Štrajk Sindikata državnih službenika i namještenika (SDLSN) u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu ušao je u 46 dan. Od 05. lipnja u štrajku su, među ostalima, sudski zapisničari, sudski savjetnici, sudski upisničari, spremačice, domari.
Nakon što im je, unatoč prijetnjama uskratom plaće, lipanjska plaća (isplaćena u srpnju) isplaćena bez umanjenja, Vlada je na sjednici održanoj 13. srpnja donijela odluku prema kojoj se od 17. srpnja svim službenicima i namještenicima u štrajku umanjuje plaća i dodaci na plaću razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku.
Parlamentarna oporba prošli tjedan zatražila je od Gordana Jandrokovića, predsjednika Sabora, održavanje izvanredne sjednice na kojoj bi se, osim o stanju u pravosuđu razgovaralo i o zadnjoj aferi jeftine prodaje viškova proizvedenog plina, no taj je zahtjev odbijen. Oporbeni zastupnici napustili su sabornicu i zatražili od Zorana Milanovića da sukladno svojim ustavnim ovlastima, sazove izvanrednu saborsku sjednicu. Nakon što je primio pismeni zahtjev oporbe, Milanović je posegnuo za ustavnom ovlasti i u srijedu, 19. srpnja Jandrokoviću uputio službeni zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora. Izvanredna sjednica održat će se 21., 22. i 23. srpnja (1, 2, 3).
Predsjednik traži uredno funkcioniranje sudbene vlasti
Prema zahtjevu predsjednika države temeljenom na članku 79., stavku 2. Ustava izvanredna sjednica Sabora imat će dvije točke dnevnog reda. Prva je točka „zaključak kojim se Vlada Republike Hrvatske obvezuje odmah, a najduže u roku od 15 dana, poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osiguralo uredno funkcioniranje sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj“.
Druga točka je „zaključak kojim se Vlada Republike Hrvatske obvezuje u roku 15 dana utvrditi koje su institucije i osobe odgovorne za financijsku štetu nanesenu Hrvatskoj elektroprivredi d.d. u provedbi Uredbe Vlade o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije“.
„Što se tiče izvanrednog zasjedanja Sabora, stav Vlade je jasan. Sjednica će se održati. Ta će sjednica biti sutra. Dvije teme koje je predsjednik stavio su teme koje mi rješavamo stalno. Svakodnevno se bavimo pitanjem štrajka u pravosuđu. Ministar Malenica traži rješenje na dnevnoj bazi”, poručio je s ovotjedne sjednice Vlade Andrej Plenković, predsjednik Vlade.
Govoreći o štrajku sudskih službenika i namještenika, Plenković je dodao:
„Raspravljati na razini Sabora, može biti politički predloženo, ali rješenje će se donijeti u dijalogu sa sindikatima”.
Štrajk sudskih službenika i namještenika od prvog dana izaziva interes javnosti. Štrajk je pokrenuo SDLSN, sindikat koji je prije nekoliko godina kada su poslovi državne uprave prebačeni na županije izgubio reprezentativnost za pregovaranje na razini državnih službi. Unatoč tome, SDLSN se izborio za svojevrsni presedan. Iako je nereprezentativan, Vrhovni sud je njegov štrajk proglasio zakonitim, što bi u budućnosti trebalo pomoći i drugim nereprezentativnim sindikatima koji stupe u štrajk zbog zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova.
Štrajk službenika i namještenika u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu već se tjednima u javnosti naziva „najdužim štrajkom“. Govori se ponekad da je riječ o najdužem štrajku u povijesti Hrvatske (1, 2, 3, 4, 5).
Međutim, iako je štrajk sudskih službenika i namještenika ušao u 46 dan i njegov intenzitet nije posustao iako od 17. srpnja nije plaćen, on nije najduži štrajk kojeg je neki sindikat u Hrvatskoj održao.
Najduži je bio štrajk Hrvatskog liječničkog sindikata 2013.
Štrajk Hrvatskog liječničkog sindikata (HLS) u bolničkom sustavu iz 2013. godine za sada je najduži štrajk u državnim i javnim službama. Taj su štrajk, nakon neuspješnog postupka mirenja, 18. rujna 2013. godine pokrenuli HLS i Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara. U štrajku su bili liječnici, medicinske sestre i medicinski tehničari u bolničkom sustavu. Medicinske sestre prestale su štrajkati 27. rujna, nakon što su s tadašnjim ministrom zdravstva Rajkom Ostojićem postigle sporazum o vrednovanju kvalifikacija sestara. Liječnici su štrajk nastavili (1, 2, 3).
