Razotkriveno

Zagovornici zabrane pobačaja manipuliraju pojmom feticida

Portal udruge "U ime obitelji" koristi slučaj Mirele Čavajde za javnu kampanju u kojoj manipulativno i netočno koriste termin "feticid".
HINA/ Miljenko KLEPAC/ ik

Slučaj Mirele Čavajde, trudnice kojoj je hrvatski zdravstveni sustav odbio pružiti zakonom zajamčenu medicinsku uslugu prekida trudnoće, potaknuo je zagovornike zabrane pobačaja da pokrenu javnu kampanju manipulacije medicinskim činjenicama, prvenstveno terminom feticida. U tome prednjači Narod.hr, portal koji izdaje udruga “U ime obitelji” predvođena Željkom Markić.

Portal Narod.hr objavio je brojne članke u kojima se medicinski zahvat prekida trudnoće izjednačava s ubojstvom djeteta. Taj dojam se pokušava osnažiti učestalim, ali činjenično neutemeljenim i manipulativnim korištenjem termina “feticid” (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22).

Predmetna manipulacija funkcionira na dvije razine. Najprije se pobačaj izjednačava s ubojstvom djeteta, što naravno nije točno; jedno je rutinski i zakonom regulirani medicinski zahvat, a drugo je kazneno djelo. Radi se o staroj retoričkoj taktici zagovornika zabrane pobačaja, koji rijetko eksplicitno priznaju za što se zapravo zalažu, već svoje javne aktivnosti prikazuju kao borbu “za život” (od engleskog pro-life).

I dok se takvo netočno tituliranje pobačaja može pravdati kao metaforička moralna pozicija odnosno vrijednosni stav, isto se ne može reći za manipulaciju terminom feticida. U više članaka na portalu Narod.hr se tvrdi da medicinski zahvat koji je potreban Mireli Čavajdi nije pobačaj, već feticid, koji opisuju ne više kao metaforičko, već doslovno ubojstvo djeteta. Ovaj postupak izjednačuju s eutanazijom, prijevremenim prekidom života koji u Hrvatskoj nije dozvoljen.

Evo nekoliko primjera iz članaka koji su zadnjih tjedana objavljeni na portalu Narod.hr:

“Usprkos tome što se ne može utvrditi je li tumor benigni ili maligni, te unatoč preporukama liječnika da se dijete rodi i liječi, ona se odlučila za zahvat feticida, usmrćivanja djeteta” (1).

“Dakle, prekid trudnoće prijevremenim porodom je odobren, no feticid, što znači prethodno usmrćivanje djeteta koje zbog visoke gestacijske dobi može preživjeti izvan maternice, nije” (2).

“Nakon što je struka rekla da se nakon 22. tjedna trudnoće ne može govoriti o pobačaju kojeg sadašnji zakon dozvoljava, već o feticidu, ministar Beroš je korigirao prvu reakciju svog Ministarstva. Feticid je ubijanje djeteta koje bi se rodilo živo, smrtonosnom injekcijom, koja izaziva izuzetno bolnu smrt za dijete, nakon čega se izaziva prijevremeni porod” (3).

“Feticid je, kako je mnogo liječnika objasnilo ovih dana, postupak usmrćivanja nerođenog djeteta, prije nego što se rodi. Nešto slično eutanaziji” (4).

Međutim, to nije točno.

Što je feticid?

Termin feticid u medicini koristi se za opisivanje kirurškog zahvata kojim se pobačaj izvodi u kasnoj fazi trudnoće (kao što npr. termin apendektomija označava kirurški zahvat odstranjivanja “slijepog crijeva”, tj. crvuljka) . Takav zahvat se u svrhu prekida trudnoće izvodi samo u zakonom predviđenim okolnostima: kad je ugroženo zdravlje žene, kada se očekuje da će se dijete roditi s teškim tjelesnim ili duševnim manama te kad je začeću prethodilo kazneno djelo silovanja ili rodoskvrnuća.

Ovaj legalni medicinski zahvat važno je razlikovati od kaznenog djela feticida, koje je rašireno u nekim dijelovima svijeta, a posebno velik problem predstavlja u Indiji. U toj državi zabilježeni su brojni slučajevi feticida u svrhu sprečavanja rođenja ženskog djeteta (1, 2, 3).

Ćorušić i feticid

Narod.hr pak u nizu tekstova opisuje feticid pozivajući se na izjavu Ante Ćorušića, HDZ-ovog ravnatelja KBC-a Zagreb, u HRT-ovoj emisiji “Otvoreno”.

Evo kako Narod.hr citira Ćorušića:

“Feticid je, sama riječ kaže, fetus je plod, cilj je ubojstvo ploda. To je doslovni prijevod s latinskog jezika. U Hrvatskoj se ne radi kao i u mnogim drugim zemljama. Inače, radi se o specifičnom, pa pomalo i brutalnom postupku gdje se s iglom ulazi u trbuh trudnice, u njenu maternicu, probijaju se plodni ovoji te se traži umbilicalis, pupkovina, ili fetalno srce i gađa se kalijevim kloridom ili digoksinom. Radi se o ubojstvu.”

Ravnatelj KBC-a Zagreb poznat je po svojim konzervativnim stavovima formiranima pod utjecajem Katoličke crkve. Prije osam godina, kao predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo i potencijalni HDZ-ov ministar zdravlja, govorio je kako bi pravo žene na pobačaj u Hrvatskoj trebalo ograničiti te kako bi žene koje žele abortirati prvo trebale proći savjetovanje sa stručnjacima, među kojima bi bili i svećenici.

