„(…) Žene u trgovini su na marginama. One su bez glasa, bez ikakve moći. (…) One nemaju ni kolektivni ugovor jer se o njemu pregovara 14 godina“, ustvrdila je Marijana Petir, nezavisna saborska zastupnica izabrana na listi HDZ-a tijekom rasprave o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o trgovini.
Sindikat trgovine Hrvatske (STH) do prije desetak godina bio je jedan od sindikata koji se mogao pohvaliti kolektivnim ugovorom koji je proširen na cijelu djelatnost. Osim u trgovini, tada su postojala još četiri granska, odnosno odlukom ministra proširena kolektivna ugovora i za djelatnosti graditeljstva, ugostiteljstva, drvne i papirne industrije te za putničke agencije.
Danas svega dva kolektivna ugovora pokrivaju cijele djelatnosti, a riječ je o kolektivnom ugovoru za ugostiteljstvo i turizam te graditeljstvo.
Sektorsko pregovaranje u Hrvatskoj nikada nije bila razvijena praksa, već se uglavnom dogovaraju i potpisuju kućni kolektivni ugovori. No, u određenim slučajevima ugovoreni kolektivni ugovor moguće je, odlukom ministra nadležnog za rad, proširiti na cijelu djelatnost.
Prema odredbama Zakona o radu, prijedlog za proširenje kolektivnog ugovora na cijelu djelatnost trebaju dati sve stranke potpisnice tog dokumenta. Odluku o proširenju kolektivnog ugovora, „ministar će donijeti ako postoji javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na razini za koju se isti proširuje“.
U praksi to znači da sindikat ili sindikati pregovaraju s Hrvatskom udrugom poslodavaca, odnosno nekom od njihovih granskih udruga. Nakon što dvije strane potpišu kolektivni ugovor, mogu zatražiti njegovu proširenu primjenu. Drugim riječima, primjenu i kod onih poslodavaca koji nisu potpisnici kolektivnog ugovora.
Kolektivni ugovor primjenjivao se 16 godina
Još 1993. godine Sindikat trgovine Hrvatske i Hrvatska gospodarska komora sklopili su Kolektivni ugovor za djelatnosti trgovine na temelju tadašnjeg Zakona o radnim odnosima. Te je godine osnovana i neovisna udruga poslodavaca – HUP – ali prema tadašnjem zakonodavstvu nije imala mandat za pregovaranje sa sindikatima.
To se promijenilo stupanjem na snagu prvog Zakona o radu donesenog 1995. godine, a koji je u primjenu stupio 1996. godine. Tada je HUP dobio legitimno pravo na kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora.
Već 1997. godine HUP-ova Udruga poslodavaca trgovine sklapa Kolektivni ugovor za djelatnost trgovine sa Sindikatom trgovine Hrvatske i tadašnjim Granskim sindikatom trgovine, dok ga Joso Škaro, tadašnji ministar rada i socijalne skrbi proširuje na cijelu djelatnost.
Taj kolektivni ugovor, uz nekoliko aneksa koji su u međuvremenu donošeni primjenjivao se gotovo 16 godina. Njegova primjena prestala je u srpnju 2013. godine. Naime, HUP je još koncem 2012. godine pokrenuo inicijativu za njegovo raskidanje, a jednostrano su ga otkazali u veljači 2013. godine navodeći kako on „ne podržava i ne prati trendove i funkcioniranje moderne trgovine“.
Tom otkazivanju prethodio je pokušaj sklapanja novog kolektivnog ugovora, o kojem su sindikati i poslodavci razgovarali od 2011. godine, ali nisu uspjeli postići dogovor.
Od otkazivanja kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine, STH je pokušavao ponovo privući poslodavce za stol kako bi otvorili razgovore o novom dokumentu. Od tada Sindikat trgovine pokušava ponovo s HUP-ovom udrugom sjesti za zajednički stol. Uspjelo im je to 2019. godine, kada su razgovori ponovo otvoreni. Zastali su tijekom pandemijske 2020. godine i ponovo nastavljeni, ali do dogovora još nije došlo.
Radnici u trgovini, kolektivni ugovor koji se primjenjuje na cijeloj djelatnosti, dakle, nemaju od 2013. godine. Sindikat i poslodavci o novom kolektivnom ugovoru počeli su pregovarati prije dvije godine.
Glavnina trgovačkih lanaca nema ugovore
Iako kolektivnog ugovora na razini djelatnosti nema, dio radnika pokriven je kućnim kolektivnim ugovorima. Prema podacima STH-a, taj je sindikat sklopio 11 kućnih kolektivnih ugovora kojima je pokriven tek manji dio članstva tog sindikata, odnosno 33 posto članova. Razlog tome je činjenica da glavnina trgovačkih lanaca nema kućne kolektivne ugovore.
Pitanje je i kada će se postići dogovor s HUP-om koji bi se mogao proširiti na cijelu djelatnosti.
„Uz ovako rigidan Zakon o radu, značajan dio poslodavaca u granskim kolektivnim pregovorima doista ne nalazi interes“, odgovorili su, među ostalim, prije nekoliko mjeseci na naš upit iz HUP-a. Napomenuli su tada i kako dosadašnja praksa kolektivnog pregovaranja na granskoj razini ukazuje da „u granskom kolektivnom pregovaranju interes vide upravo oni sektori kojima su instituti radnog prava o kojima se fleksibilno može pregovarati (u glavnini radno vrijeme) od važnijih interesnih pitanja“.
