Portal Priznajem.hr objavio je vrlo čitan, iako ne i prenošen članak o preferencijama birača na lokalnim izborima u Zagrebu. Pozivaju se na online anketu, o čijoj relevantnosti tvrde sljedeće:
Istraživanje je rađeno na reprezentativnom uzorku 2600 punoljetnih građana grada Zagreba u elektroničkom obliku, koji će sigurno ili vjerojatno glasati na predstojećim lokalnim izborima za gradonačelnika i Gradsko vijeće. Anketiranje je provedeno od 19. – 23. ožujka, a mogućnost pogreške je +/- 4,99%.
Što se rezultata ove ankete tiče, Tomislav Tomašević (Možemo!) ima nešto manju podršku nego po anketama koje su ranije objavljene u medijima (Dnevnik, N1), a kao favorit za ulazak u drugi krug iznenada izbija Miroslav Škoro (Domovinski pokret). Podsjećamo, ranije ankete pokazivale su da veću podršku od Škore imaju Joško Klisović (SDP), Davor Filipović (HDZ) i Vesna Škare Ožbolt.
Ta je promjena poretka na portalu Priznajem.hr popraćena entuzijastično, kao očekivana i nimalo iznenađujuća:
Škoro je poznato ime i nije ničiji “proxy”, za razliku od većine kandidata za koje je do predizborne kampanje malo tko čuo, a ulazi u prazan prostor koji je ostao nakon smrti Milana Bandića.
Budući da na stranici Moja-anketa.com, putem koje je istraživanje provedeno, nigdje ne piše kako se zove agencija koja je radila istraživanje, obratili smo se portalu Priznajem.hr kako bismo utvrdili tko je izvor ovog anketnog istraživanja. Pokazalo se da se radi o anketi čijim se nalazima ne treba vjerovati, o čemu će više biti riječi u nastavku teksta.
Kontaktirali smo i profesore statistike i stručnjake u tom polju. Zanimala nas je metodologija i vjerodostojnost ovakve ankete, no htjeli smo utvrditi i što je reprezentativan uzorak i pod kojim uvjetima se on takvim može nazivati, kako bi se građanima bilo lakše orijentirati prilikom iščitavanja predizbornih ispitivanja javnoga mnijenja.
Za početak, upitali smo Dragana Bagića, izvanrednog profesora na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i nekadašnjeg voditelja odjela za istraživanja javnog mnijenja u agenciji Puls, može li se za ovako strukturiranu anketu reći da je rađena na reprezentativnom uzorku.
“Definitivno ne može. Naime, ovom anketom nije prikupljeno dovoljno podataka o ispitanicima da bi se na bilo koji način mogle procijeniti karakteristike uzorka. Da biste mogli ocijeniti reprezentativnost uzorka morate imati podatke o strukturi uzorka prema ključnim obilježjima, kao što su barem spol, dob i stupanj obrazovanja, a bilo bi dobro imati i još niz drugih podataka, kao što je radni status, glasanje na prethodnim izborima i slično. Iz opisa uzorka se jedino naslućuje da su prikupljani podaci o gradskoj četvrti, a i to je vjerojatno prikupljano posredno, preko IP adrese. S obzirom da ovom anketom takvi podaci nisu prikupljani, nema se na temelju čega tvrditi da uzorak jest reprezentativan. Dapače, s obzirom da se radi o internetskoj anketi koja je provedena na jednom portalu koji većina građana nema razloga posjetiti, velika je vjerojatnost da uzorak nije reprezentativan niti po jednom obilježju”, procjenjuje Bagić.
I predavač statistike na Fakultetu političkih znanosti Marko Grdešić je “načelno jako skeptičan” prema reprezentativnom uzorku u internetskim anketama. Veoma je teško, navodi, i s fizičkom anketom od vrata do vrata dobiti reprezentativan uzorak, a čak i u slučaju takvih uzoraka obično anketu moraju pratiti utezi pomoću kojih se ponderiraju podaci.
“Ako su, primjerice, ruralni građani previše zastupljeni u odnosu na urbane, to se naknadno korigira [uz pomoć tih utega] s obzirom na to kakvo je stanje u cijeloj populaciji, tj. u usporedbi s popisom stanovništva. Od vrata do vrata je najbolja metoda, iako i ona sama po sebi ne garantira ništa, telefonska bi bila druga po redu, a internet nakon toga. U svjetlu tih, uglavnom općenitih načelnih opaski, ovakva primjedba da je uzorak reprezentativan ništa ne znači, a ne znači ni brojka od 5 posto. Pet posto čega u odnosu na što?”, navodi docent Grdešić.
Po njemu je 2.600 ispitanika načelno dobra brojka i to bi bilo moglo biti dovoljno za reprezentativan uzorak.
