Iako je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja relativno nedavno najavilo izradu Plana razvoja geotermalnog potencijala RH koji bi, između ostalog, odredio prostor na kojem će se taj potencijal eksploatirati, i unatoč tome što se razvoj geotermalnih projekata odvija sporo, istraživanja geotermalnih voda koja se provode u Hrvatskoj zapravo su u punom mahu.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Na području Međimurja, Podravine, Pokuplja i Slavonije bušotine se nalaze na sedam eksploatacijskih polja, a istovremeno se na 14 lokacija provode istražni radovi u svrhu ispitivanja korištenja geotermalnih voda za proizvodnju električne energije i u toplinarske svrhe. Kako nam kažu u Agenciji za ugljikovodike, dodatno je, u sklopu Nacionalnog plana održivosti i oporavka, odobreno 225 milijuna kuna za daljnje potvrđivanje geotermalnog potencijala za toplinarstvo, u sklopu čega je predloženo još devet preliminarnih istražnih prostora.
Ako su prethodno desetljeće obilježila ulaganja u vjetroelektrane i solarne panele, ono nadolazeće svakako će obilježiti eksploatacija geotermalnih izvora. Ne samo u Hrvatskoj, nego na globalnoj razini. Navodi to i u svom izvješću Europsko geotermalno energetsko vijeće (EGEC) koje, u kontekstu Europskog zelenog plana, najavljuje pojačane investicije u obnovljive izvore energije, naročito u one geotermalane.
Proširene ovlasti Agenciji
Pritom je Hrvatska, odnosno, njen Panonski dio, atraktivno podzemlje za takve investicije. Lokacije trenutačnih eksploatacijskih polja (Bizovec, Draškovec AATG, Velika Ciglena, Bošnjaci-sjever, Sveta Nedelja, Geotermalno polje Zagreb, GT Ivanić) nalaze se na prostoru sjevernih županija, a devet predloženih preliminarnih istražnih prostora za toplinarske projekte odnose se na Veliku Goricu, Osijek, Donji Miholjac, Vukovar, Đurđenovac, Zaprešić, Požegu, Vinkovce i Sisak.
Osim toga, Agencija za ugljikovodike dosad je na prostru Panonskog bazena izdvojila više od 70 prostora s geotermalnim potencijalom, a u budućnosti bi mogla usko surađivati s lokalnim zajednicama na razvoju projekata.
Naime, zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika te Zakona o Agenciji tom su tijelu proširene ovlasti koje se odnose na izvođenje istražnih radova u svrhu razvoja geotermalnog potencijala. Drugim riječima, izmjenama je Agenciji otvoren prostor za osnivanje svoje tvrtke za geotermalne projekte.
Odmah po donošenju tih izmjena, kažu nam u Agenciji, napravljen je projekt razvoja geotermalnog potencijala za potrebe toplinarstva te su u Nacionalni plan oporavka i održivosti nominirali navedenih devet područja za razvoj toplinarskih projekata.
“Bez pomoći, jedinice lokalne i regionalne samouprave će teško uspjeti realizirati potencijal koji postoji na njihovom području”, kažu nam u Agenciji te napominju kako je riječ o području koje traži velike resurse i specifično znanje.
Naime, dozvole za radove na istražnim prostorima zasad imaju četiri privatna investitora te jedna turska kompanija. S druge strane, dozvole za istraživanje dobilo je i sedam trgovačkih društva koje su osnovale jedinice lokalne i/ili regionalnih samouprava koje imaju interes za realizaciju geotermalnih projekata u toplinarstvu i poljoprivredi. Takvim je tvrtkama pak izgradnja bušotina nakon studijske faze skup projekt, stoga će se dio njih morati fokusirati na pronalazak privatnog investitora, iako bi javna ulaganja u ovaj sektor dugoročno rezultirala s puno većom koristi za zajednicu.
Prva elektrana
Primjer jedine geotermalne elektrane u Hrvatskoj, “Velika I”, koja operativno radi na eksploatacijskom polju Velika Ciglena kraj Bjelovara, pokazuje kako je riječ o unosnom poslu.
Nakon samo dvije godine rada, elektrana snage 16,5 megavata koja je s radom počela 2019. godine i u koju je uloženo 325 milijuna kuna, nametnula se kao tema u medijima zbog problema s vlasništvom između domaćeg poduzetnika i turskog investitora iz grupacije MB Holding.
