Država nema efikasan način kako se suprotstaviti “poduzetnicima” koji se bave ilegalnim pružanjem usluga smještaja starijih osoba u obiteljskim domovima.
Zaključak je to do kojeg smo došli kada smo pokušali doznati što se točno događa kada Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike izda rješenje kojim se obiteljskom domu zabranjuje rad.
Najčešće se, naime, ne dogodi ništa, što potvrđuju i podaci koje smo dobili od Ministarstva. U posljednjih pet godina, odnosno u razdoblju od 2017. do kraja 2021. doneseno je takvih 108 rješenja, no unatoč zabrani rada, 74 je pružatelja nastavilo raditi bez pribavljenog rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga.
Osim toga, država nema načina prevencije i kontrole kojima bi onemogućila vlasnicima obiteljskih domova kojima je već izrečena zabrana rada otvaranje novih obiteljskih domova.
Slučaj domova u Zadru
Pokazuje to slučaj Marije Bušljete, poduzetnice iz Zadra koja se u tom gradu godinama bavi poslom pružanja usluga smještaja starijih osoba u obiteljskim domovima. Unatoč tome što joj je država nekoliko puta zabranila rad, Bušljeta i dalje posluje te je involvirana u otvaranje drugih obiteljskih domova, iako tvrdi da nema nikakve veze s njima.
Bušljeta je dosad nekoliko puta završila u medijima.
Zadarski list 2012. godine izvještava kako ju je Općinski sud u Zadru zbog nedostatka dokaza oslobodio optužbi da je svog ujaka oštetila za iznos od 44 tisuće kuna. Iste godine o njoj se pisalo nakon što je u obiteljskom domu Bušljeta intervenirala policija.
Naime, mjesecima nije plaćala najam za ilegalni dom, zbog čega su se vlasnici objekta, s raskinutim ugovorom, uselili na kat kuće u kojoj je on bio registriran, nakon čega ih je policija izbacila tvrdeći da su počinili kazneno djelo nepovredivosti doma. Nakon što su vlasnici objekta podnijeli kaznenu prijavu protiv Bušljete, ona je vratila ključeve, ali i dalje je nastavila raditi ilegalno (1, 2). Subjekt je, prema podacima objavljenim na servisu Poslovna.hr, ugašen tek 2017. godine.
Bušljeta je 2017. godine u Starigradu kraj Zadra registrirala i tvrtku Arbanasi j.d.o.o, specijaliziranu za djelatnosti zdravstvene zaštite. Subjekt se nalazi u likvidaciji, a na istoj adresi na kojoj je bio registriran je Bušljeta ranije imala registriran obrt koji je ugašen 2011. godine. Danas se na toj adresi nalaze Apartmani Bušljeta, kojih je, sudeći po stranici na servisu Booking.com, ukupno pet.
Kako je izvještavala Slobodna Dalmacija, protiv Bušljete se od 2013. godine vodi postupak zbog optužbi da je prevarila brata zadarskog poduzetnika Stanislava Antića, poznatog kao osnivača nekoć uspješne tvrtke SAS, za 250.000 eura. Prema optužnici, ona je od Antića posudila novac za navodni dovršetak izgradnje umirovljeničkog doma pod obećanjem da će mu tamo osigurati smještaj. Novac mu nikad nije vratila, a Antić je u međuvremenu preminuo.
Sunce, Stipe, Lipi Ante
Danas Bušljeta vodi obiteljski dom Sunce koji se nalazi na istoj adresi na kojoj je bio registriran i dom Bušljeta, i kojem je u siječnju 2020. godine zabranjeno pružanje usluga smještaja starijim i teško bolesnim osobama.
Unatoč zabrani rada, dom je i dalje poslovao, što je utvrdio i novi inspekcijski nadzor u studenom 2020. godine, prilikom kojeg je utvrđeno da trgovačko društvo nije postupilo po rješenju o zabrani rada, zbog čega je inspektor donio rješenje o izvršenju i upozorio na mogućnost izricanja novčane kazne od 50.000 kuna.
“Ponovnim kontrolnim inspekcijskim nadzorom, provedenim 25. studenoga 2021. utvrđeno je da trgovačko društvo nije postupilo po rješenju o izvršenju. Kontrolnim nadzorom iz travnja 2022. doneseno je rješenje o izvršenju naplatnom novčane kazne u visini od 50.000 kn”, odgovorili su nam iz Ministarstva.
