Pred Gradskom skupštinom našao se prvi pravi godišnji proračun kojeg su izradile nove gradske vlasti i to kao dokument od 300 strana u kojem se detaljno po stavkama objašnjavaju ciljevi i koliko se za što namjerava potrošiti.
Za 2022. se planira 14,16 milijardi kuna ukupnih prihoda, te 13,31 milijardi kuna ukupnih rashoda. Kada se tome pridruže i primici od financijske imovine te zaduživanja, proračun se penje na 15.13 milijardi kuna, što znači da je za više od milijardu kuna veći od zadnjeg kojeg je pred Gradsku skupštinu slao bivši gradonačelnik Milan Bandić.
Tim se proračunom treba pokriti 14, 8 milijardi rashoda i izdataka te preko 300 milijuna kuna manjka iz prethodnih godina. S tim da treba spomenuti kako se od ukupnog proračuna gotovo 5 milijardi odnosi na proračunske korisnike koji se u gradskom budžetu bilježe, ali se financiraju iz državnog proračuna ili od strane HZZO-a, kao što su zaposleni u osnovnim i srednjim školama ili zdravstvenim ustanovama.
S obzirom na preneseni deficit Grada utvrđen u Godišnjem izvještaju o izvršenju Proračuna Grada Zagreba za 2020., u visini od 1,3 milijarde kuna, u obrazloženju proračuna se navodi kako su se u planiranju rashoda vodili konzervativnim pristupom. Dodaje se i kako se planiranju pristupilo s povećanim oprezom budući da je i dalje prisutna neizvjesnost u pogledu trajanja pandemije Covida-19. Podsjeća se i kako je uvažena ranija odluka Gradske skupštine o sukcesivnom pokriću manjka iz prethodnih godina, a koja propisuje dinamiku pokrića manjka u razdoblju 2022. – 2025. Stoga je prilikom izrade prijedloga proračuna od svih nadležnih gradskih upravnih tijela, navodi se, zatražena maksimalna racionalizacija troškova te preispitivanje opravdanosti i ekonomičnosti potrošnje, kako bi se smanjili rashodi kod svih gradskih upravnih tijela i njihovih korisnika.
Povećani prihodi iz gospodarstva te Fonda solidarnosti EU
Na prihodovnoj strani planira se 1,37 milijardi kuna više ukupnih prihoda nego što je to bilo ranije.
Najveći dio prihoda (5,9 milijardi kuna) dolazi od poreza i prireza na dohodak, pri čemu se, sukladnom Vladinim najavama rasta BDP-a, računa na značajan oporavak gospodarstva u predstojećoj godini – računa se da će se samo tim porezima prikupiti 379 milijuna kuna više nego lani.
Najveće povećanje odnosi se na prihode od pomoći i donacija, a s obzirom da se ta stavka odnosi i na novac iz EU, gdje se očekuje 520 milijuna kuna iz Fonda solidarnosti za obnovu potresom oštećenih javnih objekata.
Gradske su vlasti planirale i kako će se povećati sredstva od prodaje dugotrajne imovine za 215 milijuna kuna u odnosu na 2021. To uključuje prodaju oko 150 poslovnih prostora i sto garaža te prihode od prodaje stanova i zemljišta.
Među najvećim primicima od financijske imovine spominje se prodaja udjela u APIS-u u iznosu od 350 milijuna kuna.
Povećani rashodi – za obnovu i izgradnju
Za 2022. se planira 193 milijuna kuna više ukupnih rashoda u odnosu na 2021.
Najviše se povećavaju rashodi za zaposlene, ali uglavnom je riječ o proračunskim korisnicima kod kojih se sredstva osiguravaju u državnom proračunu ili preko HZZO-a. Materijalni rashodi se povećavaju za 143 milijuna kuna.
Za nabavu i dodatna ulaganja u dugotrajnu imovinu planira se utrošiti oko 1,7 milijardi kuna, za ceste, komunalnu infrastrukturu, poslovne i ostale građevinske objekte te opremu u školstvu, zdravstvu, ustanovama socijalne skrbi i slično. Najveći dio kapitalnih ulaganja realizirat će se prema Programu radova kapitalnih ulaganja u objekte za društvene djelatnosti i za obnovu objekata oštećenih potresom u Gradu Zagrebu u 2022. i Programu radova na području prometa i komunalnog gospodarstva u Gradu Zagrebu u 2022.
