Ocjena točnosti

Kako Ministarstvo kulture i medija štiti novinare?

Ministarstvo želi uvesti ne samo upisnik svih medija, već i registar profesionalnih novinara i fotoreportera.
foto HINA/ Damir SENČAR/ ds

„Mislim da odgovaramo na mnoga pitanja vezana uz status novinarske profesije. Puno je vremena uloženo od strane kolega koji su radili na nacrtu prijedloga zakona kako bi se analizirala sudska praksa. Odredbe maksimalno idu prema zaštiti novinara u svakom smislu, dakle, zaštiti profesionalnog obavljanja novinarske profesije. Puno veća odgovornost se prebacuje na nakladnike, što će biti još jedan doprinos suzbijanju loše prakse podizanja tužbi“, ustvrdila je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek poslije sjednice Vlade, a nakon što su u javnost stigli detalji radnog materijala za izradu novog Zakona o medijima.

Na koji način Ministarstvo kulture i medija planira zaštititi profesionalno obavljanje novinarske profesije?

U novi Zakon o medijima uvode se nove prakse pomaganja medijima, prije svega tiskanima, koje bi možda mogle utjecati na kritičnost vlasnika tih medija prema vlastima, međutim, u prijedlog je Ministarstvo uvrstilo i nekoliko instituta koji do sada nisu postojali u zakonima, niti u općeprihvaćenim domaćim i međunarodnim kodeksima novinarske profesije, a izbacilo neke bez kojih će novinarima biti teško doći do sadržajnih informacija, poput načela zaštite izvora.

Registar novinara

U dijelu prijedloga koji se odnosi na prava i obveze novinara, zamišljen je članak koji se odnosi na „Profesionalno obavljanje djelatnosti novinara i fotoreportera“. On navodi:

  • Djelatnost profesionalnog novinara i fotoreportera obavlja se trajno, kao primarna djelatnost. Može se obavljati kao samostalna djelatnost ili u radnom odnosu u nekom nakladniku medija.
  • Profesionalni novinar i fotoreporter je osoba koja ispunjava kriterije za stjecanje tog statusa propisane ovim Zakonom i Pravilnikom o profesionalnom novinarstvu i upisana je u Upisnik profesionalnih novinara i fotoreportera kojeg vodi Agencija za medije.
  • Sadržaj i način vođenja Upisnika profesionalnih novinara i fotoreportera, kao i postupak upisa uređuje se Pravilnikom o profesionalnom novinarstvu.

U sljedećem dijelu koji se odnosi na sam Upisnik navodi se:

  • Zahtjev za upis u Upisnik profesionalnih novinara i fotoreportera podnosi zainteresirana osoba koja ispunjava obrazovne i stručne kvalitativne i kvantitativne kriterije za stjecanje statusa profesionalnog novinara ili fotoreportera.
  • Osoba koja prestane ispunjavati kriterije iz stavka 1. ovoga članka, u razdoblju duljem od dvije godine, brisat će se iz Upisnika profesionalnih novinara i fotoreportera, na zahtjev zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti.
  • U roku od 60 dana od podnošenja, o zahtjevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka rješenjem odlučuje Vijeće stručnjaka za medije.
  • Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu.
  • Obrazovni i stručni kvalitativni i kvantitativni kriteriji za stjecanje statusa profesionalnog novinara ili fotoreportera te postupak upisa i brisanja iz Upisnika uređuju se Pravilnikom o profesionalnom novinarstvu kojeg donosi Vijeće stručnjaka za medije.

Vijeće medija trebalo bi biti novo regulatorno tijelo koje će raditi na način kako sada radi Vijeće za elektroničke medije samo što će obuhvaćati šire, odnosno regulirati i tisak. Imenuje ga i razrješuje Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije.