Dodaju kako su novi inspekcijski nadzori planirani tijekom 2022. godine.
Za to vrijeme, dom Sunce i dalje najnormalnije radi. Faktograf je dobio informaciju da Bušljeta upravlja i s obiteljskim domovima Stipe, registriran na Stipu Raspovića, te Lipi Ante kojem je vlasnica Dušana Karaban. Oba doma registrirana su u Zadru. Zbog toga smo odlučili provjeriti te tvrdnje pretvarajući se da u dom želimo smjestiti jednu stariju osobu.
Suterenske sobe u domu
Kada smo sredinom travnja nazvali obiteljski dom Stipe i tražili gospođu Mariju, rečeno nam je kako ona nije trenutno u domu. Nakon desetak minuta, Marija Bušljeta nas je nazvala.
Postavili smo joj pitanje o tome ima li slobodnih mjesta u domovima Lipi Ante, Stipe i Sunce, te možemo li posjetiti jedan od njih. Bušljeta nam je odgovorila da u domovima ima mjesta, dodala informaciju o cijenama u svakom od njih te nas uputila u najnoviji dom, Lipi Ante.
Tamo nas je pak dočekala njegovateljica i vlasnica doma Dušana Karaban, koja nam je i sama rekla da dom Lipi Ante još nema rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga.
To su nam uostalom, nešto ranije, odgovorili iz Ministarstva koje je još krajem ožujka, nakon inspekcijskog nadzora, donijelo rješenje o zabrani rada jer nije pribavljeno rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga. Osim toga, kako nam javljaju iz Ministarstva, podnesen je optužni prijedloga protiv pravne osobe i Karaban kao odgovorne osobe te su izviješteni centri za socijalnu skrb, nadležni prema prebivalištu korisnika na smještaju.
U kratkom razgovoru s Karaban saznali smo da dom Stipe “drži” zet od Marije Bušljete, Stipe Raspović, dok je ista u domu Lipi Ante samo – računovotkinja.
Dodala je kako je cijena smještaja 5.200 kuna te da se za deset korisnika, uz kuharicu i čistačicu, brinu i jedna medicinska sestra te ona, njegovateljica. Budući da smještajni kapaciteti nisu bili u potpunosti popunjeni, Karaban nam je pokazala preostale slobodne sobe.
Neke od njih nalazile su se u suterenu, mračne i s tek malim prozorom, iako Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga jasno nalaže da prostorije danju moraju biti osvijetljene prirodnim izvorom svjetlosti.
Mreža ilegalnih domova
Kontaktirali smo ponovno Mariju Bušljetu; zanimalo nas je da li ona uistinu upravlja i ostalim domovima.
“Ja nisam nigdje glavna, samo pomažem oko nekih stvari. Moj zet ima svoj dom i to je njegov dom u cijelosti. Ja se javljam i govorim cijene smještaja, ali nemam veze s domom, ne obilazim niti jedan dom. Ja imam svoj dom. Dušana je radila u domu Sunce kod mene, i kad se stvorila prilika ja sam je podržala i rekla: ‘Ajde, ja ću ti pomoći u svemu’. Jer Dušana je podstanar i ima dijete. I sad je to povezano sa mnom jer ja dođem kod nje kavu popiti? Ja nemam veze s tim domom” , odgovorila nam je.
Zanimalo nas je zašto je onda Karaban rekla da je ona računovotkinja.
“Ja njoj pomažem. Što vi mislite, možete li vi reći za moju računovotkinju u svom domu da je ona glavna? Ja sam joj našla tko će joj računovodstvo voditi. Ja to ne mogu voditi dugo, ja to znam raditi i fakultetski sam obrazovana, ali ne vodim to više ni njoj. Sve što je Dušana u svojih 35 godina zaradila to je uložila u dom. Ja sam njoj samo pomogla”, kaže Bušljeta.
Raspitivali smo se i o slučaju doma Lipi Ante, kojem Zadarska županija nije izdala rješenje za smještaj starijih osoba. Iako smo županiju tražili informaciju o razlozima koji stoje iza odbijenice, oni nam na to pitanje nisu odgovorili. Isto smo pitanje postavili i Bušljeti.
“Nisu ispunjeni minimalni zahtjevi jer se radi o trgovačkom društvu. Ona ima samo osnovnu školu i potvrdu da je njegovateljica i to je dovoljno. Sve one točke koje su nabrojane u odbijenici županije nisu točne, one se odnose na domove gdje neko mora biti obrazovan”, odgovorila nam je Bušljeta.