Na nedavnoj konferenciji za novinare gradonačelnik Tomislav Tomašević apostrofirao je obnovu nakon potresa rekavši kako se pored planiranih 520 milijuna kuna iz Fonda solidarnosti namijenjenih javnim objektima odvaja i 160 milijuna kuna za sufinanciranje obnove privatnih zgrada, što je, kazao je, dvostruko više nego što je bilo planirano ove godine „kada gotovo ništa od tog novca neće biti potrošeno jer nije bilo odluka o obnovi višestambenih zgrada ili obiteljskih kuća“.
Za dodatna ulaganja u dugotrajnu imovinu kojima se produžuje vijek uporabe, povećava kapacitet, mijenja namjena ili znatno poboljšavaju funkcionalna svojstva imovine, planira se ukupno 660 milijuna kuna, od čega se 313,7 milijuna kuna odnosi na Centar kompetencije za translacijsku medicinu Srebrnjak.
Najveće uštede – na roditeljima odgojiteljima
Gradonačelnik Tomašević ostvario je određene uštede smanjenjem broja gradskih ureda s 27 na 16 te preko smanjenja plaća, ali najznačajnije uštede ostvaruju se ipak na stavci naknada građanima i kućanstvima koje su manje za 284 milijuna kuna, od kojih se najveći dio odnosi na modifikaciju mjere roditelj odgojitelj. Za tu i za mjeru pomoći za novorođenčad iduće godine bi se trebalo ukupno izdvojiti 301 milijun kuna, dok je sama ta mjera do jesenje evaluacije dostigla cijenu od preko 500 milijuna kuna godišnje, s tendencijom rasta. Troškovi mjere koju je pokojni gradonačelnik Milan Bandić osmislio 2016. bili su u neprestanom porastu, zbog povećanja broja korisnika, ali i zato što iznos naknade nije bio fiksan, već se vezivao uz rast plaća. Prema obrazloženju odluke o revidiranju mjere koja je došla na skupštinu u isto vrijeme kada i prijedlog proračuna, do sada se na tu mjeru utrošila 1,8 milijarda kuna, što bi bilo dostatno za izgradnju 27 vrtića.
Ekonomistica Vedrana Pribičević u zadnjem Expressu piše: „Svih pet valova porezne reforme imalo je negativan utjecaj na financiranje gradova, pogodujući centralnoj vlasti nauštrb lokalne vlasti. Povećanje neoporezivog odbitka, smanjenje broja razreda i poreznih stopa za najviše dohotke, ali i smanjenje poreza na nasljedstvo i darove smanjilo je fiskalni bazen u koji se može zagrabiti da bi se financirali rastući rashodi gradskog proračuna. Tako je jedina preostala mogućnost financiranja jedne stavke proračuna koja kontinuirano i nekontrolabilno raste oštrim rezanjem drugih stavki proračuna svake godine ili pak zaduživanjem“.
Mjera roditelj odgojitelj nije imala značajan demografski učinak, a Tomašević u svakoj prilici ističe kako on i njegova stranka demografsku politiku vide prije svega u dostupnim stanovima, dostupnim i kvalitetnim dječjim vrtićima i kvalitetnom obrazovanju.
Za iduću se godinu planira izgradnja dva nova vrtićka objekta, u 2023. još pet te u 2024. dodatnih 11. Do završetka realizacije izgradnje novih objekata vrtića, proširenje kapaciteta se planira zakupom nenamjenskih prostora. Planira se da će broj djece u dječjim vrtićima sa sadašnjih 30.688 djece do 2024. narasti na 31.118. Iako je riječ o povećanju mjesta, pitanje je u kojoj mjeri će vrtići moći apsorbirati djecu dosadašnjih majki odgojiteljica koje će potražiti posao.
Gradonačelnik Tomašević odlučio je prihvatiti amandman SDP-a kojim se uz predviđenih 52 milijuna kuna za izgradnju novih vrtića te još 15 milijuna kuna za najam zamjenskih prostora, za potrebe vrtićkog smještaja daje dodatnih 10 milijuna kuna.
„Nema ništa u proračunu što nije realno. Svi naši prihodi su realni, a svi troškovi su u granicama tih prihoda. To je način kako ćemo upravljati gradom i to je način kako ćemo izvući grad iz ove financijske krize“, tvrdi Tomašević, najavljujući kako će se akumulirani deficit riješiti kroz planirani godišnji suficit od 300 milijuna kuna u roku od sljedećih pet godina.