Naime, kako su nedavno pisali mediji, Muharrem Balat je preko svoje hrvatske tvrtke BLT tužio Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava zbog sudskih odluka kojima mu je, tvrdi, povrijeđeno pravo na uživanje vlasništva i pravično suđenje. Investitora, koji je držao 80 posto vlasništva u tvrtki nositelju projekta (Geoen d.o.o. ) manjinski partner, odnosno tvrtka Geothermal Solution, uspjela je u sudskom registru zagrebačkog Trgovačkog suda “izbaciti” iz vlasništva kompanije. (1,2)
Geotermalnoj elektrani “Velika I” inače je, prema podacima koji se mogu pronaći u izvještajima HROTE-a, u 2019. za proizvedenu električnu energiju, uključujući PDV, isplaćeno 114.788.614, a u 2020. godini 136.054.005 kuna.
Budući da se zarada broji u milijunima, zanimalo nas je koliku korist od ovakvog projekta ima lokalna zajednica na čijem se području provodi eksploatacija geotermalnih voda. Naime, društva koja imaju koncesiju dužna su plaćati naknadu za koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina, a koja je propisana posebnom uredbom.
“Za 2021. godinu ta naknada nije u cijelosti uplaćena Gradu Bjelovaru, odnosno njezin pripadajući dio, a za njezino potraživanje putem sudskog spora nije nadležan Grad Bjelovar, već nadležno Ministarstvo koji tu naknadu i utvrđuje sukladno prije navedenim propisima. U 2020. godini s osnove ove naknade u korist Grada Bjelovara uplaćeno je 1.863.642,52 kuna, a u 2021. godini uplaćeno je do sada 679.537,12 kuna. Osim navedenih naknada, trgovačko društvo Geoen je na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu obveznik plaćanja komunalne naknade i naknade za uređenje voda. Za prihode iz svoje nadležnosti Grad Bjelovar je nadležan pokretati postupke radi naplate, ostvarenja ili osiguranja svojih potraživanja. Za 2021. godinu komunalna naknada nije plaćena, a naknada za uređenje voda podmirena je u ovršnom postupku”, stoji u odgovoru Grada Bjelovara Faktografu u kojem se također navodi da tvrtka jednom godišnje ima obvezu plaćanja naknade od približno 6,5 tisuća kuna za osnivanje prava služnosti na nerazvrstanim cestama i ostalim javnim površinama, što je dosad uredno plaćala.
U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji odgovorili su nam kako im je u 2020. godini uplaćeno 1.242.428 kuna, dok je u 2021. godini dosad uplaćeno 453.025 kuna.
Javno financiranje
Ante Klečina, direktor tvrtke Bukotermal koju su zajednički osnovali Varaždinska županija i Općina Mali Bukovec, i koja ima dozvolu za istraživanje istražnog polja Lunjkovec-Kutnjak veličine 100 kilometara kvadratnih, kaže kako su dosad napravljene studije za geotermalni potencijal te snimanja s dubinskim sondama koje su snimile prostor do čak četiri, pet kilometara ispod površine Zemlje.
Dozvolu za istraživanje imaju do listopada 2022. godine a zasad su im zanimljive dvije bušotine koje se planiraju koristiti u prvoj fazi za izgradnju male geotermalne elektrane snage otprilike 2 megavata. Osim toga, plan je i iskoristiti toplu vodu za toplinarstvo. Nakon istraživanja planira se ići u eksploataciju, a pritom Varaždinska županija i Općina Mali Bukovec razmatraju obje opcije, i o privlačenju investitora, i o vlastitom ulaganju u izgradnju elektrane.
“Postojali su dosad razgovori s potencijalnim investitorima koji bi ulagali nakon faze istraživanja, koju ćemo pak odraditi sami. Postoji i druga mogućnost o kojoj razmišljamo, a to je da vidimo koja raspoloživa sredstva bismo mi mogli iskoristiti, poput možda EU fondova ili nekih drugih nacionalnih sredstava, da bismo možda sami išli u tu investiciju. Procijenjeno je da će projekt vratiti uloženo nakon sedam do osam godina. Budući da očekujemo da ćemo potpisati ugovor o otkupu energije po povlaštenoj cijeni koji traje 12 godina, te da je procijenjeno vrijeme trajanja instalacije do 25 godina bez značajnih remonta, već možemo zaključiti da se radi o isplativom projektu”, govori Klečina.
Kaže kako u tu računicu nije uključena i toplinska energija koja se može koristiti u toplinarstvu i gdje bi se moglo dobiti i par dodatnih megavata. Jedan je od planova da se jedno područje odvoji za grijanje poljoprivredne proizvodnje, odnosno, grijanje staklenika, što bi za područje koje je po proizvodnji ukrasnog cvijeća također bilo korisno.
