Punih šest godina Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture (MMPI) ne prati ostvarenje ciljeva Strategije prometnog razvoja Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2030. godine.
Taj se dokument temelji na detaljnoj analizi prometnog sektora, kao i glavnih pokretača razvoja prometa u Republici Hrvatskoj. Kako u samoj Strategiji stoji, ona je „dokument kojim se utvrđuje srednjoročni i dugoročni razvoj u Republici Hrvatskoj i koji predstavlja kvalitativni pomak u odnosu na postojeće stanje i ostvarenje nove faze, a to je povećanje kvalitete prometnog sustava i same prometne infrastrukture“.
Taj centralni strateški dokument je i osnova za projekte prometne politike koji se mahom financiraju sredstvima Europske unije. Međutim, za razliku od prve faze, odnosno Strategije prometnog razvoja RH od 2014. do 2030. godine, aktualni dokument ne sadrži ključne elemente nužne za praćenje njegove provedbe.
„Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture, kao tijelo nadležno za izradu, elaboraciju prometnih politika te praćenje provedbe Strategije prometnog razvoja RH za razdoblje od 2017. do 2030., ne prati ostvarenje ciljeva Strategije“, ustvrdila je Državna revizija u izvješću o obavljenoj reviziji učinkovitosti „Provedba aktivnosti iz prioritetne osi 7 Povezanost i mobilnost Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“
Strategija, kako je utvrdila Državna revizija, „ne sadrži kvantificirane ciljne vrijednosti, a time ni mjerljive pokazatelje uspješnosti“.
„Revizijom je utvrđeno da su, u Strategiji prometnog razvoja iz 2014., bili jasno definirani ključni pokazatelji uspješnosti“, objašnjava Državna revizija, navodeći kako su u Strategiji prometnog razvoja iz 2017. godine definirane samo mjere, opći i specifični ciljevi. Kako taj dokument ne sadrži kvantificirane ciljne vrijednosti, a time ni mjerljive pokazatelje uspješnosti, Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture, kao tijelo zaduženo za izradu i elaboraciju prometnih politika, uključujući i pomorsku politiku, kao i praćenje Strategije, ne prati ostvarenje njenih ciljeva.
Stoga, kako se navodi u izvješću revizora, „nije moguće ocijeniti pridonose li aktivnosti provedene u PO 7 Povezanost i mobilnost ostvarenju navedenih ključnih ciljeva Strategije prometnog razvoja iz 2017.“.
Državni ured za reviziju preporučio je Ministarstvu mora, pomorstva i infrastrukture da spornu Strategiju izmijeni i/ili nadopuni kako bi se moglo pratiti ostvarenje njezinih ciljeva, ali i ocijeniti pridonose li aktivnosti provedene Prioritetnoj osi 7 (PO 7) ostvarenju ciljeva Strategije, „odnosno da pri izradi Strategije za novo programsko razdoblje, u skladu s odredbama Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem RH, novom Strategijom definira kvantificirane ciljne vrijednosti te mjerljive pokazatelje uspješnosti“.
Ministarstvo će preporuke uvažiti, ali tek kod donošenja nove strategije
Ministarstvo je Državnoj reviziji dalo za pravo, ali realizacija aktualne Strategije i dalje će ostati „fluidna“. Naime, resorno ministarstvo namjerava tek s izradom Strategije za novo programsko razdoblje uvažiti preporuke Državne revizije. To znači, da će preporuke biti uvažene najkasnije do 2027. godine kada bi trebala biti izrađena i strategija za novo programsko razdoblje (odnosno proračunsko razdoblje).
U međuvremenu, praćenje projekata ostaje na povremenim revizijama, ali i novinarskim istragama.
Aktualna revizija učinkovitosti Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“ (OPKK) za razdoblje od 2014. do 2020. godine, kada je riječ o prometu, potvrdila je niz manjkavosti o kojima su mediji izvještavali. Posebno se to odnosi na željezničke projekte.
U okviru prioritetne osi Povezanost i mobilnost, do kraja 2022. godine Hrvatska je potpisala ugovore za financiranje 118 projekata. Tekuća, 2023. godina zadnja je godina u kojoj se mogu iskoristiti sredstva fondova EU za prošlo financijsko razdoblje (2014.-2020.). Od ukupno 118 projekata za koje su ugovori potpisani do kraja 2022. godine, završeno ih je 55, odnosno 46,6 posto projekta, pokazala je objavljenja revizija učinkovitosti.
Za 11 projekata čija je provedba započela u programskom razdoblju 2014.-2020. Hrvatska će tražiti odobrenje za faziranje, odnosno nastavak njihove provedbe u programskom razdoblju 2021. -2027. godina. Među projektima koji bi trebali biti prebačeni u novo proračunsko razdoblje je, primjerice, rekonstrukcija i izgradnja drugog kolosijeka na pružnoj dionici Hrvatski Leskovac-Karlovac, kao i nabava novog voznog parka za HŽ Putnički prijevoz.
