Pod povećalom

Nova legislativa vezana za jednokratnu plastiku predstavlja tek prvi korak u pravom smjeru

Udruge upozoravaju da se predmeti od jednokratne plastike još uvijek mogu naći u trgovinama i ugostiteljskim objektima.
Foto Hina/ Dario GRZELJ/ dag

Plastična slamka kojom ste posrkali zadnje kapi soka možda će završiti u nosu morske kornjače. Štapići za uši i opušci pune naše plaže, mikroplastika je pronađena čak i u posteljici. Krajem siječnja gledali smo fotografije rijeke Drine prekrivene tonama plastike. Ova ekološka katastrofa rezultat je smeća koje veliki vodni val pokupi s više ilegalnih deponija uz rijeku. S obzirom na to da je za razgradnju samo jedne plastične vrećice potrebno od sto, pa čak do i petsto godina, rijeku Drinu, ako se ne pokupi, tone smeća prekrivat će stotinama godina. Ako se plastika negdje i deponira, razgrađivat će se stoljećima.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Plastika je toliko sveprisutna da nam se čini kao da oduvijek supostojimo i kao da bez nje ne možemo: omata voće i povrće koje kupujemo u supermarketu, zaprima kozmetiku koju koristimo, sokove i vodu koju konzumiramo. Upravo zbog činjenice da je njena uporaba u Europskoj uniji (EU) i diljem svijeta u konstantnom porastu, plastika je prepoznata kao “jedno od područja koje zahtijeva posebne napore kako bi se u što većoj mjeri omogućila održiva cikličnost plastike unutar gospodarstva” (Zelena akcija). Cilj je da se od nonšalantnosti linearnog gospodarstva koje funkcionira pod egidom “preuzmi – proizvedi – upotrijebi – odbaci” fokus prebaci na tzv. kružno gospodarstvo i da se napravi odmak od “kulture bacanja” (eng. throwaway culture).

SUP Direktiva

U lipnju 2019. godine EU je formalno usvojio prvi ikad zakon za suzbijanje jednokratne plastike (engl. single-use plastics; SUP), Direktivu (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (poznata i kao “SUP Direktiva”).

“Zbog svoje visoke funkcionalnosti i relativno niskog troška plastika je sve prisutnija u svakodnevnom životu. Iako (…) ima korisnu ulogu u gospodarstvu i ključne primjene u mnogim sektorima, zbog njezine sve veće uporabe u proizvodima kratkog životnog vijeka, koji nisu osmišljeni za ponovnu uporabu ili isplativo recikliranje, proizvodnja i obrasci potrošnje povezani s njome postaju sve neučinkovitiji i linearniji”, navodi se u Direktivi koja je svojim člankom 5. uvela zabrane za oksorazgradivu plastiku u sljedećim proizvodima: štapići s pamučnom vatom, pribor za jelo (vilice, noževi, žlice, štapići), žličice za napitke, slamke, tanjuri, štapovi balona te spremnici za hranu, spremnici za napitke i čaše od ekspandiranog polistirena.

Ilustracija: Faktograf.hr

Hrvatska je SUP Direktivu primijenila kroz novi Zakon o gospodarenju otpadom koji je donesen u srpnju 2021. godine te kroz novi Pravilnik o ambalaži i otpadnoj ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku, koji je krajem prošle godine bio na javnom savjetovanju i čije se donošenje tek očekuje, najvjerojatnije na proljeće.

Kako su za Faktograf kazali iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, novi Pravilnik donosi se zbog obaveze koju RH ima da se “u nacionalno zakonodavstvo prenesu odredbe EU direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu i EU direktive o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, kao i zbog obveze da se postojeći sustav gospodarenja otpadnom ambalažom uskladi sa Zakonom o gospodarenju otpadom iz srpnja 2021. godine”. Pravilnik na koji je tijekom savjetovanja stiglo 345 primjedbi i komentara je trenutno “u fazi dorade teksta”.

Što donosi novi Pravilnik?

Prema riječima Ministarstva, Pravilnikom se predlažu mjere za smanjenje potrošnje određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu (plastičnih čaša za napitke i spremnika za hranu), mjere vezane uz uspostavu proširene odgovornosti proizvođača za plastične proizvode za jednokratnu uporabu (spremnike za hranu i napitke, vrećice i omote koji sadržavaju hranu, balone, vlažne maramice, duhanske proizvode s filtrom i filtre) i ribolovni alat koji sadržava plastiku, kao i mjere za podizanje svijesti o štetnosti odbacivanja tih proizvoda u okoliš i dostupnosti alternativa koje se mogu višekratno koristiti te mjere vezane uz vođenje evidencije, prikupljanje podataka i izvješćivanje sukladno Direktivi (EU) o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš.

