Razotkriveno

Nenad Bakić na Facebooku širi laži o Faktografu

Poduzetnik Nenad Bakić na Facebooku je iznio niz laži o Faktografu. Potiče ljude da protiv nas podnose neutemeljene kaznene prijave.
Foto: N1

Poduzetnik Nenad Bakić na svom je Facebook profilu, gdje ga prati oko 40 tisuća ljudi, napao Faktograf nizom lažnih optužbi. Pridodao im je javni poziv na masovno podnošenje neutemeljenih sudskih tužbi protiv Faktografa, računajući valjda da će nas vršenjem takvog pritiska zastrašiti i obeshrabriti u obavljanju svog posla.

Bakić je 10. i 11. prosinca na svom profilu objavio dva posta u kojima se lažima okomio na Faktograf (arhivirano ovdje i ovdje). U nastavku teksta dekonstruirat ćemo činjenične netočnosti o Faktografu koje Bakić plasira u javnost.

“Facebook je najvažnija / najveća hrvatska medijska platforma, iako formalno nije medij. U Hrvatskoj postoji cenzura, koju privatnim odnosom s FB provodi u ime FB medij koji se zove Faktograf.hr”.

Bakić točno primjećuje da Facebook nije medij, već društvena mreža, odnosno platforma za distribuiranje sadržaja. Primarna razlika leži u tome što su mediji pred zakonom odgovorni za sadržaj koji objavljuju, dok Meta (kompanija u čijem vlasništvu su društvene mreže Facebook i Instagram, kao i aplikacija WhatsApp) nije odgovorna za sadržaj koji korisnici postavljaju na njihove platforme.

To, međutim, ne znači da na Facebooku svatko može objavljivati što god želi. Usluge koje Facebook pruža korisnicima su besplatne, ali oni se zauzvrat obvezuju da će se pridržavati uvjeta pružanja usluge i standarda zajednice. Drugim riječima, Meta ima pravo i obvezu uklanjati društveno štetan sadržaj sa svojih platformi ili ograničavati doseg takvom sadržaju. To se ne zove cenzura, već odgovorno poslovanje.

Iako smo to već objašnjavali u više navrata, očigledno treba ponoviti još jednom: Faktograf na Facebooku ne vrši cenzuru. Faktograf provjerava točnost informacija koje se dijele na društvenim mrežama, a Facebook temeljem naših analiza smanjuje doseg dezinformirajućim objavama. Tako se ograničava broj korisnika Facebooka izloženih štetnim i opasnim dezinformacijama. Istu stvar fact-checkeri koji su Facebookovih partneri u njihovom Third Party Fact Checking programu rade i u drugim državama.

Pravila zajednice Facebook definira samostalno, fact-checkeri na to nemaju nikakav utjecaj. Isto tako, Facebook samostalno odlučuje koji će sadržaj ukloniti zbog kršenja njihovih pravila. Faktograf ne može niti blokirati, niti ukloniti bilo kakav sadržaj s Facebooka. Faktograf tek ocjenjuje točnost sadržaja na Facebooku, ali objave koje ocijenimo se ne uklanjaju, već se uz njih pojavljuje obavijest da sadrže netočne, manipulativne ili pogrešno kontekstualizirane tvrdnje.

Širiteljima dezinformacija na taj način nije oduzeta sloboda govora, tj. nisu cenzurirani. Oni i dalje imaju pravo na Facebooku objavljivati netočne tvrdnje, samo nemaju pravo na algoritamsko amplificiranje dosega tih tvrdnji. Cenzura po svojoj definiciji predstavlja zabranu objavljivanja određenog sadržaja. Ukazivanje na činjeničnu netočnost ili neutemeljenost određenog sadržaja, dakle, nije cenzura.

Nepostojeća kaznena prijava

“To je sve u suprotnosti s člankom 127 Kaznenog zakona, i navodno je g. Kolakušić, Građani za Mislava Kolakušića, podigao kaznenu prijavu protiv organizacije Faktograf i odgorne osobe, te su ga pustili na miru.”

Točno je da se Mislav Kolakušić, zastupnik u Europskom parlamentu i bivši sudac, javno prijetio da će protiv Faktografa podnijeti kaznenu prijavu. I on se, baš poput Bakića, neutemeljeno pozivao na članak 127. Kaznenog zakona, koji regulira kazneno djelo povrede slobode mišljenja i izražavanja mišljenja.