Otkrila nam je kako ni dom Stipe, koji drži njen zet, također nema dozvolu.
“Dom Stipe je imao dozvolu i došla je inspekcija ciljano iz Zagreba jer su saznali da je moj zet. Ja imam svoj Dom i na sudu sam jer imam sve minimalne uvjete, ali ne mogu dobiti dozvolu. I onda je došla iz Zagreba komisija, ništa nisu mogli naći osim da on ne živi tamo. Njemu je došla zabrana na temelju laži. To je na sudu, a dok je na sudu – to je legalno”, kaže Bušljeta.
Tko živi u domu?
Bušljeta nam je otkrila i kako je organizirano radno vrijeme, odnosno, skrb o korisnicima doma Lipi Ante.
Naime, pitali smo je tko zapravo živi s korisnicima u objektu, budući da se prema Pravilniku usluge smještaja u obiteljskom domu mogu pružati u kući u kojoj živi predstavnik obitelji i članovi njegove obitelji, “a iznimno u drugoj kući uz uvjet da je u istom dvorištu, pod uvjetom da udaljenost između zgrada nije veća od 50 metara”.
Osim toga, i sama nam je Bušljeta u razgovoru rekla da je Karaban podstanarka, a u samom dvorištu doma ne nalazi se još jedan objekt. Na to nam pitanje nije odgovorila, već je samo rekla da uz Karaban kao njegovateljicu u domu radi još jedna medicinska sestra te da su njihove su smjene organizirane tako da jedan dan radi jedna, a drugi dan druga.
Bušljeta nam je tako zapravo rekla kako smjena “cijeli dan” zapravo znači 24 sata. Pitali smo je i može li jedna osoba, nakon što je radila cijelo jutro i popodne, sama odraditi još i večer i cijelu noć te biti sposobna brinuti se o desetak starijih osoba.
“Vi hoćete reći da bi u noćnoj smjeni trebali imati dvoje ljude, ajde nađite dom u kojem ih dvoje drži noć?”, upitala nas je Bušljeta.
Zanimalo nas je i je li u redu da starije osobe, bile one pokretne ili nepokretne, budu smještene u mračnu sobu s jako malog dnevnog svijetla. Odgovorila nam je kako je Karaban “sredila i skockala” dom, a da je podrumska soba tamo bila i prije.
“Što se tiče podruma, tamo je ranije bio Dom Smiljevac koji je dobio upozorenje da to uklone. I on je radio pod tim uvjetima. Nije to zgrada koja je tek otvorena”, rekla je.
Loša zemlja za starce: dolaskom korone težak položaj starijih i nemoćnih postao je još znatno gori
Nepoštivanje zabrana
U Hrvatskoj ne postoje formalno pravne prepreke koje bi onemogućile da predstavnik obiteljskog doma kojem je zabranjen rad započne pružati socijalne usluge kao trgovačko društvo, udruga ili obrt.
Osim toga, jednom kada Ministarstvo utvrdi da dom radi ilegalno, procedura koja slijedi ne znači ujedno da će on prestati s radom.
“Ako osoba u postupku pribavljanja rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga za obiteljski dom lažno prikaže da je predstavnik neka druga osoba, isto je predmet provođenja inspekcijskog nadzora. Osim toga, protiv pružatelja usluge pokreće se optužni prijedlog radi počinjenja prekršaja pri nadležnom sudu, odnosno podnosi se kaznena prijava za pokretanje kaznenog postupka u slučaju sumnje na počinjenje kaznenog djela. Sud donosi presudu u svakom pojedinom slučaju te određuje sankcije, a inspektor provodi kontrolni nadzor po izrečenoj zabrani rada te po potrebi donosi rješenje o izvršenju za pružatelje koji nisu postupili po prethodnom rješenju inspektora. Ukoliko se u kontrolnom nadzoru utvrdi da pružatelj usluge nije postupio po rješenju o izvršenju, inspektor donosi rješenje o naplati novčane kazne za fizičke osobe u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini, dok za pravne osobe do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u RH”, odgovorili su nam iz Ministarstva.
Nepravilnosti
Dodaju kako je od početka ove godine provedeno 98 nadzora u obiteljskim domovima te doneseno 39 rješenja.
