„Svi radnici do 50 godina starosti svake 3 godine, a radnici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 1.200,00 kuna, a koji će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada”, jedno je od prava radnika zaposlenih u zdravstvu regulirano kako Temeljnim kolektivnim ugovorom tako i Kolektivnim ugovorom djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (1, 2, 3, 4).
No, iako oko 75 tisuća zdravstvenih i nezdravstvenih radnika slijedom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, kao i onog na razini zdravstvene djelatnosti, imaju ugovoreno pravo sistematskog pregleda na teret poslodavca, u praksi takvih pregleda nema. Pune četiri godine, naime, ugovoreno pravo se ne realizira.
I nije jedino. Četiri godine nije riješeno niti pitanje primopredaje smjene, kao ni korekcije koeficijenata, kako medicinskih sestara i tehničara, tako i nezdravstvenog osoblja. Tu je i problem prekovremenih sati, ali i sve učestalija praksa u manjim sredinama u kojima se medicinske sestre pozivaju na tri, četiri ili pet sati „ispomoći“ – sve kako bi se izbjeglo plaćanje prekovremenog rada.
„Kolektivni ugovor nam ističe, a mi stvari koje su u njemu ugovorene još nismo uspjeli realizirati u praksi. To su pitanja neriješenih sistematskih pregleda, koeficijenta, radno-zaštitne odjeće koju radnici sami kupuju, problem primopredaje smjene“, navodi Anica Prašnjak, predsjednica Glavnog vijeća Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara.
Iako je primopredaja smjene prema kolektivnom ugovoru regulirana tako da traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, ona se u praksi „pretvara“ u prekovremene sate koji se ne plaćaju.
„Do sada su to pitanje u skladu s kolektivnim ugovorom regulirali Dubrava, Vinogradska, Rebro, Klinika za infektivne bolesti u Zagrebu te bolnica u Gospiću. U drugim zdravstvenim ustanovama neki su zaposlenici već krenuli s tužbama jer im se ne plaća vrijeme provedeno u primopredaji službe koje se odvija nakon što im smjena završi“, veli Prašnjak.
Stvoreni uvjeti za tužbu
Zbog šutnje administracije, jer sindikati godinama pokušavaju dogovoriti primjenu onog što je kolektivnim ugovorom dogovoreno, već su se stekli uvjeti za tužbu. Tu su i druga pitanja iz radnog odnosa na koje čekaju odgovore. Kao primjer, Prašnjak navodi kako dvije godine čekaju odgovor na pitanje treba li medicinska sestra biti plaćena za kovid testiranje ili cijepljenje.
„Rečeno je da će im to biti plaćeno. Rečeno je da će im se testiranja i cijepljenje platiti. Netko je te novce dobio. Sestre nisu“, navodi Prašnjak.
No, dva najveća sindikata u zdravstvenom sustavu, Strukovni sindikat i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, resornom ministru daju još ovaj tjedan da krenu u stvarne razgovore o rješenju neriješenih pitanja iz kolektivnog ugovora. Paralelno pripremaju strategiju za daljnje pritiske. Prosvjed održan prošli tjedan ispred Ministarstva zdravstva bio je upozorenje.
„Očekujemo da nas ministar pozive na razgovore. Ako do toga ne dođe, uslijedit će prosvjedi širih razmjera, a u krajnjem slučaju i štrajk“, navodi Stjepan Topolnjak, predsjednik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi.
Taj sindikat osim zdravstvenog osoblja okuplja i nezdravstvene radnike čije su plaće nerijetko niže i od zakonom propisane minimalne plaće koja za tekuću godinu iznosi 700 eura bruto (5.274,15 kuna), odnosno 560,00 eura neto (4.219,32 kn) ne uzimajući u obzir porez i prirez. U Zagrebu, s prirezom od 18 posto, taj je neto niži i iznosi 553,13 eura (4.167,56 kuna).
Plaće manje od minimalnih
„Spremačice, kuhari, električari imaju koeficijente niže od minimalne plaće. Kuhara i sada nedostaje. Kada krene turistička sezona bit će ih još i manje jer u četiri mjeseca sezone zarade onoliko koliko u bolnici zarade u godinu dana“, navodi Topolnjak. Dodaje i kako administrativni radnici kao i IT stručnjaci imaju plaće tek nešto više od minimalne plaće i odlaze iz sustava.