Ćorušić, koji pobačaj smatra “najgadljivijim postupkom u medicini”, jedan je od ginekologa koji stoji na braniku instituta priziva savjesti, zbog čije primjene u hrvatskim bolnicama žene često nemaju mogućnost obaviti pobačaj, iako na njega imaju zakonsko pravo. Podržao je i referendum Željke Markić o ustavnoj definiciji braka (1, 2, 3).

Njegovu definiciju feticida Narod.hr ponavlja u većem broju tekstova, naglašavaju da pobačaj i feticid nisu ista stvar te tvrde da “većina novinara u mainstream medijima feticid naziva pobačajem insinuirajući da je pobačaj kod nas nemoguće napraviti što, dakako, nije istina”. Drugim riječima, Narod.hr izjednačava medicinski zahvat koji se rutinski koristi za izvođenje prekida trudnoće tj. pobačaja u kasnoj fazi trudnoće s kaznenim djelom.

Objašnjenje iz Slovenije

O zlouporabi pojma feticid u hrvatskom javnom prostoru oglasili su se i liječnici s Univerzitetskog kliničkog centra u Ljubljani. U svom priopćenju naveli su kako postupak umjetnog prekida trudnoće, bilo u svrhu nemedicinske (do 10 tjedana trudnoće) ili medicinske (od 10 tjedana trudnoće) indikacije varira ovisno o visini trudnoće.

Kako su naveli, do 22. tjedna proces odstranjivanja fetusa iz maternice naziva se pobačaj, a nakon 22. tjedna porod.

“U oba slučaja se, međutim, zbog liječničke intervencije! (liječnički zahvat – što god da je) rađa mrtvi fetus. Stoga je tumačenje pojedinih hrvatskih kolega pogrešno i kao takvo stvara dodatno emocionalno opterećenje liječnicima koji provode zahvate, a posebno trudnicama koje se susreću s takvom situacijom.”

Slovenski liječnici tvrde i da neki hrvatski liječnici u svojim javnim nastupima pogrešno opisuju proces pobačaja, pri čemu su se referirali upravo na ranije citirane tvrdnje Ante Ćorušića.

“Do 22. tjedna trudnoće u velikoj većini slučajeva lijekovi pokreću pobačaje – pobačaje i izbacivanje fetusa (porođaja) iz maternice, koji tijekom zahvata također umire. Od 22. tjedna trudnoće najprije injekcijom (najčešće kalijevog klorida) zaustavimo srce ploda (obično hipoma), a zatim se lijekovima pokreću kontrakcije i istisak fetusa (porođaj) iz maternice. U oba slučaja dolazi do poroda (koji se neznatno razlikuje ovisno o visini trudnoće i veličini fetusa). I kod takvog poroda nudimo sve metode porođaja, uključujući ublažavanje porođajnih bolova. Stoga u potpunosti odbacujemo tendenciozne izjave pojedinaca koji neprimjerenim floskulama namjerno kriminaliziraju postojeća zakonska prava i postupke koji slijede najviše etičke i profesionalne standarde”, stoji u izjavi slovenskih liječnika.

Istu stvar je u razgovoru za RTL ponovio Gorazd Kavšek, predstojnik Kliničkog odjela za perinatologiju Univerzitetskog medicinskog centra Ljubljana.

On je poručio da hrvatski liječnici politički zlorabe termin feticida kako bi se ženama uskratilo zakonom zajamčeno pravo na pobačaj. Napomenuo je da je u Sloveniji na snazi gotovo isti zakon kao i u Hrvatskoj, naslijeđen od SFR Jugoslavije.

Izostavljanje činjenica

Zbog svega navedenog će Mirela Čavajda medicinsku pomoć koja joj je potrebna morati potražiti u Sloveniji. Iako joj je drugostupanjska komisija temeljem medicinskih nalaza koji pokazuju teško zdravstveno stanje fetusa odobrila prekid trudnoće, Čavajda nije uspjela dobiti potrebnu medicinsku pomoć ni u jednoj hrvatskoj bolnici.

Prema nalazu koji je Čavajdina odvjetnica Vanja Jurić podijelila s medijima, doktori navode da je riječ o teratomu, no zbog smještaja u obzir dolazi i astrocitom visokog gradusa, a također se vidi i razvoj hidrocefalusa (1, 2, 3).

Dijagnoza je bila poznata i prije toga, unatoč tome što je ministar zdravstva Vili Beroš na press konferenciji izvijestio da “u ovom trenutku osim što znamo da postoji tvorba u glavi, ne znamo o čemu se točno radi – zloćudni ili dobroćudni tumor, možda krvarenje”.

Tom je prilikom Beroš rekao kako su liječnici s kojima je razgovarao rekli da bi dijete trebalo pokušati liječiti. Čavajda je nakon Beroševe konferencije medijima proslijedila nalaze četiri zagrebačke bolnice i jedne slovenske koji demantiraju ministra i jasno govore da je prognoza iznimno nepovoljna za fetus (1, 2). Drugi nalaz je pokazao kako tumor na mozgu progresivno raste.

Unatoč svim nalazima, Narod.hr svoje čitatelje izvještava da Čavajda želi “usmrtiti svoje dijete” iako “je bez biopsije tvorbe nemoguće zaključili je li tumor maligni ili benigni”.

Ovakav način izvještavanja o osobnoj tragediji Mirele Čavajde nije samo činjenično neutemeljen i manipulativan, već i izrazito neprofesionalan; pod krinkom medijskog izvještavanja zapravo se bezočno iskorištava jedna osobna tragedija za vođenje zagovaračke kampanje kojom se demoniziraju žene koje se odlučuju iskoristiti svoje zakonsko pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.