Odlučivat će stručnjaci

Vijeće stručnjaka za medije, koje u ovom trenutku i po sadašnjem zakonodavstvu ne postoji, trebalo bi se sastojati od pet članova od kojih po jednog imenuju „reprezentativne strukovne udruge novinara i fotoreportera“, „reprezentativne udruge tiskanih medijskih nakladnika“, „reprezentativne udruge elektroničkih medija“, „svi javni i privatni pravni fakulteti u RH zajedno“, „svi javni i privatni fakulteti koji imaju studij novinarstva zajedno“.

To vijeće ne bi odlučivalo samo o popisivanju novinara i fotoreportera koji to zaslužuju u registar, već bi odlučivalo i o upisu nakladnika, o dodjeli indirektnih financijskih potpora pružateljima medijskih usluga, ali bi i davalo mišljenje radi li se u nekom slučaju tužbe o SLAPP tužbi, odnosno strateškoj tužbi protiv javnog sudjelovanja. Njihovo mišljenje, doduše, kako je to i u ovom prijedlogu navedeno, nije obavezno i usprkos svim propisanim procedurama neće biti obvezujuće za sud.

Vijeće, dakle, odlučuje tko se ima pravo zvati profesionalnim novinarem, na osnovi „Pravilnika o profesionalnom novinarstvu“, a ako njihovo rješenje bude negativno, protiv njega „nije dopuštena žalba“, ali se može „pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu“.

Kako su se upitali na konferenciji za novinare Hrvatskog novinarskog društva, koje Vijeće stručnjaka može meritorno potvrditi ili eventualno odbiti da se novinari poput Drage Hedla mogu voditi kao profesionalni novinari? Znače li obrazovni kriteriji da netko nužno može biti profesionalni novinar samo ako je završio studij novinarstva, a spomenuti Hedl je završio studij književnosti?

Sastavljanje registra profesionalnih novinara ostavlja mogućnost da se o tome tko se smije zvati novinarem odlučuje na bazi političkih kriterija ili, zašto ne, slabljenja medijske konkurencije, a s obzirom da su u Vijeću i nakladnici. Ako se tim registrom novinare kojih je puno u statusu slobodnih novinara željelo izjednačiti s, na primjer, slobodnim umjetnicima, trebalo je negdje biti naznačeno da će na osnovi tog statusa ostvariti i neka prava, kao što je to slučaj kod umjetnika. Iz ovog prijedloga se vidi samo mogućnost gubljenja prava za one koji budu odbijeni ili ih se nakon dvije godine van profesije briše iz upisnika.

U izjavi za novinare ministrica je ustvrdila kako joj je tijekom rada radne skupine struka rekla da se tome protivi pa ministrica najavljuje da će se od toga odustati „ako takav stav bude svih“. Znači, ako se jedan od članova radne skupine (koja se po riječima Darija Špelića, člana koji se tamo nalazi ispred  Sindikata novinara, uopće nije sastajala da bi joj sad 5. srpnja bio uručen ovakav prijedlog novog krovnog medijskog zakona) složi s upisnikom, on će ostati?

Ne mogu zatajiti izvor

Takvi popisani „profesionalni“ novinari više ne bi imali na raspolaganju institut zaštite izvora informacije na način kako je on bio zaštićen do sad. On se i sada u zakonu propisuje, ali je izbačen dio iz postojećeg zakona koji navodi kako se to pravo proteže i prema glavnom uredniku, urednicima i autorima objavljenog priloga koji nisu novinari.

Ministrica je u izjavi novinarima kazala kako se time zapravo željelo zaštiti novinara, seljenjem odgovornosti na nakladnika i urednike, a kazala je i kako su „detaljno proučili sudsku praksu i načela i standarde uskladili sa sudskom praksom“.

Medijska se politika, znači, slaže prema mišljenju sudaca, istih onih koji i prema stavovima koji se mogu čuti iz Ministarstva kulture i medija nisu dovoljno upućeni u načela novinarske profesije, medijske politike i zakonodavstvo te su im u skladu i s preporukama Europske komisije već do sada organizirali niz radionica.