„I naše kolege nezdravstvenih zanimanja očekuju da se i njima nakon 21 godinu krene s povećanjem koeficijenata“, ističe Topolnjak. Sindikati traže i da se, primjerice, magistrima laboratorijske dijagnostike povećaju koeficijenti, kao i cijelom nizu drugih zdravstvenih zanimanja.
„Nijedan liječnik nije obavio posao bez laboratorijske dijagnostike, rendgena te u konačnici fizioterapeuta“, ističe Topolnjak. Njegova kolegica Prašnjak dodaje i kako dio medicinskih sestara koje se pet godina školuju ima primanja niža od primanja predviđenih za „radna mjesta trogodišnjeg obrazovanja“.
Prema podacima resornog ministarstva i Hrvatske komore medicinskih sestara, podsjeća Prašnjak, u Hrvatskoj nedostaje oko pet tisuća medicinskih sestara. Istodobno, resorno ministarstvo ne želi razgovarati o povećanju njihovih koeficijenata.
„Da sam mlađa, ne bih to mogla više tolerirati. Roditelji ti plaćaju pet godina školovanja, onda se zaposliš, ne dobiješ odgovarajući koeficijent, a dok malo ne stasaš roditelji ti kupuju radnu odjeću i obuću“, revoltirano objašnjava Prašnjak zbog čega sestre odlaze raditi van Hrvatske.
Kronični nedostatak medicinskih sestara
Sindikati u ovom trenutku nemaju preciznih podataka o tome koliko medicinskih sestara nedostaje u pojedinim bolnicama. No, raspolažu s podacima iz Dubrovačke bolnice u kojoj nedostaje 375 medicinskih sestara – 159 viših (prvostupnica), 189 srednje stručne spreme, 10 primalja prvostupnica, 11 primalja srednje stručne spreme, 6 magistri sestrinstva.
„Ministar bi trebao znati da nije samo ministar svim građanima, već i svima zaposlenima u sustavu, ne samo liječnicima“, ističe Topolnjak.
Zdravstveni sindikati još su krajem listopada prošle godine trebali s vladinom pregovaračkom stranom otvoriti pregovore za novi kolektivni ugovor. No, tada se čekalo osiguranje „umjetne” reprezentativnosti Hrvatskog liječničkog sindikata. To je pitanje resorno ministarstvo riješilo kroz Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Zakonske izmjene kojima je osigurana reprezentativnost Hrvatskog liječničkog sindikata na snagu su stupile sredinom listopada prošle godine (1, 2).
No, pregovori za novi kolektivni ugovor nisu otvoreni. Tako je u prosincu prošle godine postojeći granski kolektivni ugovor produžen tri mjeseca i prestaje važiti 25. ožujka ove godine. Nakon tog datuma kreću još tri mjeseca produžene primjene pravnih pravila.
Produženje valjanosti kolektivnog ugovora pravdano je činjenicom da se za nove pregovore treba provesti prebrojavanje sindikalnog članstva – prema Zakonu o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata za sve sindikate osim liječničkog. Taj je sindikat reprezentativan prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti koji kaže da se reprezentativnim sindikatom smatra i sindikat koji ima najmanje 20 posto članova liječnika od ukupnog broja radnika liječnika zaposlenih u ustanovama u području pregovora.
Postupak reprezentativnosti je obavljen, no pregovor za novi kolektivni ugovor na granskoj razini još nisu krenuli. Pitanje je i hoće li dva većinska zdravstvena sindikata prije otvaranja novih pregovora uspjeti riješiti otvorena pitanja iz kolektivnog ugovora koji je još u primjeni.
Napomena: U originalnom tekstu stajao je niži iznos vrijednosti sistematskog pregleda, ugovoren aneksom granskog kolektivnog ugovora u zdravstvu. No, u međuvremenu je dogovoren novi, viši iznos kroz TKU za službenike i namještenike u javnim službama.