“U slučaju elektrane u Bjelovaru, privatni investitor ubire prihod jer javna uprava nije vlasnik tvrtke koja se bavi distribucijom električne energije. Mi smo tvrtka u javnom vlasništvu. Ulažemo javni kapital da bi ga kasnije vraćali u lokalni i županijski proračun i dalje ulagali u zajednicu. Da geotermalnu elektranu gradimo vlastitim sredstvima, za što još nismo sigurni hoćemo li učiniti, vrlo brzo bi isplatili tu investiciju. Cilj bi nam bio da tvrtka bude profitabilna, ali ne isključivo radi maksimizacije profita, već radi ulaganja u zajednicu. Već imamo neke zanimljive ideje kako bi projekt iskomunicirali prema zajednici, na način da uključimo stipendije za školovanje studenata koji bi se bavili vezanim strukama, te da se generalno bavimo edukacijom ljudi na području zelene energije”, kaže.
HROTE kvote
Sredinom svibnja prošle godine donesna je Uredba o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija kojom se mijenja sistem poticaja za obnovljive izvore energije, odnosno, uvodi se premijski sustav poticanja.
U tom je modelu premija koja se isplaćuje proizvođaču varijabilna, odnosno, čini je razlika između proizvodne i tržišne cijene električne energije. Naime, što je tržišna cijena veća, to će premija biti manja. Kako je objašnjeno u tekstu na portalu Udruženja Obnovljivi izvori energije, u Hrvatskoj je veliki problem bio u neujednačenom tretmanu pojedinih vrsta obnovljivih izvora, odnosno, nejasno definiran odnos prema obveznoj količini poticanja električne energije iz pojedinog izvora. U prijašnjem sustavu, zakonskim i podzakonskim aktima nisu bile definirane kvote koje bi jasno odredile količinu poticaja za pojedini vid tehnologije.
Donesena uredba propisuje ukupnu kvotu svih grupa proizvodnih postrojenja za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije te ona tako iznosi 2 265 megavata. Od toga, na geotermalne elektrane instalirane snage veće od 500 kilovata spada svega 20 megavata. Usporedbe radi, na vjetroelektrane snage veće od 3 megavata ukupno je dodijeljeno oko 1000 megavata.
Klečina iz Bukotermala, koji se uključio u javno savjetovanje o kvotama, kaže kako bi bilo dobro kad bi se, s obzirom na ukupne resurse, stimuliralo još 100 do 300 potencijalnih megavata. Nada se povećanju jer smatra da je tih 20 megavata tek dobar početak.
Kaže kako je potencijal resursa za izgradnju geotermalnih elektrana oko 500 megavata instalirane snage električne energije prema službenim procjenama Agencije za ugljikovodike, koje su temeljene samo na poznatim lokacijama i ne uračunavaju dodatna geotermalna istraživanja potencijalnih lokaliteta.
“Geotermalni izvori energije puno su stabilniji u odnosu na solare i vjetrolelektrane. Elektroenergetska mreža ima jasno raspoređeno potrošnju tijekom dana jer geotermalna elektrana manje-više proizvodi gotovo stalnu istu količinu energije, 365 dana u godini, dok solarne elektrane imaju peakove od dva ili tri sata na dan, a vjetroelektrane ovise o količini vjetra. Ujedno je riječ i o zelenoj energiji jer ne ostavlja štetu po okoliš. Većina naše mreže može podnijeti barem dvostruku distribuciju u odnosu na ono što Hrvatska sad ima, i mislim da možemo proizvoditi dovoljno energije da budemo samodostatni”, kaže Klečina.
Neotkriveni lokaliteti
Sanja Živković iz Energetskog instituta Hrvoje Požar, koja je nedavno ušla u Upravni odbor novoosnovane Hrvatske udruge za geotermalnu energiju, za Faktograf kaže kako se daljnjim istraživanjima očekuje pronalazak još geotermalnih lokaliteta, te objašnjava zašto je upravo Panonski dio Hrvatske pritom najpotentniji.
“Geotermalni potencijal je, među ostalim, u značajnoj mjeri povezan s debljinom kontinentalne kore, odnosno dubinom Mohorovičićevog diskontinuiteta koji predstavlja granicu između Zemljine kore i plašta. U području Panonskog bazena Mohorovičićev diskontinuitet se mjestimično nalazi razmjerno plitko, na dubinama manjim od 25 km, što je povezano s nastankom i razvojem bazena. Za usporedbu, u području Dinarida koji se prostiru u području središnje i južne Hrvatske, dubina Mohorovičićevog diskontinuiteta, odnosno debljina litosfere doseže i 40 km”, kaže Živković.