Važno je i legislativno obuhvaćanje predmeta povezanih s ribolovom. Kako se navodi i u samoj SUP Direktivi, udio plastike u morskom smeću je od 80 do 85 posto; od toga 50 posto ukupne količine morskog smeća čine predmeti za jednokratnu uporabu, a predmeti povezani s ribolovom 27 posto. Pritom se znatan dio ribolovnog alata stavljenog na tržište ne prikuplja kako bi se dalje obradio, pa su “plastični proizvodi za jednokratnu uporabu i ribolovni alat koji sadržava plastiku posebno ozbiljan problem u kontekstu morskog smeća, predstavljaju ozbiljnu opasnost za morske ekosustave, biološku raznolikost i zdravlje ljudi te nanose štetu djelatnostima kao što su turizam, ribarstvo i pomorski promet”.

U Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) smatraju da će novi Pravilnik “sigurno dodatno unaprijediti sustav gospodarenja ambalažnim otpadom”, dok će Fond “svakako ići u pravcu daljnje informatizacije koja bi trebala omogućiti još efikasniju kontrolu svih dionika uključenih u sustav. U suradnji s Finom uspostavit će se Registar proizvođača s proširenom odgovornosti, a poticat će se eko dizajn proizvoda i ambalaže”.

Sustav povratne naknade za pića

Iz Ministarstva dalje navode da Pravilnik propisuje i proširenje postojećeg sustava povratne naknade za pića s ambalažom volumena manjeg od 0,20 litre (npr. staklene bočice od 0,1 litre za alkoholna pića), dok će gornji volumen biti ograničen na tri litre. Propisuje se i proširenje sustava na višeslojnu (kompozitnu) ambalažu s pretežno papir-kartonskom komponentom (npr. tetrapak ambalaža) te na plastičnu ambalažu koja nije od PET-a, kao i novi izgled oznake za ambalažu u sustavu povratne naknade.

Za organizaciju sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada zadužen je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Svi proizvođači koji na tržište stavljaju proizvode koji će s vremenom postati otpad moraju – prema načelu ‘onečiščivač plaća’ Fondu plaćati naknadu. Time se financiraju troškovi sakupljanja i obrade pojedinih vrsta posebnih kategorija otpada. “Na taj način iskorištavaju se vrijedna svojstva tog otpada i potiče razvoj kružne ekonomije”, kazali su nam iz Fonda. U sustav je uključeno oko 2 100 prodajnih mjesta koja prihvaćaju ambalažu, a Fond trgovcima refundira isplaćeni iznos povratne naknade.

“Prema prosječnoj godišnjoj stopi sakupljanja takve ambalaže, koja iznosi preko 80 posto, Hrvatska spada u sam vrh te ostvaruje ciljeve kružne ekonomije. Od kada je uspostavljen sustav povratne naknade u Hrvatskoj je, prema evidenciji Fonda, sakupljeno 11 milijardi različitih plastičnih i staklenih boca te limenki pića. Sva ta ambalaža isporučena je domaćim oporabiteljima na daljnju reciklažu”, kazali su nam iz Fonda.

Ilustracija: Faktograf.hr

Udruge: Povisiti naknadu

Međutim, Udruge civilnog društva smatraju da ima prostora za promjene u sustavu povratne ambalaže za pića. Iako većina dionika taj sustav kojega je Hrvatska uvela 2005. godine ocjenjuje pozitivno, udruge traže povećanje naknada za povratnu ambalažu. Ona trenutačno iznosi sedam eurocenti i time je najniža u Europi. Recimo, u Finskoj naknada varira ovisno o vrsti ambalaže i veličini i iznosi od 0,10 i 0,40 eura, dok u Njemačkoj i Nizozemskoj iznosi 0,25 eura. Ako se naknada povisi, potrošači će biti motiviraniji za vraćanje povratne ambalaže, smatraju u Zelenoj akciji.

“U doba poskupljenja apsolutno svega, naknada od sedam centi ne predstavlja dovoljnu motivaciju za vraćanje takve vrste ambalaže”, kaže Ana-Marija Mileusnić iz Zelene akcije. Programska voditeljica iz Greenpeacea Petra Andrić kaže da je proširenje sustava povratne naknade planirano novim Pravilnikom “korak u dobrom smjeru, ali trebalo bi obuhvatiti i jednokratnu ambalažu od pića veću od tri litre i drugu ambalažu tekućih jestivih proizvoda. Osim proširenja sustava povratne naknade, trebalo bi propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo, vino i bezalkoholna pića”.

