Pod povećalom

Kako rat utječe na okoliš

U ratnim sukobima ne stradavaju samo ljudi i imovina, već i okoliš. O okolišnoj šteti u javnosti se rjeđe govori, iako posljedice mogu biti katastrofalne.
Faktograf

“Potpuno uništeno. Šteta po imovinu: 100%. Šteta po poljoprivredu: 100%. Nemoguće očistiti. Ljudski život nemoguć.”

Gornji citat je izvučen iz opisa tzv. ‘Crvenih zona’ u Francuskoj u službenom izvještaju napisanom nakon Prvog svjetskog rata. U dijelovima Francuske i više od 100 godina nakon završetka Prvog svjetskog rata on kao da nikada nije završio. Naime, u nekim zonama gdje su vodile intenzivne i teške borbe krajolik je toliko promijenjen, uništen i zagađen da ljudski život više nije bio moguć.

Kako navodi Big Think, do 1919. godine francuski ministar za oslobođene teritorije područje Francuske podijelio je u tri zone: zelene, žute i crvene. U crvenima (ljudski) život nije moguć, iako je zagađeno područje značajno smanjeno od 1918. godine, pa su tako 1919. ‘crvene zone’ pokrivale oko 1800 kilometara kvadratnih; 1927. smanjene su za 70 posto ponajviše zbog pritiska farmera koji su htjeli nastaviti obrađivati poljoprivredno zemljište, dok danas ‘crvene zone’ pokrivaju oko 100 kilometara kvadratnih i šanse da će zauvijek nestati ili biti raščišćene su niske.

Prvi svjetski rat bio je jedan veliki vojni laboratorij za razne vrste inovacija – prvi je to rat u kojem su se koristili tenkovi, kao i razni bojni otrovi; sve strane koristile su eksplozivne naprave i smrtonosne kemikalije. Procjenjuje se da je u bitci za Verdun tijekom žestokih borbi oko tog grada 1916. godine bačeno 60 milijuna granata. Od toga oko 15 milijuna nije eksplodiralo.

U prašinu su se pretvorili gradovi i sela; uništene su ceste i mostovi, kanali i željezničke pruge, a neka su bombardiranja bila toliko ‘temeljita’ da je okoliš kompletno promijenjen. I sada krajobraz oko Verduna sa svojim kraterima koji su posljedica bombardiranja izgleda više kao površina Mjeseca, nego mjesto na Zemlji.

Kako navodi Big Think, svake godine farmeri u crvenoj zoni požanju blizu 900 tona ‘željezne žetve’ granata koje prije više od 100 godina nisu eksplodirale. Procjene su da će biti potrebno 700 godina da se to područje potpuno raščisti od bombi, granata i metaka. Samo u bitci za Verdun život je izgubilo više od 300.000 vojnika.

Međutim, kada pričamo o vojnim sukobima i ratovima, često pričamo o štetama po ljudske živote, a rijetko o onima po okoliš.

Utjecaj rata na okoliš

Opservatorij za sukobe i okoliš (The Conflict and Environment Observatory, CEOBS) na svojim stranicama sumirao je glavne načine kako rat i militarizam utječu na okoliš. Okoliš ne uništavaju ‘samo’ bombe, granate i tenkovi. Primjerice, sama vojska i njeno održavanje troše jako puno resursa – emisije CO2 koje proizvode najveće vojne sile veći je od emisija CO2 brojnih država. Istraživanje koje su proveli Sveučilište u Durhamu i Sveučilište u Lancasteru pokazalo je da je američka vojska jedna od najvećih zagađivača okoliša na svijetu; troši više tekućeg goriva i emitira više CO2 od većine država.

Uz emisiju stakleničkih plinova, vojna obuka mijenja okoliš i krajobraz, stvara kemijsko i zvučno zagađenje od korištenja oružja, vojnih zrakoplova i vozila. Često se prioritizira ulaganje u vojske i vojnu opremu umjesto u okoliš, zeleni i održivi razvoj, dok napetosti koje stvara mogućnosti vojnih operacija, intervencija i sukoba na određenom području smanjuju mogućnost suradnje aktera na pitanjima okoliša, prijetnji okolišu te klimatskoj opasnosti.

Uporaba eksplozivnih oružja u urbanim područjima može proizvesti velike količine otpada, šljunka, krhotina, što također može dovesti do zagađenja okoliša. Veliku opasnost po okoliš predstavljaju i oštećenja industrijskim, ali i nuklearnim postrojenjima. Borbe poput onih koje su se vodile oko nuklearne elektrane Zaporožje mogu proizvesti štetu po okoliš koja bi se osjetila i široko van granica Ukrajine.

Od početka invazije na Ukrajinu pojavilo se i pitanje bi li Rusija mogla odgovarati pred međunarodnim sudovima zbog okolišne štete koju je prouzročila?

Problemi se vuku godinama

Doug Weir iz CEOBS-a je za Faktograf kazao da u rusko-ukrajinskom sukobu dolazi do cijelog dijapazona okolišnih problema povezanih s tim sukobom.

“To uključuje i zagađenje nastalo tijekom napada na industrijska postrojenja, stambene zgrade i komercijalna zdanja, kao i požare i štete po krajolik nastalih u okolišno važnim područjima. Invazija je također stvorila i ozbiljne okolišne rizike zbog vojnih okupacija nuklearnih postrojenja, što će posljedično dovesti do budućih problema po okoliš”, kazao nam je Weir.

U praćenju okolišnih problema koji su rezultat ukrajinsko-ruskog sukoba, CEOBS u suradnji s drugim kolegama koristi podatke iz javno dostupnih izvora (eng. open source).

