Novinar RTL-a Boris Mišević na Facebooku je 15. studenog objavio post u kojem tvrdi da su “Covid propusnice grubo kršenje ljudskih prava i sloboda”. Tvrdi da je u pitanju diskriminacija za koju nema znanstvene osnove. Ništa od toga nije točno. Miševićeva objava arhivirana je ovdje.
“Covid propusnice su grubo kršenje ljudskih prava i sloboda. Primjer su neposredne diskriminacije. Znanstveno su neutemeljene. Usvojene su bez zakonske osnove, grubo kršeći postojeće propise. Upozoravamo na prethodnu činjenicu osobito imajući u vidu da bi bilo koja osoba koja primijeni navedenu Odluku počinila kazneno djelo povrede ravnopravnosti iz čl. 123. Kaznenog zakona za koje je zapriječena kazna zakona do tri godine”, piše na svom Facebook profilu Mišević.
Boris Mišević i ranije je putem svog Facebook profila širio netočne i neutemeljene tvrdnje, o čemu možete čitati ovdje.
Znanstvena utemeljenost
Vezano za tvrdnju da Covid potvrde nisu znanstveno utemeljene, podsjetimo najprije kako su cijepljene osobe manje podložne zarazi od necijepljenih te samim time i manje šire zarazu od necijepljenih osoba, o čemu je u nedjelju svoje priopćenje objavio i HZJZ. Ako se zaraze, cijepljene osobe mogu – u nešto manjoj mjeri – zarazu prenijeti drugim osobama, ali utvrđeno je i kako količina virusa na sluznici kod cijepljenih brže opada, piše HZJZ.
Podaci HZJZ-a za razdoblje od 8.11. do 14.11. pokazuju da većina hospitaliziranih, točnije njih 71,89 posto, nije bilo cijepljeno, dok necijepljeni u većem postotku završavaju na respiratoru ili umiru. Ranija tjedna izvješća HZJZ-a također pokazuju da oko tri četvrtine hospitaliziranih osoba nisu cijepljene.
Točno je, međutim, da se Covid potvrde, između ostalog, koriste i kako bi se što veći broj građana motivirao na cijepljenje.
Kada govorimo o Covid potvrdama, također treba napomenuti da one ne predstavljaju jedini način borbe protiv koronavirusa, već se cijelo vrijeme ističe i važnost pridržavanja svih epidemioloških mjera poput redovitog pranja ruku, korištenja dezinficijensa, održavanja razmaka između osoba, nošenja zaštitnih maski i što kraćeg boravka u zatvorenim prostorijama s više osoba, osobito u hladnijem dijelu godine, kao i cijepljenja.
Opširnije smo o utemeljenosti Covid potvrda pisali ovdje.
Zakonska osnova
Što se tiče zakonske osnove i utemeljenosti uvođenja Covid potvrda, pravnu analizu novih mjera dala je Pučka pravobraniteljica u objavi Pravna analiza – Nove mjere suzbijanja epidemije COVID-19: I zaštita i ograničavanje prava.
Temeljem čl. 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, na snagu su stupile tri odluke koje se odnose na obavezu testiranja najmanje dva puta u tjedan dana i predočavanja Covid potvrde ili nekog drugog dokaza, dok je od 16. studenog na snazi odluka o obaveznom posjedovanju Covid potvrde kao preduvjeta za obavljanje poslova za sve državne službenike i namještenike, službenike i namještenike u javnim službama, službenike i namještenike u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenike trgovačkih društava i ustanova čiji su osnivači Republika Hrvatska, tijela državne uprave i jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave.
Kako je Faktograf već pisao, Ustavni sud već je ranije dao legitimitet odlukama koje je u svrhu sprečavanja širenja epidemije koronavirusa donosio Stožer civilne zaštite. Ustvrdio je da je određen, odnosno uspostavljen zakonski okvir na temelju kojeg je Stožer, uz ministra zdravstva, ovlašten za donošenje odluka/mjera za sprečavanje širenja virusa. Pritom je primijetio i da činjenica što Stožer ima zakonsku ovlast za donošenje mjera, ne znači da njegove odluke nisu podložne kontroli izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti (1, 2, 3).