Nepravilnosti utvrđene u obiteljskim domovima u većini slučajeva se odnose na nedovoljan broj medicinskih sestara i njegovateljica. Neki obiteljski domovi ih uopće nemaju jer ih nema na tržištu rada. Često se događa i da predstavnik obiteljskog doma ne živi u objektu u kojem pruža usluge smještaja te da su prostori neuredni i neodržavani.
Nije rijetkost, dodaju u Ministarstvu, da je u sobama veći broj kreveta od broja propisanog rješenjem te da su higijenski i sanitarni uvjeti loši. Nadalje, često je loša i briga o zdravlju korisnika, koji često nemaju ni potpisan ugovor o smještaju.
Uvjeti su se dodatno pogoršali za vrijeme pandemije, o čemu piše i Pučka pravobraniteljica u svom najnovijem izvješću za 2021. godinu.
“U razdobljima zabrane posjeta zaprimili smo više pritužbi bivših djelatnica privatnih i obiteljskih domova za starije i nemoćne, u kojima se vrlo otvoreno navodi da domovi na korisnicima štede, kako na hrani, tako i na grijanju, da je osoblje nestručno i da ga po noći uopće nema, da se korisnike veže i da čak i pojedine smrtne slučajeve izravno pripisuju postupanju osoblja. Isto tako, zabilježili smo i slučaj u kojem su se članovi obitelji korisnika pritužili na neadekvatnu i nesavjesnu skrb u razdoblju zabrane posjeta, zbog čega je korisnik u roku mjesec i pol, koliko je proveo na smještaju, postao nepokretan i razvio dekubitalne rane, nakon čega je preminuo”, stoji u izvješću.
SUH: Kazne moraju biti strože
Iz Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) poručuju kako kazne za nelegalni rad moraju biti ozbiljne i visoke, pa čak i zatvorske.
Predsjednica Jasna Petrović kaže kako je broj socijalnih inspektora premalen te oni najčešće u provjere odlaze po najavi ili prijavi. Činjenica da brojni obiteljski domovi nastavljaju s radom i nakon zabrane je ne iznenađuje.
“To je posljedica nefunkcioniranja pravne države, ali i raspada sustava skrbi o starijima od 65 godina, koji sada čine 25 posto stanovništva. Nemamo dovoljno županijskih domova koji su subvencionirani, ne grade se novi, privatni domovi imaju cijene smještaja od pet do deset tisuća kuna, a prosječna mirovina iznosi samo 2.700 kuna. Preostaju legalni i brojni ilegalni obiteljski domovi i ilegalna udomiteljstva u kojima su stari praktički uskladišteni do smrti”, kaže Petrović.
Dodaje da nitko ne smješta roditelje u ilegalni dom iz pohlepe, već iz nevolje.
“Kako smjestiti nepokretnog oca ili majku u privatni dom kad on košta prosječno sedam tisuća kuna mjesečno? Nikako, jer potomci nemaju dovoljno visoke mjesečne plaće da bi mogli dopunjavati budžet smještaja povrh mizernih mirovina svojih roditelja”, kaže Petrović.
Smatra kako je rješenje, prije svega, u povećanju mirovina, većim smještajnim kapacitetima u županijskim domovima te u dobroj organizaciji izvaninstitucionalnih oblika skrbi i inovativnih varijanti kapaciteta za starije.
Novi Zakon o socijalnoj skrbi
Novi zakon o socijalnoj skrbi, izglasan u Saboru u siječnju ove godine, ne predviđa mogućnost osnivanja obiteljskih domova. Oni domovi koji su osnovani prije donošenja zakona mogu pružati socijalne usluge najkasnije do 31. prosinca 2026. godine.
Obiteljski domovi koji žele nastaviti pružati socijalne usluge dužni su do tada uskladiti organizacijski oblik s odredbama novog zakona. Drugim riječima, morat će se reorganizirati kao ustanove u sustavu socijalne skrbi.
Iz SUH-a smatraju kako obiteljske domove ne treba ukidati jer ne postoji “službeni” smještaj za oko 6000 starijih osoba, koliko ih je otprilike trenutačno smješteno u obiteljskim domovima.
“Zato je SUH protiv ukidanja obiteljskih domova, ali za daleko rigoroznije uvjete i procedure prigodom otvaranja takvih domova te redoviti nadzor, bez najave, po mogućnosti uz uvođenje i civilnih volontera koji bi imali pravo ulaziti u takve domove i izvještavati inspekciju”, kaže Petrović.
