Nakon što je objavljena vijest da je Europska komisija odobrila stavljanje na tržište brašna od kućnog zrikavca, tema kukaca kao (nametnute) hrane za ljude ne silazi s dnevnog reda. Društvena mreža Facebook preplavljena je identičnim postovima o tome kako je hitin, glavna sastavna tvar egzoskeleta kukaca, kancerogen i kako ga ljudski organizam ne može probaviti.
Faktograf se već bavio temom odobrenja stavljanja na tržište brašna (tj. odmašćenog praha) kućnog zrikavca kojega je Europska komisija (EK) nedavno odobrila. Usporedo s tom vijesti pojavili su se brojni navodi te postovi na društvenim mrežama koji sugeriraju da će odsad konzumacija kukaca biti obaveza, ne izbor; ovakav tip dezinformacija može se povezati s narativom o “hranidbenom resetu” (eng. food reset).
“Insekti sadrže hitin, koji naš sistem za probavu ne može obraditi. Ali hitin je jako ukusan polisaharid za rak, parazite, gljivice i gotovo sve što uzrokuje bolest. Hitin je dio njihove konstrukcije. Također sadrže metamorfne steroide, osobito ekdisteron. Ovo nije hrana sa sisare. Samo ptice mogu sigurno obrađivati insekte kao hranu. Sistem za probavu kod ptica je potpuno drukčiji od našeg. Sada znate zašto svjetski bolesnici žele da jedemo insekte”, piše u statusima koji se masovno dijele društvenim mrežama.
Kao što smo na Faktografu također već pisali, nakon celuloze, hitin je drugi najzastupljeniji biopolimer na planeti. Glavna je komponenta vanjskog kostura člankonožaca, staničnih stijenki gljiva i trenice mekušaca, a nađen je i u reflektivnim materijalima. Žilav je, neelastičan i netopljiv u vodenom mediju (Biopolimeri hitin i hitozan – svojstva i priprava).
Širok raspon bioloških učinaka
Hitin i njegov derivat hitozan su zbog svojih antioksidativnih, biorazgradivih i neotrovnih svojstava pronašli široku primjenu u područjima medicine, farmacije i nutricionizma (Hitin).
Kako se navodi u preglednom radu Biopolimeri hitin i hitozan, hitozan “pokazuje širok raspon bioloških učinaka, uključujući antibakterijsko, antifungalno, protuupalno i antikarcinogeno djelovanje, kao i sposobnost vezanja masti, stvaranja filma, antioksidansa i keliranja, što dovodi do primjene u nekoliko industrijskih sektora”. Čisti hitozan je biokompatibilan, biorazgradiv i netoksičan što ga čini široko primjenjivim u medicini.
Kako prenose naši kolege s portala Raskrinkavanje, koji su se također bavili ovom temom, kako se navodi u studiji “Reakcije mikrobiote ljudskih crijeva na fiziološki digestirani prah insekata ili njegov izolirani hitin”, koja je u prosincu 2022. godine objavljena u časopisu Hrane budućnosti (Future Foods), i koja je dostupna na stranici ScienceDirect, uglavnom se smatra da ljudi ne mogu probaviti hitin. Ipak, navodi se i da postoje neki dokazi o niskim nivoima hitinaza, enzima koji razgrađuju hitin, u ljudskim želučanim sokovima.
Mareike Janiak, prva autorica studije o hitinazi (enzimu koji razgrađuje hitin) koja je 2018. godine objavljena u časopisu Molekularna biologija i evolucija (eng. Molecular Biology and Evolution) za AFP je kazala da, iako se možda hitin ne može sasvim probaviti, to nužno ne znači da je štetan za ljude. “Biolozi su dugo vremena smatrali da sisavci ne proizvode enzim koji bi mogao razgraditi hitin, međutim, to ne znači da se kukci ne bi mogli probaviti”, kazala je.
Hitin je usporedila s celulozom. Naime, ljudsko tijelo također ne proizvodi enzim koji može razgraditi celulozu, pa ju svejedno konzumiramo. “Još uvijek jedemo stvari poput celera i one su dobre za nas”, dodala je.
Evolutivna adaptacija
Kako se navodi u preglednom radu Potencijal kukaca kao izvora animalnih proteina ljudski želudac proizvodi enzim hitinazu, koja je zadužena za razgradnju hitina, “što ukazuje na evolutivnu adaptaciju ljudi za konzumiranje kukaca, posebno ako se u obzir uzme smanjena aktivnost ovog enzima kod ljudi koji ne konzumiraju kukce u svakodnevnoj prehrani”. Hitin egzoskeleta kukaca često se naziva “životinjskim vlaknima”, jer se u ljudskom tijelu ponaša slično kao celuloza.
Faktograf se obratio Ingi Urlić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) koja na tom fakultetu drži kolegij Mutageneza i kancerogeneza. Upitali smo Urlić je li upoznata s tome da je hitin kancerogen te da je “vrlo ukusan polisaharid za rak”, kao što se tvrdi u postovima na Facebooku.