U prijedlogu se jest našao mehanizam za rano odbacivanje SLAPP tužbi, ali iz duha radnog materijala proizlazi kako je najbolja zaštita od tužbi da novinari što manje pišu, a kad pišu o sudskim postupcima moraju voditi računa kako, piše u materijalu, „nije dopušteno u medijima umanjivati povjerenje javnosti u ulogu sudova u demokratskom društvu“.

Nema cenzure, ali novinaru ne treba reći zašto mu nešto nije objavljeno

U ovom prijedlogu na više se mjesta izrijekom spominje kako je cenzura zabranjena, odnosno kako „nitko nema pravo prisilom ili zloporabom položaja ili iz položaja političke ili ekonomske moći utjecati na sadržaj medija, a odredbe ovoga Zakona ne mogu se tumačiti na način da daju pravo na cenzuru“.

Međutim, uvodi se novina koja bi mogla po tumačenju HND-a biti upravo to. Pružatelj medijskih usluga nije dužan objaviti novinarski prilog, ali u prijedlogu se izričito navodi  kako „pružatelj medijskih usluga, glavni urednik ni drugi urednik nisu dužni obrazložiti razloge neobjavljivanja novinarskog priloga“.

Prijavite svaku promjenu

Osim ojačanog položaja „profesionalnih“ novinara o kojem je govorila ministrica, ovaj prijedlog donosi novine i za medijske kuće. U ovlasti novog Vijeća za medije prepisane su i neke koje nisu životne, a mogu se tumačiti i kao pokušaj političke kontrole medija.

Iako se propisuje kako svaki „nakladnik samostalno uređuje programsku osnovu medija“ traži se i sljedeće:

  • Na početku obavljanja djelatnosti medijskih usluga pružatelj medijske usluge dužan je Agenciji za medije dostaviti programsku osnovu medija.
  • Prije svake promjene ili bitne dopune programske osnove medija pružatelj medijske usluge dužan je pribaviti mišljenje uredništva.
  • Svaku promjenu ili bitnu dopunu programske osnove medija pružatelj medijske usluge dužan je dostaviti Agenciji za medije.
  • Agencija za medije objavljuje programsku osnovu medija te svaku promjenu ili bitnu dopunu programske osnove medija u upisniku pružatelja medijskih usluga.

Sličnu obavezu za televizije i radija propisuje Zakon o elektroničkim medijima, ali za to postoji i logika: prema tome se dodjeljuju koncesije te postoji niz pravila kojih se ti mediji moraju pridržavati, poput zadovoljavanja omjera domaćih ili europskih izvođača, minutaže informativnog programa i slično. Kakvu točno logiku ima obaveza dojave o promjeni programske osnove nekog portala Vijeću – nije jasno. Najbenignije tumačenje je birokratsko popunjavanje kućice u upisniku, ali moglo bi se tumačiti i kao pokušaj političke kontrole programa.

Vijeću se trebaju dostavljati i od njih dobiti odobrenje i za koregulacijske akte poput obaveznih Statuta redakcija (ako se ne dogovore nakladnik i redakcija donijet će im ga Vijeće stručnjaka) te drugi kodeksi postupanja koji moraju „sadržavati jasne i nedvosmislene ciljeve, sadržavati redovito, transparentno i neovisno praćenje i evaluaciju postizanja zacrtanih ciljeva, predviđati učinkovitu provedbu, uključujući učinkovite i razmjerne sankcije“…

Navodi se, međutim, pomalo nejasno i kako „utvrđeni kodeksi ponašanja relevantnih medijskih dionika na razini Europske unije, koji su javno objavljeni, ne utječu na primjenu nacionalnog kodeksa ponašanja.“

Na radni materijal koji je procurio u javnost svi članovi radne skupine trebali bi dostaviti svoja mišljenja prije nego se sastavi službeni prijedlog i uputi u javno savjetovanje. Ostaje za vidjeti hoće li se i kako ključni medijski dokument popraviti do svog konačnog izdanja.

 

Ovaj tekst dio je projekta “Dekodiranje dezinformacijskih obrazaca europskih populista” kojeg podupire European Media and Information Fund.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.