Štrajk bolničkih liječnika trajao je punih 58 dana. Prekinut je odlukom tadašnje koalicijske Vlade SDP-a koju je vodio današnji predsjednik države Zoran Milanović. Tadašnja vlada je, naime, liječnicima uvela radnu obavezu. Odluka o proglašavanju radne obveze liječnicima donesena je na sjednici Vlade 14. studenog 2013. godine (1, 2).
Na takav potez, tadašnja Vlada se odlučila „radi ostvarivanja prava na redovitu, sveobuhvatnu, kontinuiranu i dostupnu zdravstvenu zaštitu građana Republike Hrvatske, koja je ugrožena višetjednim štrajkom zdravstvenih radnika – doktora medicine u bolničkim zdravstvenim ustanovama“.
Štrajk liječnika tako je prekinut odlukom Vlade o uvođenju radne obaveze, ali sam HLS formalno nije donio odluku o prestanku štrajka. Ta je odluka donesena tek početkom ljeta 2014. godine, a u međuvremenu je HLS zatražio zaštitu Ustavnog suda.
Ustavni sud je 20. prosinca 2013. godine ukinuo Vladinu odluku o radnoj obvezi ustvrdivši kako je Vlada donijela nezakonitu odluku bez pravne osnove te da nije koristila pravne mehanizme koji su joj na raspolaganju. Ustavni suci tada su dali za pravo HLS-u koji je tvrdio kako se Vlada nije ponašala kao svaki drugi poslodavac te nije koristila pravna sredstva koja proizlaze iz Zakona o radu (isključenje s rada ili sudska zabrana štrajka), već se ponašala kao vlast i koristila Zakonom o Vladi. Osim toga, tadašnja se Vlada donoseći odluku o radnoj obvezi pozivala na Zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 2003. godine koji je prestao važiti 2006. godine. Dakle, pozivala se na nepostojeće zakonske odredbe.
Iako su liječnici nakon odluke Ustavnog suda najavljivali da će štrajk nastaviti, to se nije dogodilo. On formalno, međutim, nije prekinut već je bio „u stanju mirovanja“ sve do kraja svibnja 2014. godine.
Štrajk Hrvatskog liječničkog sindikata iz 2013. godine tako je još uvijek najduži štrajk u državnim i javnim službama. Aktivno je trajao 58 dana, a potom je stavljen u mirovanje. Službenici i namještenici u sudstvu u 46-tom su danu štrajka i ako u naredna nepuna dva tjedna ne postignu dogovor s Vladom mogli bi prestići liječnički bunt od prije 10 godina.
Štrajkovi zbog neisplate plaća tijekom privatizacije
Hrvatska je imala i dužih štrajkova od liječničkog 2013. godine, međutim, ti su štrajkovi mahom bili posljedica pretvorbe i privatizacije i organizirani su zbog neisplate plaća. Nerijetko, štrajkovi su pokretani kada su poduzeća već bila “mrtva”.
U novije doba, primjerice, poznat je štrajk radnica DTR-a koji je trajao puna dva mjeseca – od 7. svibnja do 5. srpnja 2013. godine. DTR je tada bio u vlasništvu pokojnog Milana Carića i odvjetnika Ante Nobila (1, 2, 3). Radnice su tražile isplatu zaostalih plaća i naknada za prijevoz te ostalih materijalnih prava, a nakon što su im višemjesečni zaostaci isplaćeni prestale su štrajkati.
Zbog devet neisplaćenih plaća iz 2012. godine, radnici Coninga su 2014. godine proveli u štrajku 90 dana. Neisplaćene plaće bile su razlogom za štrajk i radnica Modne kuće Arena u 2014. godini. Krenule su u njega koncem veljače 2014., zbog devet neisplaćenih plaća, a štrajk je okončan krajem svibnja iste godine. No, te se štrajkove – kao i mnoge druge pokretane zbog neisplate plaća – samo po danima provedenim u štrajku može uspoređivati sa štrajkom liječnika od prije deset godina ili aktualnim štrajkom službenika i namještenika u sudstvu i državnom odvjetništvu.