Kolakušić takvu kaznenu prijavu protiv Faktografa, koliko nam je poznato, nikad nije podnio. Kad bi takva prijava doista postojala, institucije kaznenog progona vjerojatno bi nas pozvale da se o njoj očitujemo. Kako nas ni policija ni DORH nikad nisu kontaktirali da nas ispitaju temeljem navodne Kolakušićeve prijave, tako možemo samo zaključiti da ona nikad nije ni podnesena.

Što je, uostalom, i logično. Kao bivšem sucu Kolakušiću je vjerojatno sasvim jasno da Faktograf nije počinio kazneno djelo koje nam stavlja na teret, niti smo to uopće mogli napraviti. Hajka koju je Kolakušić poveo protiv Faktografa je, kao što smo već pisali, isključivo u službi njegove predizborne kampanje obmanjivanja javnosti (a s obzirom na to da se ovaj hrvatski eurozastupnik prometnuo u jednog od vodećih domaćih širitelja dezinformacija vezanih za pandemiju Covida-19).

Naime, člankom 127. Kaznenog zakona zabranjeno je “uskraćivanje ili ograničavanje slobode govora ili javnog nastupa, slobode tiska ili drugih sredstava priopćavanja ili slobodno osnivanje ustanova javnog priopćavanja”.

Faktograf ni Bakiću, ni Kolakušiću nije uskratio pravo na slobodu govora. To potvrđuje sama činjenica da svoje laži neometano isporučuju javnosti putem društvenih mreža. Faktografov posao je da ukazujemo na činjeničnu netočnost takvih objava, a to ćemo raditi i dalje. Ako Bakić smatra da time činimo kazneno djelo, ima nas pravo prijaviti. Trebao bi, međutim, pritom imati na umu činjenicu da je i lažno prijavljivanje kaznenog djela također kazneno djelo (prema članku 304. Kaznenog zakona).

Tko piše za Faktograf

“Za svoje tzv. factchecking eskapade angažiraju uglavnom ‘stručnjake’ s lockdownerske scene, koji, čini se, ponekad pišu i kao pravi autori objava čini se lažno predstavljenih kao autorski radovi nekih novinara koji ondje rade – jer daleko nadmašuju stručnim iskazom, sve što su ovi ikad radili – i za to ih plaćaju (recimo, Mahunarko im je autor). S druge strane, BAŠ NIKAD, ne ispravljau teške lažne i izuzetno štetne tvrdnje kakve iznose prominentni lockdowneri”, piše Bakić u postu od 10. prosinca.

Netočnu tvrdnju da za Faktograf zapravo ne pišu novinari Faktografa, Bakić ponavlja i u objavi od 11. prosinca:

“Faktograf bi morao reći tko su mu ghostwriteri koji pišu za njih i čije tekstove ponekad čak i potpisuju njihovi novinari. Po meni, onaj Vidov nema šanse složiti neke od tesktova koje potpisuje, ali možda potcjenjujem čovjeka. Među autorima su Mahunarka, Tjesteninko, Nindža, ‘bull run’ profesor s PMF i par ljudi s IRB. Među autorima NEMA ‘stručnjaka’ koji nisu zagovornici totalitarnog kineskog pristupa”.

Svi tekstovi koje Faktograf objavljuje su potpisani i baš sve su ih napisali upravo potpisani autor ili autorica. Glavninu sadržaja koje objavljujemo proizvodi redakcija Faktografa, ali objavljujemo i tekstove vanjskih suradnika. Ponekad se obraćamo stručnjacima iz određenih područja s molbom da napišu tekst za Faktograf. Ako pristanu, svoje tekstove potpisuju imenom i prezimenom.

Ne znamo tko bi trebali biti Mahunarko, Tjesteninko, Nindža ili “bull run”, ali znamo da ili nisu nikad pisali za Faktograf, ili su objavili tekst potpisan svojim imenom i prezimenom.