“Hitin je, po zastupljenosti, drugi biopolimer na zemlji nakon celuloze. Najveći izvori hitozana u prirodi su rakovi, ali isto tako tijela kukaca i stijenke gljiva… Koristi se i u medicini i prehrambenoj industriji zbog svoje biokompatibilnosti, biorazgradivosti i netoksičnosti, a najčešći su derivati hitina poput hitozana, nativnog hitina, nanohitina. U kontekstu tumora, u znanstvenoj literaturi se može pronaći hitin kao sredstvo za dopremu lijekova. U regenerativnoj medicini se koristi kao trodimenzionalni nosač koji stanicama daje potporu za rast, a u prehrambenoj industriji za pakiranje hrane. Iz svega navedenog, ne može se zaključiti da hitin ima karcinogeni efekt”, kazala nam je Urlić.
Hitin i celuloza
Budući da se u Facebook postovima spominje i to da ljudski organizam ne može preraditi hitin, sugerira se da je i to uzročnik bolesti. Budući da, primjerice, ljudsko tijelo ne proizvodi enzim koji može razgraditi celulozu, a mi ju svejedno konzumiramo, zanimalo nas je doprinosi li kancerogenosti tvari možda činjenica da ju ljudsko tijelo ne može razgraditi.
“Hitin i celuloza gotovo su slični polisaharidni spojevi; celuloza sadrži hidroksilnu skupinu, dok hitin sadrži acetamidnu skupinu. Celuloza je polimer sastavljen od monomera D-glukoze, a hitin od N-acetilglukozamina. Za celulozu znamo da je ne možemo razgraditi, ali probavljivost hitina kod ljudi se dovodi u pitanje. Tek nedavno je ustanovljeno da probavni sokovi mogu sadržavati aktivnu kiselu hitinazu, enzim koji može razgraditi hitin te da je njena uloga povezana s obranom od parazitskih infekcija i nekih alergijskih stanja. Dakle, ako ne možemo razgraditi hitin, onda unosimo vlaknima bogatu hranu poput celuloze koja je u pravilu dobra za crijeva i zdravlje. Ako je pak razgrađujemo, onda hitin ima i hranjivu vrijednost”, kazala je Urlić.
Antikancerogena i protuupalna svojstva
Brojne studije bavile su se antikancerogenim i protuupalnim svojstvima hitina, kao i hitin oligosaharida (eng. chitin oligosaccharide; NACOS) i hitozan oligosaharida (eng. chitosan oligosaccharide; COS) (1, 2, 3).
Neka istraživanja su pokazala da hitin može spriječiti širenje stanica raka; hitin može imati i upalna i protuupalna svojstva, što ovisi o tome kako je pripremljen te o veličini molekula. Čistoća i molekularna težina hitozana uvelike utječu na imunološki odgovor koji izazivaju.
Ovisno o pripremi, hitin i derivati hitina mogu povećati ili smanjiti učinke upale te se takve različite reakcije mogu koristiti za uspješno targetiranje cijelog niza rakova (Dual Role of Chitin as the Double Edged Sword in Controlling the NLRP3 Inflammasome Driven Gastrointestinal and Gynaecological Tumours).
Hrana može imati protutumorsko i antitumorsko djelovanje
Kao što smo također već pisali, porastom potrošnje hrane na bazi kukaca moguće je očekivati i porast alergijskih reakcija jer cvrčci dijele visoko homogene proteine s člankonošcima, stoga je potrebno označavati hranu koja sadrži ovaj sastojak, kako bi bila osigurana sigurnost potrošača alergičnih na rakove ili mekušce (Rizici konzumacije brašna od cvrčaka). FAO ističe kako je potrebno osigurati visoke kriterije sigurnosti hrane pri uzgoju kukaca za prehranu s ciljem izbjegavanja alergijskih, bioloških, kemijskih i fizičkih rizika. Michelin vodič preporučuje da se prije konzumacije sazna porijeklo kukaca i da se oni termički obrade, kao bilo koji drugi sastojak.
Urlić ističe da hrana “može imati protutumorsko i antitumorsko djelovanje”. Kada govorimo o razvoju raka, Urlić kaže da hrana doprinosi “najviše kao izvor različitih karcinogena poput aflatoksina B iz plijesni, polikloriranih bifenola i raznih pesticida, aromatskih amina iz termički obrađenog mesa, nitrita koje koristimo kao konzervanse…” Međutim, hrana ima i “protektivne učinke” kao izvor antioksidansa. Oni nas štite od slobodnih radikala i koji potiču staničnu zaštitu aktivirajući naše zaštitne gene. “Također, hranom unosimo i vitamine koji su nužni za hormonsku ravnotežu, vlakna za rast dobrih bakterija u našim crijevima te tako na razne načine pozitivno utječe na zdravlje”, zaključuje Urlić.
