„O cijeloj nesposobnosti SDP-ove vlade najbolje svjedoče njihovi rezultati pa je 2014. godine na Hrvatski zavod za zapošljavanje bilo upucano 400 tisuća nezaposlenih ljudi. Danas je broj radnika i nezaposlenih potpuno, potpuno drugačiji. Imamo 100 tisuća nezaposlenih, imamo 1,6 milijuna zaposlenih i tržište rada koje je stabilno“, ustvrdila je Majda Burić, saborska zastupnica HDZ-a tijekom gostovanja u HRT-ovoj emisiji Otvoreno.
U emisiji u kojoj su u fokusu bile izmjene i dopune Zakona o radu, Burić se dotaknula i pitanja minimalne plaće.
„Sjetit ćete se da smo iz minimalne plaće izuzeli i prekovremeni rad i noćni rad i sve ostale oblike rada, jer u vrijeme kada se taj zakon donosio sve je bilo implementirano unutra i sve je bilo podvedeno pod minimalnu plaću. To se isto događalo u vrijeme SDP-ove Vlade. Mi smo to izuzeli i rekli – to će se platiti povrh“, navela je Burić.
Tijekom 2014. godine u Hrvatskoj je prosječni broj nezaposlenih iznosio 328 187 pokazuje Godišnjak Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). U odnosu na 2013. godinu, u toj je godini zabilježeno smanjenje broja nezaposlenih od 4,9 posto na ukupnoj godišnjoj razini (u 2013. godini prosječni broj nezaposlenih bio je 345 112).
Kada se pogledaju podaci o kretanju nezaposlenosti po mjesecima u 2014. godini, a ti se podaci mogu provjeriti u arhivi Mjesečnih statističkih biltena HZZ-a, ne bi se baš moglo konstatirati da je na HZZ „bilo upucano 400 tisuća nezaposlenih“ jer niti u jednom mjesecu nije dosegnut taj broj. Međutim, toj se brojci opasno približio u veljači kada je u evidenciji HZZ-a bilo ukupno 384 376 nezaposlenih osoba. U mjesecima koji su uslijedili broj nezaposlenih je padao, pri čemu značajnije tijekom ljetnih mjeseci.
Tijekom 2014. započeo je trend padanja nezaposlenosti
„Tijekom 2014. godine primjetan je trend izrazitog opadanja registrirane nezaposlenosti. Prva tri mjeseca 2014. broj nezaposlenih bio je veći nego u istim mjesecima 2013. godine, a nakon toga međugodišnja razlika mijenja predznak sa stalnim rastućim trendom, odnosno broj nezaposlenih postaje znatno manji nego u istom razdoblju prethodne godine. Tako je u prosincu 2014. godine broj nezaposlenih na evidenciji Zavoda iznosio 316 763, što je bilo 12,8 posto manje nego u prosincu prethodne godine“, navodi se u Godišnjaku HZZ-a za 2014. godinu.
Predstavnici HDZ-a nerijetko SDP-u spočitavaju njihovu vladavinu u periodu od 2011. do 2015. godine, ističući loše gospodarske pokazatelje iz tog razdoblja. No, pritom zaboravljaju da je od 2009. do 2015. godine Hrvatska bila u teškoj ekonomskoj krizi. U osnovi uvezena kriza koja je nakon pucanja nekretninskog balona u SAD-u cijeli svijet uvela u recesiju u Hrvatskoj se „zadržala“ šest godina. U tom šestogodišnjem periodu Hrvatska je zabilježila realni pad BDP-a od 12,6 posto. Istodobno, nestalo je gotovo 150 tisuća radnih mjesta (1, 2, 3).
U predkriznoj 2008. godini u Hrvatskoj je prosječno bilo nezaposleno 236 741 osoba. Već u 2009. godini broj nezaposlenih porastao je za 30-tak tisuća i nastavio je rasti sve do kraja 2013. godine kada je prosječno bez posla bilo 345 112 osoba. U 2014. godini taj broj pada na 328 187 nezaposlenih. Na razini 2015. godine, u kojoj je gospodarstvo nakon šestogodišnjeg pada ostvarilo rast na godišnjoj razini od 1,6 posto, došlo je do pada prosječnog broja nezaposlenih ispod 300 tisuća. Od tada je broj registriranih nezaposlenih osoba u stalnom padu.
Na kraju listopada ove godine u registriranoj nezaposlenosti bilo je 112 127 osoba (1, 2). Istodobno, prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u listopadu je u zemlji bilo zaposleno nešto više od 1,62 milijuna osoba.
Točno je da su dodaci u minimalnu plaću uvršteni zakonom iz 2018.
Kada je, pak, riječ o minimalnoj plaći, prvi zakon kojim se ona uređuje donesen je sredinom 2008. godine, u vrijeme HDZ-ove Vlade pod vodstvom Ive Sanadera te je propisano da iznosi 39 posto prosječne mjesečne bruto plaće ostvarene u prethodnoj godini kod pravnih osoba. Od srpnja 2008. do kraja svibnja 2009. godine iznosila je 2.747,00 kuna. Naredne tri godine bila je na razini 2.814,00 kuna (1, 2).
Naime, tadašnje zakonsko rješenje predvidjelo je model ažuriranja minimalne plaće tako da se udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći kod pravnih osoba u zemlji ostvarenoj u prethodnoj godini uveća za postotak realnog rasta BDP-a u prethodnoj godini. Kako realnog rasta od 2008. nije bilo, tako nije, unatoč traženjima sindikata, rasla minimalna plaća.
Koalicijska Vlada SDP-a 2013. godine krenula je u izradu novog Zakona o minimalnoj plaći te se to pitanje pokušalo jasnije riješiti. Tim je propisom određena nova, nešto viša razina minimalne plaće, uvođenjem novih parametara u njen izračun (formula je uključivala prag rizika od siromaštva za jedno kućanstvo, prosječnu veličinu kućanstva i stopu aktivnosti). Određeno je i da će se korekcija minimalca obavljati jednom godišnje temeljem odluke Vlade koja će se donijeti na preporuku ministra nadležnog za rad nakon konzultacija sa socijalnim partnerima te imajući u vidu povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći.
Kao i prvi Zakon o minimalnoj plaći i taj donesen 2013. godine nije govorio o načinu na koji se isplaćuju dodaci na plaću poput prekovremenog rada, pa bi radnici bez obzira jesu li radili prekovremeno, blagdanom, praznikom nerijetko primali „goli minimalac“.
Sindikati su godinama tražili da se dodaci obračunavaju na minimalnu plaću i to su uspjeli izboriti izmjenama zakona iz 2018. godine. Tada je precizirano da je minimalna plaća naknada za redovan rad, dok se prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim zakonom određenim neradnim danom trebaju platiti povrh minimalne plaće. Prije dvije godine, među dodatke su uneseni i otežani uvjeti rada (1, 2, 3).