Iako mnogi dobivanje Covid potvrda izjednačavaju s cijepljenjem, zapravo postoji više načina na koji se ona može dobiti. Kao što je navedeno na službenim stranicama, Covid potvrde mogu dobiti osobe cijepljene protiv Covida-19, osobe koje imaju negativan nalaz PCR testa ili brzog antigenskog testa te osobe koje su preboljele bolest Covid-19.
Pučka pravobraniteljica stoga ocjenjuje pozitivnim „što navedene odluke Stožera omogućuju širi, ali i sigurniji pristup zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi nego bi to bilo moguće s isključivo COVID potvrdom, budući da omogućuju i odgovarajuće druge dokaze nepostojanja zaraze virusom”. Cijepljenje, dakle, nije jedini način dobivanja Covid potvrde, a obavezna imunizacija nije uvedena.
Kako bi osigurala pristupačnost testova za sve građane, Europska komisija na svojim stranicama navodi da je državama članicama stavila na raspolaganje dodatnih 100 milijuna eura za testove koji ispunjavaju uvjete za izdavanje EU digitalne COVID potvrde, uz već izdvojenih 100 milijuna eura za nabavu više od 20 milijuna testova, koji su državama članicama dostavljeni u proljeće 2021.
Gradiranjem uvjetovanja pristupa prostorima pružanja zdravstvene i socijalne skrbi nastojalo se voditi računa o razmjernosti ovog ograničenja i ostvarenju željenog cilja, a to je zaštita zdravlja najugroženijih članova društva i sprječavanje širenja bolesti, piše Pučka pravobraniteljica. Ističe i da je “nužna pravovremena dostava informacija građanima o cilju mjere, njezinom načinu provedbe, mogućim izuzetcima od primjene te posljedicama ne postupanja po mjeri, kako za zaposlenike, tako i za građane koji dolaze u ove sustave”.
Ustav RH svakom daje pravo na zdravstvenu zaštitu
Kada govorimo o pružanju zdravstvene skrbi, tj. njenoj nedostupnosti, čest argument je onaj o tome da će se uvođenjem Covid potvrda ograničiti pristup zdravstvenoj skrbi onima koji nemaju potvrdu. Međutim, i sama Pučka Pravobraniteljica navodi da “Ustav RH svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu, dok Zakon o zdravstvenoj zaštiti svakoj osobi omogućuje ostvarenje najviše moguće razine zdravlja uz obvezu brige o vlastitom zdravlju i neugrožavanje zdravlja drugih. U situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti, osobna odgovornost pojedinca čak je i veća, jer je to nužno za sprječavanje širenja zaraze u zajednici te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja počiva na principu solidarnosti“.
Isto tako potrebno je u vidu imati i činjenicu da i opterećenje sustava zbog rasta broja Covid pacijenata i povlačenje liječnika na Covid odjele također dovode do ograničavanja dostupnosti zdravstvene skrbi. Već je nekoliko bolnica u Hrvatskoj izvijestilo o punjenju kapaciteta za Covid pacijente i smanjivanju tzv. ‘hladnog pogona’ (1, 2, 3).
Kada govorimo o Covid potvrdama, potrebno je voditi računa i o načelu razmjernosti, tj. o tome da u situaciji kao što je pandemija/epidemija Covida-19 u kojoj postoji ugroza života i zdravlja svih građana, “postoji obveza države (nadležnih vlasti) da u skladu sa svojim ovlastima poduzme mjere nužne za zaštitu života i zdravlja građana te je u takvim situacijama javni interes, odnosno zaštita života i zdravlja građana, ima prevagu nad pojedinačnim pravima građana koji su dužni poštovati i postupati po mjerama koje nadležna tijela donose kako bi zaštitila živote i zdravlje cjelokupne populacije”.