“Moglo bi čak i manje, ali ne znamo koje su grupe uključene u uzorak: po spolu, obrazovanju, dohotku, regiji itd.”, dodaje Grdešić.
Moja-anketa.com je McElitova
Šef marketinga portala Priznajem.hr Mario Macan nam je priznao da je Moja-anketa.com proizvod agencije McElit d.o.o. – firme u vlasništvu braće Marija i Hrvoja Macana, čija Udruga Priznajem je nakladnik portala Priznajem.hr.
“Uvjeren sam da to piše na portalu u općim uvjetima korištenja”, rekao nam je Mario Macan, iako do našeg razgovora nigdje na web stranici nije pisalo da je iza nje firma McElit, a domena je zakupljena posredstvom firme u američkom gradu Denveru, vjerojatno upravo s ciljem da se prikrije trag stvarnog korisnika domene. Podatak da za anketu odgovara McElit je naknadno, nakon našeg telefonskog razgovora s Macanom, dodan na dno stranice.
Podsjetimo, agencija McElit ranije je radila predizbornu promidžbu u kampanjama Miroslava Škore i Mosta. U kampanju za gradonačelnika Zagreba dosad su bili uključeni kroz dezinformacijsku kampanju koju su vodili protiv anketnog favorita Tomaševića, istovremeno hvaleći tada još živog Milana Bandića (1, 2, 3, 4).
Firma braće Macan ima iskustva s lažiranim anketama. Kad su radili na kampanji Mosta uoči parlamentarnih izbora, pokrenuli su više desetaka portala na domeni Stvarnost.hr, koji su se lažno predstavljali kao lokalni mediji. Primarna svrha im je bila progurati lažiranu anketu koja je preuveličavala Mostov izborni rejting.
Za ovakvim kampanjama političari i stranke posežu kad se žele prikazati jačima nego što doista jesu, računajući da će birači za njih biti skloniji glasati ako stvore dojam da su favoriti za ulazak u drugi krug izbora. Marija Macana smo stoga morali upitati jesu li primili kakav novac od kandidata, prvenstveno od Škore.
“Za ovu kampanju zasad ne”, kaže Macan.
Metodologija
Što se same metodologije tiče, Macan nam je potvrdio da se radi o istoj anketi kakva je trenutno aktivna vezano za izbore za župana Vukovarsko-srijemske županije. Odaberete jednog kandidata, zatim kliknete na gumb “potvrdi” i dobijete sljedeću poruku:
Korisnicima koji se odluče ispuniti anketu nigdje se ne postavljaju pitanja o njihovim demografskim podacima koji su potrebni da bi se utvrdila reprezentativnost uzorka. Zato nas je zanimalo po čemu je to točno ovaj uzorak reprezentativan. Macan pojašnjava da je kriterij prema kojem se anketa prikazuje korisnicima Facebooka u njihovom news feedu bio taj da im se IP adresa nalazi na području relevantnom za istraživanje.
“Izradili smo 15 identičnih anketa i targetirali smo preko Facebooka oglasima građane u tih 15 zagrebačkih blokova”, pojašnjava Macan. Dakle, ako niste u Zagrebu, nećete vidjeti oglas na Facebooku.
Macan nam je potvrdio da na ovaj način ne prikupljaju demografske podatke korisnika.
“Sustav jedino pamti vaš browser i računalo s kojeg ste se spojili”, pojašnjava on. Moguće je, doduše, uz pomoć Facebookovog alata za praćenje oglasa vidjeti spol i dobnu skupinu populacije koja je vidjela oglas, ali ne i tko je od tih osoba sudjelovao u glasanju. Ovdje je vidljivo i da se anketa oglašavala preko već spomenute stranice Stvarnost.hr, otprije poznate po plaćenom navijanju za Most, te da je oglas plaćen 30 puta ukupnim iznosom većim od 100 i manjim od 200 eura.
(Ne)mogućnost višekratnog glasanja
Drugi argument za navodnu reprezentativnost ove ankete je što se u njoj ne može glasati više puta.
Provjerili smo i točno je da se s iste IP adrese ne može glasati više puta. No ako ne promijenite IP adresu putem VPN-a (što smo i testirali prebacivanjem naše internetske lokacije u Argentinu), moguće je glasati ponovo za istog kandidata.
“Slažem se da je to moguće, ali to su naprednije stvari i sumnjam da velik broj ljudi to koristi. Ako ste vi to skužili i napravili da anketa odskače od prosjeka, samo ste iskompromitirali anketu i ona će biti izbačena ili ocijenjena po nižim kriterijima”, pojašnjava Macan.
Ako netko baš žarko želi više puta glasati za istog kandidata, to može učiniti i bez korištenja VPN-a. IP adrese privatnih internetskih korisnika mahom su dinamičke, što znači da se redovito mijenjaju. Korisnik može od svog operatera zatražiti statičku odnosno fiksnu IP adresu, ali to je dodatna usluga.
