Pod povećalom

Sud u Strasbourgu o Šeksovoj je tužbi odlučio rekordnom brzinom

Europski sud za ljudska prava presudio je da Hrvatska nije prekršila pravo na pristup informacijama Vladimiru Šeksu vezano uz dokumentaciju iz Ureda predsjednika.
N1

Europski sud za ljudska prava presudio je da Hrvatska nije prekršila pravo na pristup informacijama Vladimiru Šeksu kada mu nije dopustila uvid i korištenje dijela dokumentacije iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana o vremenu pada Bosanske Posavine. Sud u Strasbourgu jednoglasno je zaključio da mu država nije prekršila prava koje jamči članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na slobodu izražavanja), odnosno da je uskrata dijela informacija bila razmjerna zaštiti nacionalnih interesa.

Sud je Šeksovu tužbu riješio neuobičajeno brzo – u samo 17 mjeseci. O tome većina građana, i to ne samo onih iz Hrvatske, može samo sanjati kada je u pitanju duljina postupka u Strasbourgu.

Presudu Strasbourga Šeks nam nije želio komentirati, jer još nije vidio integralni tekst.

Šeks: ”Država mi je prekršila pravo na informaciju”

Bivši predsjednik Sabora tužio je Hrvatsku Sudu u Strasbourgu jer su mu, pod izlikom nacionalne sigurnosti, nadležna tijela odbila dati na uvid i korištenje dio dokumentacije iz Ureda predsjednika nastalih za vrijeme Franje Tuđmana. Dokumenti iz perioda 1994-1999 bili su mu potrebni za pisanje znanstvene monografije o stvaranju Republike Hrvatske na temu pada Bosanske Posavine.

Šeks smatra da mu je odbijanjem skidanja oznake tajnosti s te arhive prekršeno pravo na pristup informacijama, a što jamči članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na slobodu izražavanja). Žalio se Strasbourgu i da nije imao pošteni postupak u tom predmetu, pa mu je – smatra – prekršeno i pravo iz članka 6. st. 1. Konvencije (pravo na pošteno suđenje).

Šeks je te dokumente tražio tijekom 2017. godine kada je na Pantovčaku bila Kolinda Grabar Kitarović, samo godinu dana nakon što je prestao biti njezin posebni savjetnik za ustavno-pravna pitanja. Tadašnja predsjednica države je, temeljem mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, odobrila skidanje oznake tajnosti s 31 dokumenta, ali je zadržala stupanj tajnosti za njih 25.

Šeks se žalio Povjereniku za informiranje, ali je dobio odbijenicu, a potom ga je odbio i Visoki upravni sud. Na kraju je podnio i ustavnu tužbu, ali bez uspjeha. Ustavni sud ga je odbio u ožujku 2020., nakon čega odlučuje tužiti državu Europskom sudu za ljudska prava.

Tko je odlučio da tužba bude prioritetna?

Tužbu u Strasbourgu podnio je 26. kolovoza 2020. da bi već danas, ni godinu i pol dana od početka postupka, taj nekadašnji visoko rangirani političar dočekao pravorijek.

Iz najnovijeg godišnjeg izvještaja o radu Suda, vidljivo je da Sud i dalje ima problema s brojnim tužbama građana koji prosječno na dovršetak postupka u Strasbourgu čekaju pet do šest godina, iako je cilj dovršiti postupak unutar tri godine. Prema podacima statističke analize za 2021. trenutno je pred Sudom 70.156 slučajeva, od čega je iz Hrvatske 441 predmet.

Prema članku 41. Poslovnika Suda za ljudska prava, kod određivanja redoslijeda postupanja s predmetima Sud vodi računa o važnosti i žurnosti problema koji se navodi u tužbi i to po utvrđenoj listi prioriteta. Međutim, ostavljena je mogućnost da sudsko vijeće ili njegov predsjednik, neovisno o dogovorenoj listi prioriteta, odstupi od tih kriterija i da prednost nekom određenom slučaju.

Što se tiče liste službene liste prioriteta, tu je stvar donekle jasna. Još od 2009. godine Sud pokušava utvrditi koja su ljudska prava ta čije bi kršenje trebalo najhitnije zaustaviti, odnosno takve tužbe što prije rješavati. Trenutno postoji lista sa sedam kategorija žurnosti (kategorija I su najhitniji, a VII najmanje važni).