Bakić ima naviku smišljanja pogrdnih nadimaka za znanstvenike koji sudjeluju u javnoj raspravi vezanoj za pandemiju Covida-19, a koje tretira kao svojevrsne ideološke suparnike. Njegove objave sugeriraju da Bakić upravljanje epidemijom ne shvaća kao stručno pitanje, već kao zagovaračku kampanju u kojoj bi jednaku težinu trebala imati mišljenja onih koji zagovaraju mjere čija je svrha ograničavanje širenja virusa i onih koji smatraju da bi pandemiju Covida-19 praktički trebalo ignorirati (iako medicinska struka eksplicitno tvrdi da bi to dovelo do kolapsa zdravstvenog sustava). Kako većina uglednih javno aktivnih znanstvenika Covid-19 smatra realnom prijetnjom koju treba suzbijati epidemiološkim mjerama, tako ih poduzetnik Bakić (koji vodi kampanju protiv epidemioloških mjera) naziva pogrdnim nadimcima.

U ideološke protivnike Bakić sad svrstava i Faktograf, iako mi u njegovom sukobu ne sudjelujemo. Jedini stav koji redakcija Faktografa ima o pandemiji Covida-19 je da se njome treba upravljati temeljem podataka i činjenica, a ne dezinformacija i manipulacija, poštujući pritom važeće demokratske procedure, pravila i zakone.

Hajka protiv Faktografa

“Mislim da svi kojima se ovako narušavaju Ustavna prava mogu tužiti Faktograf po članku 127 Kaznenog zakona – ja hoću. Faktograf možda misli da ‘običan mali čovjek’ neće imati resursa (znanje, novac…) da ih tuži za takvo gaženje njihovih prava, možda su u pravu. Mene zanima da li bi bilo legalno da se formira neki fond iz kojeg bi se financirale takve tužbe? Ne bi terbalo biti jako komplicirano – šablonske tužbe za istu temu?”

Bakić, naravno, ima pravo podnijeti prijavu protiv Faktografa. Svatko ima pravo podnijeti prijavu protiv bilo koga (imajući pritom na umu da je lažno prijavljivanje kaznenog djela također kazneno djelo). Bakićeva prijava će, ako ikad bude podnesena, ionako nužno biti odbačena jer nema utemeljenje.

Izvjesno je da to zna i sam Bakić, tj. da svrha njegove objave nije bila najavljivanje svrhovite pravne bitke protiv Faktografa, već pokušaj vršenja pritiska na rad jednog nezavisnog medija.

Upravo su sudske tužbe, kako je u više navrata upozoravalo i Hrvatsko novinarsko društvo, najpopularniji suvremeni instrument onih koji žele ušutkati i zastrašiti nezavisne medije. Svrha takvih tužbi, koje se nazivaju strateške tužbe usmjerene protiv javne participacije (tj. SLAPP tužbe), je natjerati novinare i medije na autocenzuru. Kako sudske tužbe za novinare i medije predstavljaju financijsko i vremensko opterećenje, tako će neki pod pritiskom tužbi možda odlučiti da neće izvještavati o ljudima s izraženim litigacijskim sklonostima.

Ne sumnjamo da Bakić, koji je na glasu kao uspješan poduzetnik, ima dovoljno novca za financiranje hajke protiv Faktografa (iako podaci servisa Poslovna Hrvatska pokazuju da su pandemijske okolnosti negativno utjecale na poslovanje firmi u kojima Bakić drži vlasničke udjele). Bakićeve nas slabo uvijene prijetnje, međutim, neće pokolebati ni omesti u obavljanju našeg posla jednako predano kao i do sada, pri čemu ćemo uvijek inzistirati samo na činjenicama.

Nasilne prijetnje

Za kraj, važno je reći još jednu stvar: redakcija Faktografa zbog svog rada svakodnevno prima uvrede i prijetnje, kako fizičkim nasiljem, tako i smrću.

Količina prijetnji koje primamo povećava se kad laži o nama šire javne osobe. Najčešće su to popularni širitelji dezinformacija o pandemiji Covida-19 koji na nas huškaju svoju internetsku sljedbu ili politički populisti i ekstremisti poput Zlatka Hasanbegovića, Miroslava Škore, Nina Raspudića, Nikole Grmoje ili već spomenutog Kolakušića. U to se društvo sada upisao i Nenad Bakić.

Redakciji Faktografa je već stiglo više prijetnji evidentno inspiriranih Bakićevim neutemeljenim prozivkama, a ne sumnjamo da će ih biti i još. Ako svo to verbalno nasilje u budućnosti potakne i fizičko nasilje nad članicama i članovima redakcije Faktografa, najodgovorniji za to će biti upravo oni koji protiv nas vode činjenično neutemeljenu hajku.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.