Gordana Pehnec Pavlović iz Sektora za industriju i održivi razvoj i poslovna tajnica Udruženja industrije plastike i gume Hrvatske gospodarske komore (HGK) kaže da “povišenje naknade može biti motiv, ali to treba dogovoriti u suradnji s proizvođačima, koji trebaju sudjelovati u tom procesu konzultacija zbog utjecaja na krajnju cijenu proizvoda”. Međutim, udruge naglašavaju da “povratna naknada nije dio cijene proizvoda budući da se iznos naknade u potpunosti nadoknađuje potrošačima ukoliko se ambalaža vrati na mjesto preuzimanja” (Zelena akcija).

Obavezna naplata vrećica tanjih od 15 mikrona

Nakon što se Pravilnik implementira, sve vrlo lagane plastične vrećice za nošenje, a to su vrećice tanje od 15 mikrona i koje se koriste za voće i povrće i drugu rasutu hranu, a koje se trenutno ne naplaćuju, će se obvezno morati naplaćivati potrošačima te se neće smjeti izlagati i prodavati na blagajnama, navode iz Ministarstva.

Cilj naplate vrlo laganih vrećica je sprječavanje njihova “nekontroliranog besplatnog dijeljenja od strane prodavatelja, odnosno prekomjerno uzimanje od strane potrošača, što u konačnici često završava odbacivanjem ovakvih vrećica u okoliš”. Cilj je poticanje potrošača da vrlo lagane plastične vrećice zamijene debljim alternativama koje se mogu koristiti više puta.

Izvor: Greenpeace

Globalno se reciklira svega devet posto otpadne plastike

Udruge smatraju da je Pravilnik korak u dobrom smjeru, ali da je potrebno više. Andrić iz Greenpeacea je za Faktograf.hr kazala da nacrt Pravilnika nagovješćuje da će doći do nekih pozitivnih pomaka, ali, prema njima, nedostaje mu “jasnoća oko toga što trebaju biti alternative jednokratnim plastičnim proizvodima”.

Potrebno je “voditi se temeljnim načelom SUP Direktive”, kaže, a to je odmak od jednokratne uporabe prema višekratnoj. O tome treba voditi računa i pri izradi legislative i informiranju građana, smatra Andrić, jer problem neće nestati kao magičnim štapićem odnesen ako smo jednokratnu plastiku zamijenili, primjerice, papirom koji će se opet koristiti samo jednom i potom odbaciti.

Recikliranje nije magično rješenje za sve naše probleme, ističe Andrić, jer se “globalno recikliralo svega oko devet posto otpadne plastike”. A recikliranje se ponekad poistovjećuje s kružnim gospodarstvom, iako ono to nije.

“Kružno gospodarstvo je sustav kojemu je cilj što bolje iskoristiti resurse i svesti proizvodnju otpada na najmanju moguću mjeru. Naglasak je na smanjenju potrošnje resursa, smanjenju otpada i emisija štetnih plinova, kao i manjoj potrošnji energije uslijed smanjivanja proizvodnje i potrošnje. Prvenstveno tu treba biti riječ o dugotrajnom dizajnu, održavanju, popravljanju, ponovnom korištenju, preradi, prenamjeni i, tek naposljetku, recikliranju.”

Bez obzira na zabranu, određeni predmeti još dostupni

Također, udruge upozoravaju i da, iako je zabrana određenih predmeta od jednokratne plastike polučila neke rezultate, navedene proizvode se još uvijek može naći u nekim trgovinama i ugostiteljskim objektima. Riječ je o tome da tvrtke unutar RH i dalje mogu stavljati na tržište predmete zabranjene novim Zakonom o gospodarstvu ako se radi o zalihama proizvoda koji je stavljen na tržište RH do 31. prosinca 2021. godine.

Problem leži u formulaciji zakonske odredbe, smatra ekološka udruga Zelena akcija, budući da nije utvrđen rok za istek zaliha potrošnje. Mileusnić, voditeljica kampanje protiv zagađenja plastikom iz te udruge, pojašnjava da se pojam zabrane stavljanja na tržište razlikuje od zabrane stavljanja raspoloživim na tržištu.

“Prvo se odnosi na proizvođače, uvoznike i distributere, a drugo bi se odnosilo na trgovce i ugostitelje. U trenutnom slučaju, Državni inspektorat bi prilikom provjera trebao obilaziti proizvođače, uvoznike i distributere te utvrditi količine dostupnih zaliha kako bi se razotkrile potencijalne malverzacije (kojih sasvim sigurno ima) budući da se godinu i pol od stupanja na snagu Direktive ti proizvodi i dalje mogu naći na tržištu. U slučaju kada bi riječ bila o zabrani raspoloživosti proizvoda na tržištu, Državni inspektorat bi prilikom provjera obilazio ugostiteljske objekte i trgovce, budući da bi se tada zakonska odredba odnosila na njih” kaže Mileusnić.

Zanimalo nas je i kako se može kontrolirati stavljanje na tržište preostalih proizvoda od jednokratne plastike, postoji li uopće nekakva baza podataka o preostalim zalihama, vodi li se nekakva statistika?