Među najhitnije (I-III) ulaze tužbe koje se tiču prava na život, zabranu mučenja, ropstva i prisilnog rada te pravo na slobodu i sigurnost. Lani je, međutim, pojačana i kategorija IV po brzini rješavanja i to za one slučajeve čije bi rješavanje „moglo imati utjecaj na promjenu međunarodnog ili domaćeg zakonodavstva ili prakse, ako se slučaj dotiče moralnih ili društvenih pitanja, odnosno ako se neka tužba dotiče novog aspekta ljudskih prava“. Sud može uzeti u obzir i je li neki slučaj bio medijski jako popraćen ili je posebno politički osjetljiv.

Ne postoji jasna odredba koje bi to iznimke bile i što mora ispuniti pojedina tužba da bi dobila prednost mimo utvrđene liste prioriteta.

Po kojoj je od te dvije mogućnosti – listi prioriteta ili autonomnoj odluci suda – Šeks tako brzo dočekao pravorijek, iz odluke Suda se ne može isčitati.

Vlada: “Dokumente je tražio iz vlastitog, a ne javnog interesa“

Pri odlučivanju, Sud u Strasbourgu se vodio s četiri načela: koja je svrha zahtjeva za informacijama, koja je priroda traženih informacija, koja je uloga podnositelja zahtjeva te koliko su tražene informacije dostupne.

Europski sud za ljudska prava je u presudi posebno istaknuo da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odbila deklasificirati dio dokumenata temeljem mišljenja specijaliziranog tijela koje se bavi pitanjem nacionalne sigurnosti, a da su njezinu odluku analizirali i potvrdili i Povjerenik za informiranje i Visoki upravni sud te, na kraju, i Ustavni sud. Sud naglašava i da je, uostalom, s većine traženih dokumenata ipak skinuta oznaka tajnosti.

I Sud u Strasbourgu je, slično kao i domaći sudovi, zaključio da je uplitanje države u slobodu pristupa informacijama u Šeksovom slučaju bilo „nužno i razmjerno važnom cilju kao što je nacionalna sigurnost“ te da mu je naknadna domaća revizija pružila dovoljne garancije da je imao fer postupak preispitivanja takve odluke, da stoga nema potrebe preispitivati eventualno kršenje članka 6. Konvencije. U presudi Suda se navodi i da je država ostala u granicama svojih diskrecijskih prava.

Hrvatska vlada se u Strasbourgu branila time da članak 10. Konvencije ne jamči neograničeno pravo pojedinca na pristup informacijama te da je postupano sukladno domaćim zakonima. Ustvrdila je i da Šeks nije pružio valjane razloge zašto su mu potrebni baš ti dokumenti te da je i javno u intervjuima tvrdio da će dovršiti knjigu i bez njih. Po mišljenju Vlade, ti se dokumenti nisu odnosili na pitanja od važnog javnog interesa.

„Prošlo je više od 25 godina od završetka rata u bivšoj Jugoslaviji, na tu temu napisane su brojne knjige i članci i ona više nije aktualna i u središtu pozornosti javnosti“, stoji u navodima Vlade.

Po mišljenju Vlade, Šeks je zaštićene dokumente tražio iz svog vlastitog, a ne općeg interesa.

„Za razliku od medija i nevladinih organizacija, njegov cilj nije bio izvještavanje o pitanjima od javnog interesa“, poručuje Vlada.

Šeks se u tužbi, među ostalim, pozvao na članka 38. st. 4 Ustava koji jamči pravo na pristup informacijama, da je iz njegovog zahtjeva za pristup informacijama jasno da su mu dokumenti potrebni za pisanje znanstvene monografije, ali i da po zakonu nije bio dužan navesti razloge. Po njegovom mišljenju, informacije koje je tražio jesu od javnog interesa.

„Teme stvaranja hrvatske države i rat bile su (i još su uvijek) od velikog javnog interesa i neprestano se koriste u političkim kampanjama“, stoji u tužbi.

Šeks je upozorio Sud i da je jedan od dokumenata s koje nije skinuta oznaka tajnosti već objavljen u knjizi iz 2005. godine. Smatra čudnim da država nije znala da su procurili njezini povjerljivi dokumenti, odnosno da to dalje nije istraživala.

U objavljenoj presudi se ne navodi koji su to dokumenti postali javni već 2005. godine, ali lani je u medijima objavljena izjava Šeksove odvjetnice Višnje Drenški-Lasan da je riječ o dokumentima iz drugog sveska knjige „Stenogrami o podjeli Bosne“, u izdanju splitskog Feral Tribunea i sarajevskih Dana.