Geotermalni lokaliteti, dodaje, inače se dijele na one prirodne, kojih je u Hrvatskoj 25 (neki poznati su još od Rimskog doba), te na one lokalitete gdje je geotermalni potencijal potvrđen ili indiciran u dubokim bušotinama.
Geotermalne vode po načinu korištenja, kaže Živković, mogu se koristiti direktno i indirektno. Izravno korištenje geotermalne energije obuhvaća korištenje nižih temperatura te ima široku primjenu, pri čemu se najviše ističe korištenje u toplinarstvu, balneologiji, poljoprivredi te proizvodnji i obradi hrane te u daljinskim sustavima grijanja. Neizravno korištenje geotermalne energije podrazumijeva proizvodnju električne energije te zahtjeva temperature geotermalnih fluida veće od 100 °C.
Tradicija bušenja
Ključnu ulogu u današnjem razumijevanju geotermalnog potencijala Hrvatske imala su Inina istraživanja nafte i plina koja su počela još prije 65 godina. U tom je periodu, kako su nam odgovorili iz Ine, u Hrvatskoj izbušeno više od 3.800 istražnih, razradnih proizvodnih i utisnih bušotina. Pritom su svi podaci prikupljeni tijekom razdoblja istraživanja i eksploatacije ugljikovodika dostavljeni Hrvatskom geološkom institutu putem Ministarstva gospodarstva tijekom 2013. godine.
U mnogim je Ininim bušotinama zabilježena pojava geotermalanih voda.
“Kako one nisu bile predmet istraživanja, često nisu provedena ciljana geotermalna ispitivanja voda u smislu temperature i protoka. Ipak, u nekolicini bušotina pronađene geotermalne vode su privedene proizvodnji, kako je to slučaj npr. u Bizovcu, Vučkovcu (danas poznatom termama Sv. Martin na Muri), zagrebačkoj Mladosti, Topuskom i Sv. Nedelji”, kaže Živković.
Dodaje kako je jedna od najbitnijih stvari koja je proizašla iz istraživanja Ine činjenica da Hrvatska ima vlastite kapacitete za razvijanje ovakve vrste projekata. Naime, tijekom istraživanja koje je provela Ina stasalo je mnogo stručnjaka koji imaju znanja i vještina raditi na geotermalanim projektima.
Tu smo kompaniju upitali imaju li oni možda na vidiku neke geotermalne projekte, na što su nam odgovorili kako aktivno analiziraju sve opcije koje bi pridonijele dekarbonizaciji energetskog sektora.
“Jedna od opcija su i potencijalni geotermalni izvori koje kompanija ima u okviru postojećeg fonda. Osnovna pretpostavka razvoja svih takvih projekata je da su dugoročno ekonomski isplativi, a javnost će s lokacijama biti upoznata nakon donošenja potencijalnih investicijskih odluka”, odgovorili su nam.
Geotermalne projekte još ne planira ni HEP, odakle su nam odgovorili da to ni ne mogu jer istražne radove i razvoj takvih projekata mogu izvoditi samo tvrtke koje imaju rudarsku koncesiju i koje su sudski registrirane za obavljanje rudarskih djelatnosti. Međutim, napominju da dugoročni planovi razvoja HEP-a podrazumijevaju pojačane aktivnosti na realizaciji projekata obnovljivih izvora energije, u koje spada i geotermalna energija.
“Važno je znati da se visoka energetska učinkovitost geotermalne energije može postići tek uz proizvodnju i potrošnju toplinske energije. Isto govore i smjernice Europske unije. Stoga je kod planiranja ovakvih projekata bitno osigurati kupca toplinske energije”, kaže HEP.
Ta se državna tvrtka sada nalazi usred investicijskog ciklusa u sunčane i vjetroelektrane. Kako nam kažu, u ovom trenutku imaju oko 50 projekta obnovljivih izvora energije, a trenutno su u pogonu i dvije bioelektrane-toplane na šumsku biomasu, četiri sunčane elektrane i jedna vjetroelektrana, dok su tri sunčane elektrane u izgradnji ili pred puštanjem u rad.
Svjetska potražnja
Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije (IRENA) procjenjuje da će u geotermalni sektor u sljedeća tri desetljeća biti potrebna prosječna godišnja ulaganja od oko 24 milijarde dolara kako bi se uskladili s klimatskim ciljem ograničavanja rasta temperature na Zemlji na 1,5 C.