“Korištenje javno dostupnih podataka uključuje i monitoring društvenih mreža poput Telegrama, medijskog sadržaja i satelitskog daljinskog istraživanja, što također uključuje i optičko snimanje i uporabu alata koji mogu detektirati i okolišne događaje poput požara. Ekolozi u Ukrajini se također mogu osloniti na svoje široko znanje o lokalnim problemima”, kazao je Weir.

Na pitanje oko kojih se pitanja posebno brinu kada govorimo o promjenama okoliša, Weir odgovara da iako se u CEOBS-u brinu oko štete nastale u nekim posebno opasnim područjima, “neki od najtežih, najozbiljnijih i najdugoročnijih problema rezultat su spoja štete koja je nanesena okolišu i sposobnosti države da upravlja tom štetom i sanira je. Utjecaj [sukoba] na upravljanje okolišem je veoma čest i znači da se problemi ne rješavaju godinama nakon što je sukob završio, što utječe i na zdravlje ljudi i ekosustav”, istaknuo je Weir.

Primjer Sirije

Loujeina Haj Youssef novinarka je iz Sirije koja trenutačno živi i radi u Parizu te se u istraživanju koje je nastalo u suradnji između Radia Rozana i portala Unbias the News bavila temom sukoba u Siriji i njegova utjecaja na okoliš i lokalno stanovništvo. I ona kao veliki problem ističe nemogućnost državnih struktura da odgovore na probleme koje je vojni sukob ostavio na okoliš.

Nema plana sirijske vlade da raščisti tlo zagađeno u sukobima, tek ponegdje na tom pitanju radi civilni sektor, kazala nam je. “U Siriji se još uvijek svaka frakcija bori za kontrolu nad područjima, tako da mislim da nemaju plan kako da točno adresiraju pitanja okolišnog zagađenja”, dodala je.

Na naš dodatni upit kako nevladine organizacije adresiraju ovo pitanje, budući da su na terenu one jedne od rijetkih koje se time bave, Haj Youssef kaže da NGO-ovi nisu dovoljno educirani da se bave ovim pitanjem; nemaju ni sredstava, niti specijaliziranih stručnjaka koji mogu, primjerice, raditi analizu tla u laboratorijima. “Ne očekujem da će u Siriji u bliskoj budućnosti postojati neka organizacija takvog tipa koja će raditi na ovom pitanju, budući da su za to potrebni veliki napori i kapaciteti”, ističe.

Sirija je između 2000. i 2019. izgubila petinu šumskog pokrova. Gubitak je pojačan nakon revolucije 2011. godine: nelegalna sječa, paljenje šuma, loše upravljanje zemljištem, pretjerana ispaša, kao i zagađenje tla, vode, problemi s otpadom, nelegalna prerada nafte… Sve su to problemi koji se mogu povezati s nedostatkom centralnog državnog tijela i lošim upravljanjem, što je pak posljedica rata i sukoba. Tako rat, na razne direktne, ali i indirektne načine, dovodi do velike štete po okoliš.

Koji su, prema Weiru, najveći izazovi u okolišnoj sanaciji nakon što je sukob završio? “Najveći izazov je osiguravanje da se okolišni problemi adresiraju. Točka.”

Weir dodaje da će “ukrajinska vlada i međunarodni donatori, naravno, naglasak staviti direktnu pomoć ljudima, no izrazito je važno za održivi oporavak Ukrajine da se ne zaborave ni okolišne dimenzije oporavka i obnove”.

Utjecaj raseljavanja na okoliš

Haj Youssef ističe da je “samo u proteklih pet godina u Siriji 12.000 ljudi nastradalo od korištenja eksplozivnih naprava, a 25 posto njih su djeca. Zemljišta su uništena zbog napada napalmom, tako da ljudi ne mogu više koristiti poljoprivredno zemljište, povećana je incidencija raka i urođenih tjelesnih mana”, što ona povezuje sa zagađenjem tla.

Raseljavanje ljudi također može imati veliki okolišni otisak – izbjeglički kampovi i osobe raseljene unutar država ostavljaju veliki otisak na okoliš, posebice na mjestima i područjima gdje su postavljeni neplanirani kampovi ili nedostaju osnovne usluge poput vodoopskrbne mreže, sanitarija te sustava upravljanja otpadom. Izbjeglički kampovi i povećan priljev ljudi u određeno područje koje prvotno nije zamišljeno za primanje tolikog broja ljudi često dovodi do problema s otpadom (izbjeglice često poslove nalaze upravo u razvrstavanju otpada), dok zbog loše infrastrukture i vremenskih uvjeta često dolazi i do poplava (SyriaDirect).

Haj Youssef ukazuje na studiju iz 2007. godine Organizacije za prehranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization, FAO) u kojoj se navodi da su inicijalni troškovi obnove poljoprivrednog zemljišta tijekom razdoblja od tri godine procijenjeni na ukupno 10,7 milijardi dolara. S obzirom na to da ekonomska situacija u Siriji nije dobra i da je trošak sanacije jako visok, Haj Youssef ističe da se mnogi pitaju tko će platiti sanaciju okolišnih problema.

Što se tiče štete koju je vojska prouzročila okolišu, Haj Youssef kaže da prema FAO-ovom izvještaju, utjecaj okolišnog zagađenja može biti duži od života jedne generacije koja je preživjela vojni sukob – moderno ratovanje koristi tipove i vrste oružja i kemijskih tvari koji nanose štetu okolišu i zadržavaju se u tlu i stoljećima nakon što sukob završi. I ona spominje Prvi svjetski rat nakon kojega su ostali otoci nenastanjivih područja.

“Stoga možete zamisliti kakva je sada situacija u Siriji. Zračno i kemijsko oružje, zaostalo streljivo u tlu… Rezultat svega je da će na kraju nastradati ljudi”, zaključuje.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.