U aktualno proračunsko razdoblje nastojat će se prebaciti i druga faza projekata modernizacije tramvajske infrastrukture na području gradova Osijek i Zagreb, izrada projekte dokumentacije za modernizaciju željezničke pruge Zagreb-Rijeka na dionici od Karlovca do Oštarija kao i projekt osiguranja i modernizacije željezničko-cestovnih prijelaza, izgradnja terminala za pretovar rasutih tereta u luci Osijek, uređenje luke Omiš, rekonstrukcija luke Ubli, kao i druga faza izgradnje nove luke na Korčuli (luka Polačište).
Investicije koje su trebale biti financirane europskim sredstvima padaju na teret proračuna
No, dio velikih investicija koje su trebale biti financirane sredstvima EU, međutim, već je palo ili će tek pasti isključivo na teret nacionalnog proračuna.
Da Hrvatskoj zbog sporog povlačenja EU sredstava iz proračunskog razdoblja 2014. -2020. godine prijeti gubitak oko 20 milijardi kuna ili 2,65 milijardi eura već smo pisali. Oko milijardu eura koje je Hrvatska izgubila ili će izgubiti do kraja godine otpada na željeznicu. Pritom je željeznica u prošlom proračunskom razdoblju na raspolaganju imala oko 1,5 milijardi eura. Kako će na nacionalni proračun pasti milijardu eura, ispada da je željeznica uspjela iskoristiti svaki treći euro europskog novca, ako i to.
U izvješću Državne revizije otvoreno se priznaje da će pruga Dugo Selo-Križevci, jedan od poslova s liste velikih projekta većim dijelom pasti na teret nacionalnog proračuna (1, 2). Taj je projekt izgradnje dijela dionice buduće nizinske pruge započeo još dok je Hrvatska koristila sredstva iz pretpristupnih fondova EU (2007.-2013.), a nastavio se financirati sredstvima proračunskog razdoblja 2014.-2020. (jer je faziran). No, projekt će teško biti dovršen do kraja tekuće godine do kada sredstva prošlog proračunskog razdoblja treba iskoristiti, a novo faziranje nije moguće.
„Revizijom je utvrđeno da će se preostali dio radova na projektu željeznička pruga Dugo Selo-Križevci, koji je započeo u programskom razdoblju 2007. – 2013., morati financirati iz nacionalnih sredstava jer neće biti završen niti u programskom razdoblju 2014.- 2020., odnosno do konca 2023.“, navodi se u izvješću Državne revizije. Projekt vrijedan oko 1,5 milijardi kuna trebao je biti dovršen još prije tri godine. Nakon tri godine kašnjenja na toj dionici pruge nije obavljeno niti 50 posto ugovorenih radova (48,9 posto prema podacima s kraja 2022. godine).
Državna revizija promatrala je i stanje pokazatelja neposrednih rezultata po prioritetu ulaganja, s pripadajućim mjernim jedinicama, ciljnom vrijednosti, ostvarenju te indeksu ostvarenja. Od 17 pokazatelja (projekata financiranih iz proračunskog razdoblja 2014.-2020.) iz PO 7 Povezanost i mobilnost, za čak 14 pokazatelja nije ostvarena ciljna vrijednost. Pojednostavljeno to znači da 82,4 posto projekata koji su ključni elementi prioritetne osi Povezanost i mobilnost nije dovršeno.
Svega tri projekta su u potpunosti dovršena. Tako je u potpunosti dovršen projekt rekonstrukcije uzletno-sletne staze u Zračnoj luci Dubrovnik, a nabavljeno je i više autobusa no što je planirano za modernizaciju voznog parka u gradskim prijevozima.
Jedan od tri potpuno ispunjenih projekata je i željeznički. Hrvatska je planirala i uspjela izgraditi čak 12,2 kilometra nove željezničke pruge.
Riječ je o jednokolosiječnoj, neelektrificiranoj željezničkoj prugi Gradec – Sveti Ivan Žabno. Gradnja je krenula 2015. godine, a ta pruga lokalnog karaktera u promet je puštena sredinom prosinca 2019. godine. Njeno otvaranje dva puta je odgađano zbog kašnjenja radova na dionici Dugo Selo-Križevci (1, 2).
Tih 12,2 kilometra jednokolosiječne, neelektrificirane pruge, povijesnog je karaktera – to je prva novoizgrađena pruga u Hrvatskoj u više od pola stoljeća. Gradnja 12,2 kilometra jednokolosiječne, neelektrificirane pruge trajala je četiri godine.
„Od 14 pokazatelja koji nisu ostvarili ciljnu vrijednost, za četiri pokazatelja ostvarena vrijednost je nula, dok je ostvarenje pet pokazatelja blizu ciljne vrijednosti“, navodi Državna revizija.
Od 2014. godine do danas, iako je planirala, Hrvatska nije uspjela ni za metar povećati duljinu novih i nadograđenih obala luka, a nije nabavljeno ni niti jedno novo plovilo (planirano je pet, ali se izmjenom OPKK-a iz prosinca prošle godine od te nabave odustalo). Plan je bio i izgraditi ili premjestiti dvije luke, ali od toga neće biti ništa u promatranom razdoblju. Od 2014. godine Hrvatska nije uspjela izraditi niti jedan od 20 planiranih željezničkih prijelaza s poboljšanom sigurnošću.