Mileusnić kaže da je “Zelena akcija tražila takve podatke, ali takvih podataka nema”.

“Pretpostavka je da Državni inspektorat nema dovoljno kapaciteta za provjeru takvih tvrtki. Oni su svakako trebali utvrditi stanje zaliha prije stupanja Direktive na snagu kako bi mogli utvrditi potencijalne prekršaje. Međutim, iz njihovih odgovora na naše upite daje se iščitati kako nije bilo takvih provjera te da trenutno nitko ne zna koliko je takvih zaliha niti kada će im doći kraj”. Prema tome to može biti, kako kažu iz te udruge, i 2050. godina.

Zelena akcija: SUP Direktiva se u praksi ne primjenjuje

Navedena udruga smatra i da se SUP Direktiva zapravo “u praksi ne primjenjuje”. Mileusnić ističe da gotovo da i nema razlike od prije nego što je Direktiva stupila na snagu i sada.

“Jedino što se od tada promijenilo su oznake prisustva plastike u proizvodima poput plastičnih čaša, vlažnih maramica, cigaretnih filtera i menstrualnih proizvoda, a u slučaju velikih trgovačkih lanaca, trgovina robnih marki i slično, nedostupnost zabranjenih proizvoda od jednokratne plastike”, kaže Mileusnić.

I Greenpeace je obilaskom niza prodajnih mjesta ustvrdio da se, primjerice, vrlo tanke vrećice i dalje dijele besplatno.

Recimo, Mileusnić kaže da su u ugostiteljskim objektima u Zagrebu jednokratni predmeti od plastike zamijenjeni jednokratnim predmetima od papira. To “poništava sam duh Direktive” jer ista izričito spominje da je takve stvari potrebno izbjegavati.

Ističe i druge probleme. Primjerice, jednokratne čaše u cijelosti izrađene od plastike uvelike su zamijenjene također jednokratnim čašama koje su djelomično izrađene od plastike, što i dalje odgovara definiciji proizvoda “jednokratna plastična čaša”. A to globalno ne čini nikakvu razliku.

Iz Zelene akcije ističu i da se s izradom Pravilnika kasni više od godinu dana, da su trgovci i ugostitelji  “zbunjeni i neinformirani te se ne snalaze u tome svemu, a proizvođače, uvoznike i distributere nitko ne provjerava”.

Industrija bez jedinstvenog stava

Kako industrija gleda na zabranu jednokratne plastike upitali smo Pehnec Pavlović.

“Industrija nema jedinstven stav oko toga”, kaže. Nekima zabrana predstavlja “isključivo zatvaranje radnih mjesta u industriji plastike”, dodaje. No, “drugima otvara vrata alternativnim proizvodima koji u toj odluci vide svoju priliku”.

Smatra da će “vrijeme pokazati koliko su ove odluke dobre za okoliš”. Zašto? Prvo, kaže da “inovativni modeli koje SUP Direktiva predlaže nisu dovoljno zastupljeni u praksi”. Dodaje i da “mjera zabrane neće donijeti učinak koji se očekuje s aspekta okoliša”. Potrebno je napraviti reda na tržištu, dok ambalaža i ostali proizvodi moraju završiti u sustavu koji će im omogućiti novi život. Potreban je i “novi pristup u kreiranju i korištenju ambalaže”, smatra Pehnec Pavlović.

“Dobro je da će se neki proizvodi redizajnirati, a neki loši za okoliš zamijeniti boljim alternativnim proizvodima. No, problem je što za neke proizvode još nije dostupna bolja alternativna zamjenska ambalaža od plastike. Također, neki reciklabilni materijali zbog nepostojanja kvalitetne sortirnice se ne mogu izdvojiti i dobiti priliku za novu ugradnju u nekom novom proizvodu. Zato HGK nastoji otvoriti komunikaciju svih dionika u lancu vrijednosti kako bi pomogli u zatvaranju kruga gdje je to moguće”, kaže Pehnec Pavlović. HGK također predlaže i proširenje povratne naknade i na neke druge materijale, kao što je otpadni tekstil i ostala reciklabilna ambalaža od plastike, koji bi se mogli sakupljati u reciklažnim dvorištima.

Andrić smatra da legislativa treba biti jasnija što se tiče smjera u kojem treba krenuti. “Zabraniti jednokratne plastične proizvode, a navoditi u samim propisima da su moguće alternative proizvodi od drugih materijala za jednokratnu upotrebu naprosto ne razjašnjava poduzetnicima koji je optimalan smjer u kojem valja krenuti. Nadležno ministarstvo ima još puno posla ukoliko želi pokazati stvarnu namjeru da se suočimo s rastućim problemom onečišćenja plastikom. Prvi koraci su napravljeni, nadamo se da neće stati na tome”, zaključuje.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.