U međuvremenu, Međunarodna energetska agencija (IEA) označila je 52 gigavata geotermalnog kapaciteta kao neophodnog za implementaciju do 2030. kako bi se postigla ugljična neutralnost. Trenutno instalirani kapaciteti iznose 15 gigavata, a procjene su da će se ta brojka do 2050. povećati na 126 gigavata.
Velika je to prilika za naftne i plinske kompanije koje bi za eksploataciju geotermalanih voda zapravo iskoristile vještine i infrastrukturu koja im je već dostupna. Prema procjenama američke Agencije za okoliš, samo u SAD-u nalaze se milijuni napuštenih i neaktivnih bušotina nafte i plina koje bi mogle biti velika prilika u sektoru. (NSEnergy)
Europsko geotermalno energetsko vijeće u svom izvještaju navodi kako je Europa 2020. imala 3,5 gigavata instalirane električne energije koja je distribuirana preko 139 geotermalanih elektrana. Osim proizvodnje električne energije, geotermalne se vode koriste za sustave grijanja i hlađenja. EGEC tako u izvješću navodi kako je prošle godine u pogonu bilo 350 geotermalnih sustava daljinskog grijanja, a još 232 je bilo unutar raznih faza razvoja.
Najistaknutiji primjer države koja koristi svoje geotermalne potencijale je Island, za koji se procjenjuje da 30 posto svoje električne energije dobiva iz geotermalnih voda. Kako se može naći na stranicama islandske Nacionalne energetske agencije, devet od deset kućanstava u Islandu grije se uz pomoć geotermalne energije. (1,2)
Po novoinstaliranim kapacitetima, navodi EGEC, prednjači Turska, dok na globalnoj razini po pitanju proizvodnje prva mjesta zauzimaju SAD, Filipini i Indonezija.
Neiskorišteni potencijal
Od ostalih eksploatacijskih polja, još je samo jedno, uz ono u Velikoj Cigleni, zasad predviđeno za proizvodnju električne energije. Riječ je o polju u selu Draškovac kod Preloga kojeg je Vlada na sjednici u srpnju 2019. godine proglasila strateškim investicijskim projektom, nakon što je tri godine ranije uvršten na Listu strateških projekata. Od tada su prošle dvije i pol godine, no “Napredna geotermalna energana s internalizacijom ugljikovih spojeva AAT Geothermae”, projekt tvrtke AAT Geothermae u vlasništvu švicarske tvrtke CloZEd Loop Energy, još nije realiziran do kraja.
Na području Grada Zagreba te Zagrebačke županije također se nalazi eksploatacijsko polje „Geotermalno polje Zagreb“ koje se koristi za toplinarstvo, međutim, kako nam kažu u Agenciji, na navedenom polju iskorištava se tek oko 15 posto geotermalnog potencijala.
Na slabo iskorištavanje geotermalanog potencijala upozorilo je Vijeće Predsjednika Republike za energetsku tranziciju koje je na svojoj zadnjoj sjednici u Uredu Predsjednika RH predstavilo Smjernice za ubrzanje energetske tranzicije. Kako ističe Vijeće, Hrvatska je već u zaostatku na putu ostvarivanja zadanih ciljeva koji se odnose na taj proces.
U priopćenju sa sjednice također se navodi kako se znanja i praksa iz područja naftne industrije mogu iskoristiti za razvoj i širu primjenu geotermalne energije za suproizvodnju (kogeneraciju) električne i toplinske energije, pogotovo u blizini gusto naseljenih područja s centraliziranim toplinskim sustavima.
“Za razliku od plitke geotermalne energije koja je lako i svugdje dostupna, iskorištavanje duboke geotermalne energije ograničeno je na pojedine lokacije gdje postoji povišen temperaturni gradijent i gdje su otkrivena ležišta slane geotermalne vode u stijenama. Sadašnje procjene različitih izvora govore o minimalno 1000 MW toplinskih kapaciteta i 100 MW kapaciteta za proizvodnju električne energije, iako je realni potencijal još i veći”, navodi se u smjernicama.
Dodatni vjetar u leđa trebala bi biti dva natječaja (jedan je nedavno zatvoren, drugi završava u siječnju) koja se odnose na prijavu tehničke dokumentacije za istraživanje i eksploataciju geotermalnih voda te na povećanje kapaciteta za proizvodnju geotermalne energije odnosno provođenje rudarskih radova.
Natječaji su financirani u sklopu Financijskog mehanizma europskog gospodarskog prostora (EGP) i Norveškog financijskog mehanizma te u okviru Programa „Energija i klimatske promjene“, a za njihovu je provedbu zaduženo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU. Ukupna vrijednost oba poziva je približno osam milijuna eura. (1,2)