Neva Tolle presudu čekala sedam i pol godina

Da je Europski sud za ljudska prava u Šeksovom slučaju bio neuobičajeno ekspeditivan pokazuje i uvid u slične slučajeve koji su također došli iz Hrvatske. Od 11 slučajeva tužbi zbog istovjetnog članka 10. Konvencije (sloboda izražavanja) nijedna tužba nije riješena brže od Šeksove. Prosjek čekanja na presudu bio je gotovo pet i pol godina.

Poznata borkinja za prava žena Neva Tolle morala je čekati sedam i pol godina, a Narodni list iz Zadra gotovo sedam godina. Čak se i na odluke o nedopuštenosti tužbe u prosjeku čekalo gotovo tri godine. Sudu je trebalo čak tri i pol godine da povodom tužbe poznate zviždačice Vesne Balenović donese odluku o nedopuštenosti njezinog zahtjeva.

Arlović stao na stranu kolege Šeksa

Inače, kada je Kolinda Grabar Kitarović odlučila dati na uvid samo dio arhive iz vremena pada Bosanske Posavine, pozvala se na mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost koji je naveo da bi skidanje oznake tajnosti s dijela traženih transkripata „nanijelo nepopravljivu štetu vrijednostima utvrđenim člankom 6. Zakona o tajnosti podataka“ (neovisnost, sigurnost i cjelovitost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi). Šeks se potom obratio Povjereniku za informiranje žaleći se na „posvemašnju arbitrarnost i voluntarizam“, ali mu je tadašnja povjerenica za informiranje Anamarija Musa odgovorila da je sve provedeno u skladu sa zakonom. Sličan odgovor potom mu je stigao i s Visokog upravnog suda.

Čovjek kojeg se dugo smatralo sivom eminencijom političkih, pa i pravosudnih, zbivanja u Hrvatskoj, potom je zatražio zaštitu Ustavnog suda. Većinom glasova ustavni suci su ustvrdili da je „znanstvena monografija o stvaranju Hrvatske nedvojbeno stvar od javnog interesa“, ali su ipak odbili njegovu ustavnu tužbu smatrajući da je miješanje tijela javne vlasti u Šeksovo pravo na pristup informacijama bilo sukladno zakonu i da je imalo legitimnu svrhu – zaštitu nacionalnih interesa.

Zajedničko izdvojeno mišljenje, suprotno većini ustavnih sudaca, priložili su suci Lovorka Kušan i Goran Selanec. Protiv mišljenja većine bio je i sudac Mato Arlović, nekadašnji Šeksov saborski kolega. Njihov je stav da je trebalo prihvatiti ustavnu tužbu.

Po Arlovićevom mišljenju, Šeksu nije pružena primjerena sudska zaštita. Pozvao se na svoje izdvojeno mišljenje u odluci Ustavnog suda povodom tužbe Gonga iz 2013. godine kada je nevladinoj organizaciji Vlada odbila dati presliku ugovora odvjetničkih usluga za obranu Ante Gotovine i Mladena Markača

Kušan i Selanec išli su i dalje, pa su uz navode da je Šeksu povrijeđeno ustavom zajamčeno pravo na djelotvornu pravnu zaštitu, naveli da smatraju da mu je povrijeđeno i pravo na slobodu izražavanja, što su široko elaborirali.

U prvoj reakciji nakon objave presude Europskog suda za ljudska prava, Šeks je u izjavi za Faktograf rekao da ‘respektira odluku suda“, ali da za sada ne može ništa komentirati.

„Samo sam informiran da je presuda na 25 strana, ali to tek trebam vidjeti da bih komentirao. Moram vidjeti obrazloženja i argumente. Trebam se posavjetovati i s odvjetnicom, pa ću onda vidjeti ima li mjesta nekom drugom pravnom lijeku“, odgovorio je Šeks na upit Faktografa.

Presuda Suda u Strasbourgu u slučaju Šeks protiv Hrvatske nije konačna. Postat će konačna za tri mjeseca, ako u međuvremenu neka od strana ne podnesu žalbu Velikom vijeću.

Napomena: Na presudu se u roku tri mjeseca nisu žalili Velikom vijeću Europskog suda za ljudska prava ni Vladimir Šeks ni Hrvatska, tako da je presuda postala pravomoćna 3. svibnja 2022.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.