Navedeno ističe i odvjetnik Čedo Prodanović koji nam kaže da treba imati u vidu što je trenutno važnije – “interes i sloboda pojedinca ili zaštita grupe? Država ne može funkcionirati zbog pojedinačnih interesa, mora biti opći interes.”
Ustavna stručnjakinja i profesorica ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci Sanja Barić smatra da će Ustavni sud, odlučujući o načelu razmjernosti, uzimati u obzir koje su bile znanstvene spoznaje u trenutku donošenja pojedinih mjera, kolika je stvarna opasnost od ove bolesti (izravna – tj. posljedice po život i zdravlje od ove bolesti te neizravna – tj. posljedice po zdravstveni sustav, odnosno ugroza za liječenje od drugih bolesti uslijed prenapregnutosti sustava zbog ove bolesti), koje su bile druge razumne mogućnosti u “borbi protiv pandemije” i slično.
Međutim, i ona ističe da “postoji pravo da se čovjek ubije, da se zarazi, da puši, da pije, da kocka… ali se svako od tih prava na samoodređenje, privatnost i raspolaganje svojim životom itekako ustavnopravno prihvatljivo ograničava već sada. Ne postoji, naime, pravo da svojim postupanjima ugrožavamo slobode i prava drugih, odnosno živote i zdravlje drugih”, ističe Barić.
Nema diskriminacije
Pučka pravobraniteljica se u svojoj objavi također oglasila o pitanju diskriminacije. „Ne ulazeći u moguću odluku Ustavnog suda o ustavnosti mjera, radi razumijevanja zakonskog okvira diskriminacije te činjenice da svako drugačije, ili za nekoga nepravedno, postupanje ujedno ne mora predstavljati i diskriminaciju, bitno je pojasniti kako je diskriminacija definirana temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije. ZSD zabranjuje postupanje kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a koje postupanje je uvjetovano jednom ili više diskriminacijskih osnova iz članka 1. stavka 1. Zakona te postupanje kojim naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja osobe u nepovoljniji položaj zbog neke od diskriminacijskih osnova, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna“, navodi pravobraniteljica.
No, ističe i kako Zakon o suzbijanju diskriminacije predviđa i iznimke. Tako se diskriminacijom „ne smatra postupanje koje je određeno zakonom radi očuvanja zdravlja, javne sigurnosti i zaštite prava i sloboda drugih ljudi, uz uvjet da su upotrijebljena sredstva u demokratskom društvu primjerena i nužna za postizanje željenog cilja i pod uvjetom da takvo postupanje ne dovodi do izravne ili neizravne diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti, boje kože, vjere, spola, nacionalnog i socijalnog podrijetla, spolne orijentacije i invaliditeta“.
Drugim riječima, „bez uzročno posljedične veze između diskriminacijske osnove i nejednakog postupanja, nema niti diskriminacije pa sve ukoliko netko i opravdano smatra da se nalazi u nepovoljnom položaju zbog primjene određenih epidemioloških mjera i zbog toga mu je uskraćen pristup pojedinim uslugama, odnosno ostvarenju prava, to ne znači da je ujedno diskriminiran“.
Kako navodi pravobraniteljica, osoba će biti diskriminirana ako je takvo nepovoljno postupanje uvjetovano jednom ili više diskriminacijskih osnova, o čemu smo na Faktografu također već pisali.
Tu se, naravno mora voditi računa o osobama koje zbog narušenog zdravstvenog stanja ne mogu primiti cjepivo. Za sugrađane koji nisu preboljeli Covid-19, a zbog zdravstvenog stanja ne smiju primiti cjepivo, negativan test ostaje jedini način dobivanja Covid potvrda. U tom slučaju se mora voditi računa o tome da se takvim građanima osigura testiranje, pogotovo našim siromašnijim sugrađanima kojima putovanje na testiranje i sam test može predstavljati nepremostiv problem.