nasilja. Osim što ovakav trend MUP obrazlaže činjenicom da su postali senzibiliziraniji za rodno utemeljeno nasilje i stroži u kvalifikacijama, nesporno je i da se tzv. brutalizacija obiteljskog nasilja nastavlja te da je u doba pandemije došlo do dodatnih značajnih skokova u broju evidentiranih slučajeva kaznene prirode”, kaže Ljubičić.
I same brojke govore kako je nasilje prema ženama u Hrvatskoj svakodnevica.
U Kalendaru nasilja kojeg Ministarstvo unutarnjih poslova ima na svojoj stranici, samo u prvih 20 dana listopada u domeni obiteljskog nasilja evidentirano je čak 60 kaznenih te 412 prekršajnih djela.