Drugim riječima, ista osoba u anketi može glasati svaki dan ako to želi. Sve što mora je pričekati da joj se IP adresa promijeni da bi ponovo položila glas za svog preferiranog kandidata.
Što je logično, a što nelogično?
Tu dolazimo do Macanovog trećeg argumenta – da su iz njihove ankete eliminirani nelogični podaci.
Gradskih četvrti u Gradu Zagrebu ima 17, a u konačni obračun McElitove ankete je od ciljanih 15 blokova ušlo ukupno njih 14.
Sesvetski je blok, kako nam kaže Macan, izbačen, jer su u McElitu primijetili “drastično osciliranje” u korist netipičnog kandidata, koji je preko noći poveo s više od 70 posto glasova. Macan nam nije otkrio o kojem se kandidatu radi, ali nam je rekao sljedeće:
“Ako bi vodeći kandidat dobivao oko 50 posto glasova u centru, znamo da je to njegova prirodna baza i realno stanje stvari. No ako bi u centru glasove dobivao neki no name, bilo bi jasno da to nije prirodno i relevantno.”
Na sličan način su, tvrdi, obustavili brojanje glasova u jednoj od šibenskih anketa, nakon što je jedan tamošnji kandidat u raznim Facebook grupama pozvao svoje simpatizere da glasaju za njega.
Upitali smo Dragana Bagića kako gleda na ove argumente.
“Niti jedan od argumenata koji je naveden u korist reprezentativnosti uzorka to nije, osim za pitanje gradske četvrti. Ovo oko ‘sumnjivih glasova’ se niti na koji način ne odnosi na reprezentativnost. Jasno se zna što je reprezentativnost i ne može se rastezati pojam kako se želi i davati mu se neka proizvoljna značenja. Za politička istraživanja se uzorak ne može proglasiti reprezentativnim bez da se znade demografska struktura uzorka. Kraj priče”, navodi Bagić.
S Fakulteta političkih znanosti poručuju da zastupljenost ispitanika po četvrtima sama po sebi ne znači puno jer postoje daleko relevantnije karakteristike koje se gledaju kod političkih anketa. Činjenica da netko živi u Sesvetama ili na Maksimiru za biračku je odluku i reprezentativnost daleko manje važna od socio-demografskih karakteristika poput spola, dobi i razine obrazovanja. Pored toga, neobično zvuči da bi netko kao argument za valjanost ankete upotrijebio mogućnost njenog obustavljanja.
“Reprezentativnost je samo jedan dio slagalice jer online ankete mogu patiti od brojnih problema pristranosti ukoliko se ne adresiraju. Primjerice, uzorkovanje bi trebalo biti slučajno. Taj dio se ne može ispoštovati ukoliko se anketiranje u nekom trenu arbitrarno obustavi zbog neobičnih rezultata”, kaže nam dr. sc. Mario Munta s FPZG-a.
Čemu sve to?
“Vrlo je važno kako je složen upitnik i tko je tu anketu popunio. Ako je u prvom ili drugom nešto pogrešno dobivate rezultate koji ne donose ništa”, kaže nam nekadašnja dekanica i predavačica Statistike na FPZG-u, profesorica emerita Smiljana Leinart Novosel, koja upozorava na manipulacije uoči izbora.
“Sad je vrijeme kad se pojavljuju novi portali i ljudi koji objavljuju ankete, a da se time inače uopće ne bave. Ljudi su to koji, neću reći da ne znaju metodologiju, ali postavlja se pitanje koji su im ciljevi – objektivna slika, zabavljanje ili usmjeravanje”, navodi ona.
Iako je dvojbeno koliko ankete mogu utjecati na ishod izbora, postoji više načina na koji se taj makar marginalni utjecaj nastoji iskoristiti u političkoj propagandi. Najčešća je hipoteza o bandwagon-efektu, odnosno ukrcavanju na pobjednički vlak. Njome se pretpostavlja da će neodlučni birači glasati za političara ili stranku koji prema predizbornim istraživanjima imaju veće izglede za pobjedu, čak i ako im to nije prvi izbor.
“Implicira se da uspjeh rađa samo daljnji uspjeh i da će alternative koje ostavljaju dojam da uživaju široku potporu naroda vjerojatno privući još jaču podršku. Percipirano javno mnijenje tako dobiva kvalitetu samoispunjavajućeg proročanstva”, pojašnjava taj efekt politolog Rüdiger Schmitt-Beck sa Sveučilišta u Mannheimu.
Po njemu nije isključeno da taj efekt postoji, ali samo u situacijama kad je biračko tijelo nemotivirano, bez snažne svijesti o stranačkim opcijama ili društvenoj stvarnosti, i stavljeno pred podjednako (ne)atraktivne kandidate sa sličnim izgledima.