Ukidanje mjere pokazuje političku i ideološku konzistentnost
U kojoj mjeri Tomaševićev proračun odražava najave koje je opcija Možemo izgovarala prije izbora, odnosno vidi li se u Zagrebu zaokret prema lijevim i zelenim politikama?
„Jedno je ponuditi viziju, a drugo je provedba te vizije. Da bismo došli do prave promjene, postoji put u kojem je prvi korak konzerviranje postojećeg stanja, da ono bude održivo. To je situacija u kojoj smo sad i u Gradu i u Holdingu i dok se to ne sanira, ne može se ništa drugo planirati. Neke stvari ne mogu se riješiti preko noći, poput zbrinjavanja glomaznog otpada ili biootpada, već prvo treba stvoriti preduvjete. Nije to pitanje volje, ostvarivanje traži vrijeme i novac“, tumači sociolog Dragan Bagić, dodajući kako se nalazimo zapravo u nultoj fazi i ne može se suditi po onome što smo do sada vidjeli.
Četiri godine su kratak period i realno se može dogoditi i da saniranje stanja potraje cijeli mandat, potvrđuje na naš upit Bagić. „Za rješavanje ‘kostura iz ormara’ potrebno je puno vremena i energije i pitanje je koliko i kada će im vremena ostati za konstruktivnu politiku, pogotovo kad je riječ o tzv. hardwareu, kao što je izgradnja vrtića, obnova nakon potresa. Četiri godine su kratak period“.
Ključno upravljanje je stoga, smatra Bagić, upravljanje očekivanjima birača. Odnosno, ključno je može li Možemo upravljati očekivanjima svojih birača kako bi im dali i drugi mandat.
Bagić povlači paralelu sa SDP-om na nacionalnoj razini koji je u dva navrata preuzeo vlast u državi u izrazito lošoj situaciji te su bili prisiljeni raditi neke uštede i zamjerati se. Oni nisu imali dovoljno iskustva – kojeg nisu ni mogli imati već i stoga što nisu ranije bili na vlasti – i pri tom nisu uspješno upravljali očekivanjima birača. To je opasnost koja stoji i nad Možemo, smatra.
Kako je do sada Možemo upravljao očekivanjima birača? „Ne rade dovoljno dobro. Nedostaje im proaktivnosti, boljeg elaboriranja što se može očekivati. Dojam je da je sama uža vlast dosta zatvorena u sebe, da pokušavaju puno toga sami riješiti i da nisu sigurni“.
Koliko su zapravo stvari unaprijed zadane, odnosno koliko slobode uopće ostaje u planiranju ključnih poteza poput kreiranja proračuna?
„Sloboda je beskrajna, pitanje je jedino do kuda ste spremni ići, s kim ste sve spremni zaratiti, kome ćete uskratiti potpore ili smanjiti plaće. Sve to možete, samo je pitanje cost-benefit analize, koliki je potencijalni trošak ili kakve će biti posljedice“, odgovara te dodaje kako je modifikacija mjere roditelj odgojitelj dobar primjer. Tu je, smatra, prikazana politička i ideološka konzistentnost, a s obzirom na to da je Tomašević tu mjeru i ranije kritizirao i najavljivao njeno preispitivanje. Mjera je demografski neučinkovita i štetna po raznim drugim elementima.
„Možemo je tu pokazao političku odlučnost i hrabrost, spremnost da svoje ideje provedu pod svaku cijenu“, tumači Bagić, dodajući kako on osobno smatra da je ukidanje trebalo ići postupnije, ne zbog straha od otpora (jer dobro je da ih nije strah otpora), već stoga što su ljudi organizirali svoje planove prema mjeri . „Nije je trebalo uvesti, bila je pretjerana beneficija, ali kada je već uvedena ljudi su organizirali svoje živote prema tome“, podsjeća. No s druge strane, revidiranjem te vrlo skupe mjere, otvara se prostor za neke druge investicije.
Osim promjena u mjeri roditelj odgojitelj, kao značajne poteze u dosadašnjem mandatu novih gradskih vlasti Bagić vidi i pokušaj rješavanja problema otpada, koji se također ne može riješiti preko noći zbog pravila javne nabave i ugovora.
Bagić smatra kako Možemo, kao i gradonačelnik Tomašević, još uvijek uživaju solidnu podršku, iako je završen „medeni mjesec“ s biračima.