Nerealna procjena opsega posla
Kada je riječ o željezničkoj infrastrukturi, u devetogodišnjem razdoblju Hrvatska je planirala obnoviti ili nadograditi 78,4 kilometra željezničkih linija na TEN-T mreži (Trans-European-Transport Network, Transeuropska prometna mreža). Realizirano će biti svega 20 kilometara ili 25,5 posto planiranog. Na željezničkim prugama plan je bio izraditi i rekonstruirati 19 postaja, a do kraja ove godine to će se ostvariti na samo četiri postaje (21,1 posto planiranog), od 10 planiranih novih putničkih vlakova do kraja godine bit će ih isporučeno tri.
Hrvatska je planirala ukloniti i 20 crnih prometnih točaka, a do kraja godine bit će ih sanirano svega sedam (35 posto plana). Od 72 kilometra novoizgrađenih cesti, izgrađeno je tek nešto iznad 37 kilometara, a od 25 kilometara novih obilaznih cesta izgrađeno je tek nešto iznad devet kilometara….
Državna revizija posebno je promotrila nekolicinu prometnih projekata koji su financirani sredstvima EU. Jedan od promatranih projekata je i rekonstrukcija postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka na dionici Hrvatski Leskovac – Karlovac. Nalazi Državne revizije potvrdili su sve što smo ranije pisali o tom projektu (1, 2). Radovi na njemu u startu kasne, jer na vrijeme nisu bile pribavljene građevinske dozvole, a za što HŽ Infrastruktura krivi projektanta pruge.
„Zbog nekooperativnosti Projektanta koji je iz Italije, dopuna dokumentacije sukladno važećoj zakonskoj regulativi nije pravovremeno odrađena“, odgovorili su na naš upit lani iz HŽ Infrastrukture navodeći i kako pripremaju tužbu protiv talijanskog projektanta.
Unatoč tome, HŽ Infrastruktura je u kolovozu prošle godine projekt predala izvođaču radova koji s radovima nije mogao krenuti zbog nedostatka građevinskih dozvola. Sve je to utvrdila i revizija u svom postupanju. No, projektant je, iako mu je u veljači 2021. godine HŽ Infrastruktura (HŽI) isplatila 7,1 milijun eura za posao projektiranja, i tijekom 2022. godine prema zahtjevima HŽI, dostavljao dopunu dokumentacije „sve dok dopisom, u lipnju 2022., nisu odbili daljnju suradnju smatrajući da su primopredajom i primitkom završnog plaćanja izvršili svoju ugovornu obavezu“.
Iako je HŽI lani navodio kako priprema tužbu protiv projektanta koji nije osigurao građevinske dozvole, do te tužbe neće doći. Naime, iz revizije je jasno da je HŽI konzultirao vanjsko odvjetničko društvo koje je u svom mišljenju navelo da je, ako se utvrdi dokaziva financijska šteta za koju su odgovorni projektanti zbog nepotpune i manjkave dokumentacije za ishođenje građevinskih dozvola, eventualno moguće pokrenuti arbitražni postupak pred Stalnim arbitražnim sudištem Hrvatske gospodarske komore.
Što se tiče plaćanja projektanta, revizija je potvrdila da je HŽI nakon što je primio projekt obavio završni dio plaćanja projektantu. Ukupno mu je isplaćeno 7,1 milijuna eura ili 1,6 milijuna eura više no što je prvotni ugovor predviđao.
Osim toga, čak su 4,3 milijuna eura ili 60,5 posto sredstava plaćeni iz državnog proračuna „iako to prvotno ugovorom nije bilo predviđeno“. Naime, osnovi ugovor težio je 5,5 milijuna eura, od čega je nacionalna komponenta iznosila 15 posto, odnosno 825 tisuća eura. Hrvatska je, dakle, posao projektiranja pruge na kojoj radovi još nisu krenuli, platila 5,3 puta više no što je osnovnim ugovorom to bilo predviđeno.
Osim toga, dodatnih 33 tisuće eura HŽI je koštao angažman novog projektanta koji od ljeta prošle godine priprema i predaje zahtjeve za ishođenje građevinskih dozvola.
„HŽI nije realno procijenio opseg usluge projektanata za pripremu projekta Rekonstrukcija postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka na dionici Hrvatski Leskovac – Karlovac, vrijeme potrebno za pripremu projekta kao ni rizike koji bi mogli utjecati na provedbu Ugovora o bespovratnim sredstvima“, ustvrdila je Državna revizija, navodeći kako je predaja zahtjeva za ishođenjem pravomoćnih građevinskih dozvola bila jedna od ugovornih obveza projektanata, a do vremena revizije još nisu sve dozvole bile ishođene.
Nerealna procjena opsega posla generalna je zamjerka za gotovo sve poslove modernizacije željezničke infrastrukture.