Pet laganih pravila u prepoznavanju relevantnosti anketa
Dragana Bagića, koji usprkos dugogodišnjem iskustvu na polju istraživanja javnog mnijenja nikada nije čuo za portal Moja-anketa.com, upitali smo kako da se javnost lakše snađe u ponudi predizbornih anketa.
“Uvijek dajem povjerenje istraživanjima koja su provele profesionalne i etablirane agencije za istraživanje tržišta i javnog mnijenja, s obzirom da one žive od tog posla ne mogu si prigušiti namjernu manipulaciju. To ne znači da te agencije ne griješe, ali sigurno to ne rade svjesno i namjerno, radi manipulacije. To im se naprosto ne isplati, s obzirom da je udio političkih istraživanja u izbornoj godini maksimalno 10% ukupnog prihoda, a ostale godine ispod 5%. Nema smisla žrtvovati reputaciju i 90% prihoda radi jednog istraživanja kojim bi se nekom pogodovalo.”
Ostala pravila za prepoznavanje kvalitetnih anketa prema Bagiću glase:
“Drugo je pravilo da treba biti oprezniji kada rezultate ankete objavljuje agencija koja je posve nova na tržištu ili se javlja samo pred izbore. To nam govori da nemaju onih 90% prihoda koji dolaze iz marketinških istraživanja, pa nemaju zašto čuvati reputaciju.
Treće jednostavno pravilo je da nikako ne treba vjerovati istraživanjima koja su provedena na jako velikim uzorcima. Ozbiljna istraživanja, koja se provode po strogoj znanstvenoj metodologiji su naprosto skupa da bi se mogla provoditi na prevelikim uzorcima. Svaki uzorak koji je veći od 1000 ili 1500 je suspektan, jer nema metodološkog razloga da se radi veći uzorak od toga (pogreška uzorka se proporcionalno ne smanjuje s povećanjem uzorka), a cijena je previsoka.
Četvrto, kod nas još uvijek nema dovoljno kvalitetnih internetskih istraživanja da bi im se mogla pokloniti vjera u prognozi rezultata izbora. U SAD-u i nekim europskim državama se danas rade jako prediktivna predizborna internetska istraživanja, ali kod nas prema mojim saznanjima još nema panela i metodologije koja bi to omogućavala.”
Kada smo ga upitali primjećuje li na anketi koja je predmet ovoga teksta kakve konkretne znakove za uzbunu, ističe i svojevrsno peto pravilo.
“‘Red flag’ je svakako način prezentacije podataka. Kada sâm onaj koji je proveo istraživanje rezultate prezentira kao svojevrsnu političku poruku, to je suspektno. Profesionalni istraživači to nikada ne rade. Oni nikada ne stavljaju naglasak na političko značenje rezultata, nego nastoje objasniti pozadinu nekih rezultata i promjena kroz karakteristike birača, profil birača, teme koje birače zanimaju itd.”, zaključuje Bagić.
Zašto nitko nije prenio anketu?
Iako je iz Macanovog opisa ankete očito tek da glasače u anketi nisu pitali ništa o njima, pa ni o tome kako su glasali na prijašnjim izborima, portalu Priznajem.hr očite su neke druge stvari:
“Očito je da se jedan dio Bandićevih birača okreće upravo Škori, što je i očekivano. Drugi dio Bandićevih birača, onaj politički lijevo orijentiran, se okreće Klisoviću… [stariji birači] očito puno više naginju SDP-u nego Tomaševiću, koji Bandićevom smrću očito nije dobio nove birače”.
Macana smo upitali i kako tumači činjenicu da rezultate ankete nisu prenijeli drugi mediji, kako se to obično događa, pogotovo kada ukazuju na obrate u preizbornim utrkama.
“Prvenstveno zato što se ankete koje se provode preko interneta ne smatraju dovoljno relevantnima. Ankete se obično provode preko telefona, a kad se ispunjavaju preko digitalnog prijema smatra se da su kompromitirane. Zato mi idemo ovim pristupom da targetiramo populaciju oglasima”, naveo je Macan.
Na pitanje jesu li kvalificirani za ovakva istraživanja javnog mnijenja, iako su registrirani za tu djelatnost, odvraća da im pomaže “nezavisni analitičar koji surađuje s međunarodnim institucijama” te da su “u partnerstvu s agencijom o kojoj ne mogu govoriti”. Kada smo ga pitali zašto, kazao nam je:
“To je poslovna tajna. Ne žele se javno povezivati s nama, nemamo najsretniju reputaciju.”
Zaključno o reputaciji, kažimo i da je portal Priznajem.hr Ministarstvo kulture visoko bodovalo na natječaju za potpore medijima zajednice te im dodijelilo 1,3 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda. Javni novac im je dodijeljen usprkos opetovanom objavljivanju dezinformacija i revizionističkih sadržaja.
